Mnogi gradovi, sela, povijesni i prirodni lokaliteti 'tuku' se rukama i nogama ne bi li bili uvršteni na UNESCO-ov popis svjetske baštine. To im obično jamči zaštitu, ali u novije vrijeme i bolju turističku posjećenost takvim prirodnim i povijesnim draguljima. No, nekima to počinje predstavljati problem jer su najednom preplavljeni tisućama gostiju. Novi primjer stiže iz Slovačke.
Selo Vlkolinec u Slovačkoj, oko tri sata udaljeno od glavnog grada Bratislave, na popisu UNESCO-a nalazi se od 1993. zbog izvanredne očuvanosti građevina, od stambenih kuća do lokalne crkve, koje su ostale netaknute od 18. stoljeća. Hvaljeno kao izniman primjer srednjoeuropskog sela, otkako je ušlo na popis bilježi godišnje oko sto tisuća posjetitelja, a cijelo selo ima samo dvoznamenkasti broj stalnih stanovnika. Sada dio žitelja želi ukidanje ovog laskavog statusa, smatrajući da im toliko posjetitelja ugrožava privatnost i način života.
vezane vijesti
Izniman primjer srednjoeuropskog sela
Slovački mediji u više su navrata pisali o tome, bilježeći izjave mještana kako bi im život bio bolji bez UNESCO-a, no s druge strane stižu suprotne ocjene lokalnih turističkih i političkih vlasti. Euronews je objavio izjavu čelnice regionalne turističke organizacije Kataríne Šarafínové po kojoj je baš status svjetske baštine 'značajno pridonio očuvanju jedinstvene drvene arhitekture i obnovi spomeničke baštine bez obzira je li u vlasništvu mještana, grada ili crkve'.
Osim toga, zahvaljujući sredstvima iz raznih fondova dodani su novi sadržaji, otvorena je Kuća UNESCO-a i izgrađen turistički informativni centar 'koji prezentira tradicionalni život u naselju pod planinom'. Stanovništvu Vlkolineca pomaže se na razne načine, primjerice novčanim poticajima za obnovu starih kuća, a date su im i porezne olakšice kako bi prebrodili probleme vezane uz turizam.
Vlkolínec pripada gradu Ružomberoku, a gradski plan upravljanja uključuje brojne projekte koji se tiču infrastrukture, obnove spomeničke baštine i zaštite tradicionalne pučke arhitekture. Planiraju i postavljanje uprave lokaliteta koja bi se brinula o svim problemima koji eventualno iskrsnu.
Turisti moraju poštivati želje seljana
Slično govore i putnici, Euronews citira digitalnu nomatkinju Hels Dainty, koja svoja putovanja biciklom bilježi na Instagramu, koju je selo očaralo, ali kaže da joj je draže da takvi lokaliteti budu očuvani kao turistička odredišta, nego da se pretvore u naselja duhova. No, kaže, turisti moraju poštivati želje seljana, putovati izvan glavnih sezona i ekonomski podržavati lokalno stanovništvo.
UNESCO dopušta mogućnost uklanjanja lokaliteta sa svoje liste, ali se dosad to nikad nije dogodilo zbog toga što bi lokalno stanovništvo to tražilo. Tri su dosad bila slučaja, i kod svih je bio isti razlog: pretjerana nova gradnja i neprihvatljive intervencije u prostoru. To su rezervat za arapske orikse (vrsta antilope) u Omanu, dolina rijeke Labe kod Drezdena u Njemačkoj, te pomorsk-trgovački kompleks u Liverpoolu u Ujedinjenom kraljevstvu.
U slučaju Vlkolineca iz te organizacije kažu da je istina da se značajno povećao broj posjetitelja, ali je to 'odraz širih turističkih trendova i globalnih putničkih navika, a ne toliko posljedica samog upisa koje se dogodilo prije više od 30 godina'.
Postali 'mrtvi muzej na otvorenom'
Stanovnici Vlkolineca, međutim, imaju svoje argumente koje treba bar saslušati. Medijima su se požalili da je status na listi UNESCO-a njihovo živopisno selo pretvorio u 'mrtvi muzej na otvorenom', što je protivno i razlozima zbog koji su uvršteni na listu, koja je 'nagradila' i činjenicu da je riječ o aktivnom naselju, a ne samo specifičnu arhitekturu.
'UNESCO štiti kuće, ali ne i ljude. Sada više ne smijemo držati životinje, niti obrađivati male parcele na način kako smo to oduvijek radili', kazao je 67-godišnji Anton Sabucha, najstariji stalni stanovnik sela, slovačkom dnevnom listu Denník N.
S druge strane, sve što je vezano uz turizam potpuno se tolerira. Unatoč ograničenjima, kroz selo jure biciklisti, posjetitelji ulaze u dvorišta i vire kroz prozore kuća, a štandovi sa suvenirima i brzom hranom narušavaju povijesni izgled sela. Neki su seljani već stavili na svoje kuće i oko njih natpise 'privatno vlasništvo' i 'zabranjeno fotografiranje', ali nije im puno pomoglo. Naravno, jedna od posljedica je i pretvaranje dijela kuća u smještajne kapacitete.
I broj stanovnika se dramatično smanjuje, makar nikad nije bio velik. U vrijeme ulaska na UNESCO-ovu listu, u selu je stalno živjelo 27 ljudi u sedam domaćinstava. Danas, tamo je samo 14 stanovnika u četiri domaćinstva.
