No, svi koji su odrastali uz čitanje bajki već puno duže od setjettinga mogu zaroniti u svijet ljudi koji su sinonim za tu književnu vrstu. Naime, u Njemačkoj već pedeset godina postoji svojevrsna Bajkovita ruta, koja kroz razne lokaciji na putu dugom oko 600 kilometara prati život i djela slavne braće Grimm koji su obilježili djetinjstva stotina milijuna ljudi.

Formirana davne 1975, ruta je imala namjenu omogućiti putovanje u romantični svijet dvoraca, šuma i folklornih priča, uz očuvanje njemačkog kulturnog nasljeđa. Sve kreće iz Hanaua kod Franfurta, rodnog mjesta braće Grimm, i vijuga kroz šumovite krajeve, gradiće i srednjovjekovne dvorce, a cilj je u Bremenu. Mnogi je prelaze automobilom, ali moguće je i vlakovima, uz zaustavljanja na mjestima gdje su studirali, radili i nalazili inspiraciju za slavne priče poput Ivice i Marice, Matovilke, Pepeljuge i mnogih drugih koje su okupljene u poznatim Pričama za djecu i kućanstva.

Mnogi smo odrasli uz te priče, ili bar uz njihove diznijevske verzije, mnogo mekše od originala prvi put objavljenih između 1812. i 1815. Priče Grimmovih ponekad su mračne, čudnije od kasnijih varijacija, ne tako sentimentalne, uz jaku prisutnost siromaštva, gladi i ponekad moralne dvojbenosti.

Putovanje počinje u Hanauu

Kako smo rekli, putovanje počinje u Hanauu, gradu od stotinjak tisuća stanovnika na čijem tržišnom trgu, isped gradske vijećnice, stoji kip Jacoba i Wilhelma Grimma. Wilhelm sjedi s knjigom na krilu, a Jacob stoji uz njega, a lokalna legenda kaže da noću oni tajnovito zamijene mjesta.

Možda je dobro vrijeme za posjet između svibnja i srpnja, kad Hanau postaje pozornica Festivala braće Grimm, kad se prikazuju predstave temeljene na njihovim bajkama, izvođene u amfiteatru kod dvorca Philippsruhe. S obzirom da manje-više svi znaju o čemu se u bajkama radi, predstave se može pratiti i bez poznavanja njemačkog. Mnogi građani Hanaua sudjeluju u produkciji, kažu da su na poziv volonterima koji su trebali isplesti Matovilkinu pletenicu dugu sedam metara dobili više od tisuću prijava.

Sljedeća postaja je Marburg, sveučilišni grad u kojem su braća studirala pravo. Baš tamo razvili su ljubav prema njemačkom jeziku i počeli su proučavati nacionalni folklor. Tamo je rođen i umjetnik Otto Ubbelohde, koji je početkom 20. stoljeća ilustrirao knjige Grimmovih, ubacujući i lokalne vizura Marburga. A stari dio grada doista je bajkovit, s kućama dijelom napravljenim od drva stisnutim uz kamenom popločane ulice, sa strmim krovovima i podno palače Landgrafen na obližnjem brdu. Između grada i dvorca je i šetnica na kojoj se mogu vidjeti motivi iz bajki Grimmovih, poput divovske Pepeljugine cipele ili Princa žapca.

Sat vremena od Marburga je Kassel u kojem su braća živjela i radila trideset godina. Tu je i muzej Svijet Grimmovih, u kojem se može vidjeti prve primjerke Priča za djecu i kućanstva, s rukom pisanim ispravcima i dodacima iz pera braće Grimm. Osim pisanja, oni su se bavili i lingvistikom, pa su napisali i jedan od najopsežniji rječnika njemačkog jezika 19. stoljeća, pa je i taj dio njihovog rada prikazan u muzeju.

Pozadina nastanka bajki

Muzej nudi i pozadinu nastanka bajki. Braća su priče skupljala od žena koje su ih čule od slugu, farmera i putujućih trgovaca. Te su verzije često još mračnije od onih koje poznajemo, odražavale su teške uvjete života na selu, uz ponekad ekstremne zaplete. Zato su rana izdanja Grimmovih bajki više folklorni zapisi nego dječja zabava. Primjerice, u verziji 'Ivice i Marice' iz 1812. djecu je u šumi ostavila majka, a ne maćeha, što nije bio usamljen slučaj u razdobljima gladi, pa je i taj kontekst predstavljen.

Na sljedećoj postaji, Trendelburgu, može se doslovce stanovati u bajci, jer se tamo nalazi dvorac Trendelburg pretvoren u hotel, a čija okrugla kula može biti jasno prepoznata kao Matovilkina kula, pa s jednog od prozora i visi duga pletenica zatočene junakinje. Jasno, ta kula nije bila doslovna inspiracija za Matovilku, ali se fino uklopila, pa je jedan od najfotografiranijih lokaliteta na trasi. U hotelu ljeti nedjelom prikazuju i uprizorenja slavna bajke, a u svibnju se tamo održava srednjovjekovni viteški festival s dvobojima, streličarstvom, lutkarskim predstavama...

Tko se popne na kulu, bit će nagrađen pogledom na šumu Reinhardswald kroz koju je moguće šetati i dobiti dojam kako su inspirirane priče poput Crvenkapice.

Priča o frulašu

Jedna od točaka na ruti je i Hamelin, grad kojega će vječno povezivati s pričom o frulašu. Jedna je to od mračnijih priča iz pera braće Grim, govori o frulašu kojeg je grad unajmio da ih oslobodi od najezde štakora. Nakon što je glodavce izmamio svojom svirkom iz grada i potopio ih u rijeci zatražio je nagradu, a kad mu je nisu isplatili na isti je način iz Hamelina izveo i djecu koju više nikad nisu vidjeli. Mnogo toga u gradu podsjeća na tu turobnu bajku, uključujući zlatne štakore ugravirane na kamene ploče ulica u starom dijelu grada. U prekrasnom Leisthausu otvoren je i gradski muzej u kojem se mogu otkriti povijesni izvori za priču o frulašu. Naime, više zapisa spominje događaj iz 1284. kad je iz grada nestalo 130 djece. Više je teorija što se dogodilo, od iseljavanja potaknutog siromaštvom, do smrti od kuge. Kroz stoljeća priča se razvijala i na koncu završila u kolekciji braće Grimm. I ovdje su prigrlili slavu koju je donijela tužna bajka, često i s predstavama na otvorenom.

Baš kao i priče braće Grimm, cijela ruta je prerasla u živopisno, romantično putovanje kroz Njemačku i njezin folklor. Priče rođene iz gladi i straha danas su predstave na festivalima, izlošci u muzejima i slične atrakcije. A bajke su nam i danas važne, kao most između mašte i stvarnosti, ponekad nas tjerajući na moralna propitivanja i u našim stvarnim životima.