Nesigurnost oko poslova, cijena i budućnosti stvorila je dva nova pojma – 'doom-spending' i 'doom-saving' – koji opisuju sasvim suprotne odgovore na isti osjećaj nesigurnosti.
Britanski Guardian pokrenuo je nedavno raspravu koja je brzo postala viralna: kako se mladi ljudi danas nose s osjećajem da im je budućnost neizvjesnija nego ikad. Najtopliji ljetni mjeseci ikad izmjereni, globalne napetosti koje se čine sve intenzivnijima i sve prisutniji strah od toga hoće li umjetna inteligencija za nekoliko godina ugroziti vlastito radno mjesto - sve to, kažu, stvara osjećaj kolektivne tjeskobe kod generacije koja tek gradi svoj život. No, kako se pokazalo, ta ista tjeskoba tjera mlade u dva potpuno suprotna smjera.
vezane vijesti
Kad se štedi kao da nema sutra
S jedne strane nalaze se pripadnici takozvanog 'doom-spendinga' - trenda u kojem mladi svjesno odustaju od štednje jer im se čini besmislenom. Umjesto da odlažu novac za nesigurnu budućnost, radije ga troše odmah: na putovanja, izlaske, modne dodatke ili male svakodnevne užitke koji im trenutačno donose osjećaj kontrole i zadovoljstva. Logika je jednostavna - ako je kupnja stana ili mirna mirovina već sada gotovo nedostižan cilj, zašto se odricati radosti u sadašnjosti?
Analize s američkog tržišta pokazuju koliko je taj obrazac raširen. Prema jednom istraživanju provedenom među mladim Amerikancima, gotovo svaki drugi milenijalac i više od trećine pripadnika generacije Z priznaje da je barem jednom potrošio novac isključivo zato što ga je obeshrabrio osjećaj beznađa oko vlastite ekonomske budućnosti. Stručnjaci upozoravaju da takvo ponašanje, iako trenutačno djeluje umirujuće, dugoročno može produbiti financijsku nesigurnostumjesto da je ublaži.
Suprotna krajnost: opsesivna štednja iz straha
No dok jedni troše, drugi reagiraju potpuno suprotno. 'Doom-saving' opisuje mlade koji, upravo zbog istog osjećaja neizvjesnosti, gotovo opsesivno štede svaki euro, odriču se putovanja, izlazaka pa i manjih zadovoljstava, u strahu da će im novac zatrebati u trenutku kada ga najmanje očekuju. Za razliku od doom-spendera, oni pokušavaju preuzeti kontrolunad neizvjesnom budućnošću tako što grade sigurnosnu mrežu, čak i kada to znači znatno skromniji način života u sadašnjosti.
Guardian je u svom pozivu čitateljima postavio upravo to pitanje: jesu li mladi prestali štedjeti jer im se to čini besmislenim, ili su, naprotiv, počeli trošiti manje nego ikad baš zato što ne znaju što ih čeka. Odgovori koje redakcija prikuplja pokazuju da ne postoji jedinstven obrazac - neki su prigrlili filozofiju 'carpe diem' i žive iz dana u dan, dok drugi svaki mjesec pomno prate svoje troškove, strahujući od budućnosti koju ne mogu predvidjeti.
Zašto baš sada?
Iza oba fenomena stoji isti splet okolnosti: nepristupačne cijene nekretnina, rastuća neizvjesnost na tržištu rada te strah da bi automatizacija i umjetna inteligencija mogle ukinuti poslove za koje su se mladi školovali. U takvim uvjetima, kažu analitičari, klasični životni scenarij - stalno zaposlenje, vlastiti dom, mirovina - djeluje sve manje ostvarivo, pa mladi pronalaze vlastite, često dijametralno suprotne, načine da se s time nose.
Bilo da je riječ o trošenju radi trenutačnog zadovoljstva ili o štednji iz straha, oba obrasca u konačnici govore o istom - o generaciji koja pokušava pronaći osjećaj kontrole u svijetu za koji sama kaže da ga više ne razumije.
