Od biljnih pripravaka koje koriste travari u Africi, preko akupunkture u Kini, do meditacije i joge u Indiji, tradicionalne terapije sve se češće pokazuju učinkovitima, no i dalje su slabo istražene i često izvan službenih zdravstvenih sustava.

‘Postoji ogroman potencijal, ali i potreba da se konačno uloži u ozbiljna istraživanja’, kaže dr. Shyama Kuruvilla, voditeljica WHO-ova Globalnog centra za tradicionalnu medicinu.

Nova strategija za sljedeće desetljeće

Ranije ove godine države članice WHO-a dogovorile su novu globalnu strategiju tradicionalne medicine za sljedećih deset godina. Cilj strategije jest 'iskoristiti potencijal tradicionalne, komplementarne i integrativne medicine za zdravlje i dobrobit, na temelju znanstvenih dokaza'.

Plan uključuje izgradnju snažne baze dokaza, regulaciju tretmana i terapeuta te, ondje gdje je opravdano, uključivanje tradicionalnih praksi u službenu biomedicinsku zdravstvenu skrb.

'Ovo je izuzetno uzbudljiv trenutak. Ne tvrdimo da znamo što djeluje u velikim razmjerima, ali sada imamo priliku to napokon doznati', ističe Kuruvilla.

Tehnologija otvara nova vrata

Tradicionalna medicina obuhvaća širok raspon praksi koje su postojale prije razvoja moderne biomedicine – od biljnih čajeva do cijelih medicinskih sustava poput ayurvede. Prema Kuruvilli, suvremene tehnologije poput umjetne inteligencije, genomike i naprednih snimanja mozga omogućuju proučavanje tih praksi na načine koji ranije nisu bili mogući.

'Meditacija se dugo smatrala nečim neozbiljnim, ali danas možemo vidjeti promjene u moždanim valovima i pratiti kako one utječu na zdravlje. To je zaista uzbudljivo, kaže.

Kao pozitivan primjer navodi Tajland, gdje se tradicionalna medicina sustavno proučava. Tamošnji istraživači dokumentiraju prakse, provode randomizirana klinička ispitivanja i uvode biljne pripravke na popis esencijalnih lijekova. U svibnju je tajlandsko ministarstvo zdravstva čak preporučilo liječnicima da za neka stanja, poput bolova u mišićima i zatvora, koriste tradicionalne pripravke umjesto pojedinih biomedicinskih lijekova.

Nema kompromisa bez dokaza

Dio kritičara strahuje da bi WHO-ova strategija mogla otvoriti vrata neznanstvenim praksama poput homeopatije. No Kuruvilla naglašava da homeopatija ne ulazi u definiciju tradicionalne medicine jer je nastala tek krajem 18. stoljeća i nema dovoljno dokaza o učinkovitosti.

'Naš je kriterij jasan – sigurnost i učinkovitost potkrijepljene pouzdanim dokazima. Ako toga nema, WHO to ne podržava, bez obzira na to radi li se o biomedicini ili tradicionalnoj medicini', kaže.

Istraživanja WHO-a pokazuju da većina usluga tradicionalne i komplementarne medicine u svijetu nije dio formalnih zdravstvenih sustava i da ih pacijenti plaćaju sami. Unatoč tome, iznimno su popularne i često bez odgovarajuće kontrole kvalitete.

'Ne baviti se time nije bila opcija. To bi značilo da sve ostaje bez ikakvih zaštitnih mehanizama', upozorava Kuruvilla, podsjećajući na golemu, višebilijunsku wellness industriju.

Ovog tjedna u Indiji je osnovana nova WHO-ova strateška savjetodavna skupina za tradicionalnu medicinu. Pomoćnica glavnog ravnatelja WHO-a, dr. Yukiko Nakatani, poručila je da je riječ o 'prekretnici' za područje koje sve više postaje dio primarne zdravstvene skrbi u mnogim zemljama.

Cilj je, kaže Kuruvilla, 'izgraditi most' između tradicionalne medicine i biomedicine te pronaći zajednički jezik, uz poseban naglasak na sigurnost pacijenata.

Potencijalno blago

Prema WHO-u, tradicionalna medicina mogla bi pomoći i u rješavanju globalnog nedostatka zdravstvenih radnika te pridonijeti univerzalnoj zdravstvenoj skrbi, osobito u kontekstu smanjenja međunarodne pomoći.

'Ako ne ulažemo, riskiramo da ljudi ostanu bez sigurnog pristupa zdravstvenoj skrbi koju preferiraju, ali i da propustimo iskoristiti zajedničko naslijeđe koje bi moglo donijeti nova, cjelovita rješenja za zdravlje ljudi i planeta', zaključuje Kuruvilla.