Posljednjih godina gluten, bjelančevina koja se nalazi u pšenici, raži i ječmu, postao je sinonim za nezdravu prehranu. Društvene mreže, lifestyle mediji i brojne slavne osobe proslavili su prehranu bez glutena kao tajnu boljeg zdravlja, ljepše kože i više energije. No novo istraživanje objavljeno u uglednom časopisu The Lancet razbija taj popularni mit: za većinu ljudi koji vjeruju da su osjetljivi na gluten, uzrok njihovih probavnih tegoba nije sam gluten.

Kada simptomi postoje, ali nije riječ o celijakiji

Celijakija je autoimuna bolest u kojoj imunološki sustav napada vlastito tkivo kad osoba unese gluten, što uzrokuje upalu i oštećenje crijeva. No mnogi koji nakon konzumiranja hrane s glutenom osjećaju nadutost, bol u trbuhu ili druge tegobe, testiraju negativno na celijakiju i alergiju na pšenicu. Takve se osobe svrstavaju u skupinu s takozvanom necelijakičnom osjetljivošću na gluten.

Znanstvenici su stoga željeli otkriti izaziva li gluten doista njihove simptome ili se iza svega krije nešto drugo. U istraživanju je analizirano više od 58 znanstvenih studija koje su obuhvaćale promjene simptoma, reakcije imunološkog sustava, stanje crijevne barijere, sastav mikrobiote i psihološke čimbenike. Rezultati su pokazali da su stvarne reakcije na gluten rijetke, a i kad se pojave, promjene u simptomima obično su vrlo blage. U brojnim slučajevima ispitanici koji su vjerovali da su 'osjetljivi na gluten' reagirali su jednako, ili čak jače na placebo.

Pravi krivci: FODMAP-i i fruktani

Jedno od ključnih istraživanja pokazalo je da fermentabilni ugljikohidrati (FODMAP-i), prisutni u određenom voću, povrću, mahunarkama i žitaricama, često izazivaju iste simptome koje ljudi pogrešno pripisuju glutenu. Kada su ispitanici prešli na prehranu s niskim udjelom FODMAP-a, njihovi su se simptomi znatno smanjili, čak i kad je gluten ponovno uveden u prehranu.

Posebno su se izdvojili fruktani, vrsta FODMAP-a koja se nalazi u pšenici, luku i češnjaku, a koja uzrokuje više nadutosti i nelagode od samog glutena. Drugim riječima, većina ljudi koji se ne osjećaju dobro nakon što pojedu kruh, tjesteninu ili kolače vjerojatno su osjetljivi na nešto drugo, a ne na gluten.

Snaga očekivanja: kada um stvara simptome

Zanimljivo je da su istraživači otkrili koliko snažno očekivanje simptoma utječe na to kako se osoba doista osjeća. U pokusima u kojima ispitanici nisu znali jedu li gluten ili placebo, razlike u simptomima gotovo su nestale. Neki su čak razvili identične tegobe nakon placeba, samo zato što su vjerovali da će im gluten naštetiti.

Taj se fenomen naziva nocebo efekt, negativna inačica placebo efekta, i pokazuje koliko vjerovanja i prethodna iskustva oblikuju način na koji mozak obrađuje signale iz crijeva. Kada mozak očekuje bol ili nelagodu, pojačava osjetljivost crijeva, pa se normalne probavne senzacije doživljavaju kao bol, napetost ili hitnost.

Zašto se ljudi doista osjećaju bolje bez glutena

Iako gluten često nije pravi uzrok, prelazak na prehranu bez glutena može dovesti do stvarnog poboljšanja, ali iz drugih razloga. Takva prehrana obično znači manje ultra-procesirane hrane, više svježe, prirodno bezglutenske hrane poput voća, povrća, mahunarki i orašastih plodova, te više svjesnog jedenja. Sve to pozitivno djeluje na crijevnu floru i opće stanje organizma.

Za osobe s celijakijom, otprilike 1 posto populacije, izbjegavanje glutena nužno je i doživotno. No za većinu drugih, prelazak na prehranu bez glutena može biti nepotreban, pa čak i štetan. Proizvodi bez glutena u prosjeku su 139 posto skuplji od standardnih te često sadrže manje vlakana i hranjivih tvari.

Dugoročno izbjegavanje glutena može smanjiti raznolikost prehrane, narušiti ravnotežu crijevne mikrobiote i povećati tjeskobu vezanu uz hranu.

Treba li se testirati?

Za razliku od celijakije ili alergije na pšenicu, necelijakična osjetljivost na gluten nema jasan biomarker – ne postoji krvni test koji je može potvrditi. Dijagnoza se stoga temelji na isključivanju drugih stanja i pažljivo strukturiranom prehrambenom testiranju.

Stručnjaci preporučuju sljedeći postupak:

• Najprije isključiti celijakiju i alergiju na pšenicu.
• Poboljšati kvalitetu cjelokupne prehrane.
• Ako tegobe traju, pokušati s prehranom s niskim udjelom FODMAP-a.
• Tek potom, uz nadzor nutricionista, provesti kratki probni period bez glutena (četiri do šest tjedana), nakon čega slijedi postupno ponovno uvođenje glutena.

Ako se simptomi ne pojave, kombinacija prehrambenih smjernica i psihološke podrške,primjerice kognitivno-bihevioralne terapije, može pomoći u smanjenju straha od hrane i normalizaciji probave.

'Ova nova saznanja pomiču fokus s jednostavne tvrdnje 'gluten je loš' prema individualiziranom, znanstveno utemeljenom pristupu koji uzima u obzir i tijelo i psihu', zaključuju autori studije objavljene u The Lancetu