U tradicionalnoj medicini bilje i začini stoljećima su bili saveznici zdravog probavnog sustava, a moderna znanost sve više potvrđuje njihovu učinkovitost u ublažavanju probavnih tegoba poput nadutosti i žgaravice. Prirodni pristupi ne zamjenjuju terapije koje propisuje liječnik, ali mogu dopuniti uravnoteženu prehranu i pridonijeti ugodnijem osjećaju u trbuhu nakon obroka.

Paprena metvica

Paprena metvica (Mentha piperita) jedna je od najpoznatijih biljaka za ublažavanje probavnih smetnji, ponajprije zbog mentola, aktivnog spoja koji opušta crijevne mišiće te može smanjiti nadutost, plinove i bol u trbuhu. Klinička istraživanja pokazuju da kapsule s uljem paprene metvice ublažavaju simptome sindroma iritabilnog crijeva (IBS), no kod osoba s refluksom mogu potaknuti žgaravicu jer mentol opušta donji jednjakov sfinkter, osobito kada se uzima natašte. Čaj od metvice blaži je oblik primjene i mnogima pruža slične dobrobiti bez izraženih nuspojava.

Kamilica

Kamilica (Matricaria chamomilla) poznata je po umirujućem djelovanju i čest je izbor za olakšavanje nadutosti, plinova, želučane nelagode i iritacije crijeva, pri čemu se svakodnevno ispijaju milijuni šalica diljem svijeta. Iako se znatan dio potvrda oslanja na tradicionalnu uporabu, pokusi na životinjama upućuju na to da ekstrakt kamilice može smanjiti rizik od stvaranja želučanih ulkusa zahvaljujući antioksidativnim svojstvima; studije s djecom pokazale su brže smirivanje dojenačkih kolika i blažih proljeva u kombinacijama s drugim biljkama. Kamilica se općenito dobro podnosi, iako kod osjetljivih osoba moguća je alergijska reakcija.

Sjemenke ajowan

Sjemenke ajowan (Trachyspermum ammi), poznate iz indijske kuhinje i Ayurvede, tradicionalno se koriste protiv plinova i nadutosti, vjerojatno zbog timola koji potiče lučenje želučane kiseline i probavnih enzima. Istraživanja na životinjama pokazuju brži prolaz sadržaja kroz probavni trakt, pojačanu aktivnost probavnih enzima i veću sekreciju žuči, uz antispazmolitično djelovanje kroz opuštanje glatkih mišića crijeva. Kulinarske količine smatraju se sigurnima, no visoke doze nisu preporučljive tijekom trudnoće i dojenja.

Komorač

Komorač (Foeniculum vulgare) u mnogim se kulturama žvače nakon jela radi osvježavanja daha i lakše probave, a sjemenke bogate netopivim vlaknima pomažu spriječiti nakupljanje plinova i osjećaj napuhnutosti. Anetol, glavni aktivni spoj komorača, kemijski je srodan dopaminu i potvrđeno opušta glatke mišiće crijeva, što može smanjiti grčevite bolove; mali klinički pokusi na osobama s IBS-om upućuju na potencijalno olakšanje simptoma. Voda od komorača tradicionalno se dodaje tzv. gripe vodi za dojenčad, a duga povijest sigurne primjene ide u prilog njegovoj upotrebi.

Kim

Kim (Cuminum cyminum) ima dugu tradiciju u smirivanju probavnih tegoba, a novija istraživanja sugeriraju da potiče aktivnost probavnih enzima i izlučivanje žuči, čime ubrzava razgradnju hrane i probavu masti. U pokusima na životinjama skraćeno je vrijeme prolaska hrane kroz probavni sustav, dok su kod osoba s IBS-om koncentrirani pripravci kima u malim kliničkim studijama ublažili simptome unutar dva tjedna. U svakodnevnoj prehrani kim je jednostavno uključiti u juhe, variva i jela od povrća ili mesa.

Bilje i začini ne bi trebali zamijeniti medicinski tretman, no u uobičajenim količinama mogu nadopuniti raznoliku i uravnoteženu prehranu te pružiti blagu potporu kod svakodnevnih probavnih tegoba. Osobama s kroničnim stanjima ili na terapiji preporučuje se savjetovanje s liječnikom, a mnogima će topla šalica kamilice ili čaj od metvice biti jednostavan i ugodan korak prema mirnijoj probavi.