OPASNI LIJEKOVI

Trend o bipolarnom poremećaju uništio na tisuće djece

  • Autor: tportal.hr
  • Zadnja izmjena 25.06.2011 08:12
  • Objavljeno 25.06.2011 u 08:12
agresivno dijete

agresivno dijete

Izvor: Guliver/Thinkstock / Autor: Thinkstock

Psiholog Stuart L. Kaplan za Newsweek je otkrio poglavlje iz svoje knjige 'Vaše dijete nema bipolarni poremećaj' u kojem objašnjava kako je nastao trend da se za lakše poremećaje djecu proglašava bipolarnom i pritom liječi opasnim lijekovima

Svojoj profesiji Kaplan je posvećen gotovo 50 godina, a u knjizi opisuje da se nikada nije susreo s takvim valom dijagnosticiranja bolesti kao što je slučaj s bipolarnim poremećajem. Tako kaže da je na jednoj manjoj konferenciji 1994. tek dvoje psihologa spomenulo da liječi dijete s bipolarnim poremećajem da bi samo tri godine kasnije sve skočilo na razinu više i danas u Americi gotovo trećina djece i adolescenata ima dijagnozu bipolarnog poremećaja. Sa 20 tisuća djece koja su se liječila od ovog poremećaja 1995. brojka je do 2003. porasla četiri puta.

Ove simptome Kaplan ne povezuje s bipolarnim poremećajem:

- Iritantnost i ljutnja. Često se kod djece i adolescenata javlja razdoblje u kojem odbijaju autoritet i ne žele slušati, a to je onda ODD.

- Povećana aktivnost, pretjerano brbljanje i nepovezane misli. Oko 80 posto djece kojima je krivo dijagnosticiran bipolarni poremećaj zapravo imaju ADHD. Takvi poremećaji se liječe manje štetnim lijekovima i djeca normalno funkcioniraju u zajednici.

- Spavanje. Kod bipolarnog poremećaja dijete nakon tri sata spavanja govori kako je odmorno. Djeca s ADHD-om često teško zaspu ili spavaju nemirno.

- Samopouzdanje. Pretjerano samopouzdanje i jako dobro mišljenje o samom sebi smatra se simptomom bipolarnog poremećaja kod odraslih. Djeca pak imaju problem da misle kako mogu kršiti pravila bez posljedica, a to Kaplan ne povezuje sa simptomima poremećaja već dijelom odrastanja.

Dok se kod odraslih bipolarni poremećaj ponekad kreće od višetjednih osjećaja sreće pa do depresije koja može trajati i po nekoliko mjeseci, kod djece se manifestira sasvim drukčije. Zapravo se simptomi bipolarnog poremećaja mogu opisati poput klasičnog djetinjeg ponašanja. Dijete u dobi kada polazi niže razrede osnovne škole u jednom će danu primjerice biti ogorčeno i gnjevno zbog nekoliko situacija. U takvim situacijama treba uzeti u obzir sve druge simptome, a na da se problem kontrole bijesa odmah proglasi bipolarnim poremećajem. Između 60 i 90 posto djece kojima je rečeno da imaju bipolarni poremećaj zapravo imaju ADHD (poremećaj pažnje i hiperaktivnost), piše Kaplan.

Uz ovaj poremećaj povezan je i poremećaj s prkošenjem i suprotstavljanjem (ODD) koji se manifestira kroz svađanje s odraslima, gubitak kontrole, odbijanje pravila, okrivljavanje i zadirkivanje drugih, ljutnju, zlobnost i osvetoljubivost.

Profesor Kaplan smatra da je do krivih dijagnoza zbog kojih su mnoga djeca nepotrebno trošila opasne lijekove došlo popularizacijom teme o bipolarnom poremećaju. Počeci se naziru u knjizi 'Bipolarno dijete'. Tamo se navode razni znakovi poremećaja poput teškog buđenja ujutro, a ne uzima se u obzir da se neka djeca jednostavno teško bude i da su neka ponašanja jednostavno normalna djetetova reakcija.

Lijekovi koje djeca s dijagnozom koriste djeluju poput onih za smirenje i stabiliziraju djetetovo ponašanje, ali to su lijekovi za odrasle. Tako na primjer lijek Valproate može trajno oštetiti jetra, gušteraču i mozak.

Kada su devedesetih godina predloženi lijekovi za bipolarni poremećaj, dijagnoze su naglo počele rasti, piše Kaplan i dodaje da je 2000. godine na jednom skupu psihologa sve otišlo predaleko kad su predložili da se odrasli s ovim poremećajem druže s ljudima koji imaju istu dijagnozu. Ističe da su se farmaceutske kompanije udružile s liječnicima koji su ostalim kolegama davali instrukcije o bipolarnom poremećaju i kojim ga lijekovima liječiti. Zbog velike zarade, stotinama tisuća djece postavljena je pogrešna dijagnoza.

No Kaplan se s istomišljenicima bori protiv krivih dijagnoza, a Američko udruženje psihologa priprema novi načine dijagnosticiranja da se točnije odluči s čime se zapravo mališani bore.

Do sada je ovaj cijenjeni psiholog objavio preko stotinjak znanstvenih članaka vezano uz dječju i adolescentsku psihologiju. Trenutačno radi na medicinskom sveučilištu Penn State.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi