Ottavio i njegova supruga Rosita stvorili su marku Missoni pedesetih godina, a njihov se brend desetljećima smatrao vrhuncem talijanske sofisticiranosti.

Missonijeve pletene kreacije nosili su Lauren Bacall, Jackie Kennedy, Marcello Mastroianni i Rudolf Nurejev, a u novije vrijeme Madonna, Kate Moss, Sofia Vergara, Kate Middleton i Jennifer Lopez. Diana Vreeland, legendarna urednica Voguea, Missonijeve je veste nosila gotovo kao dio uniforme.

Dalmatinac s talijanskom putovnicom

Iako odjevni predmeti nisu nosili logotip tvrtke, njihov je dizajn bio lako prepoznatljiv i prepoznatljivo skup. Njihova je odjeća predstavljala posebnu društvenu valutu među elitom i jet-setom sedamdesetih i osamdesetih godina.

Iako su Missonijevi funkcionirali kao poslovni par, Ottavio Missoni, kojeg su zvali Tai, bio je taj koji je kreirao uzorke inspirirane motivima kulture Azteka i Inka, starim Egiptom, impresionistima i epohom art decoa. Dizajnirao je uzorke zapanjujućih kombinacija na papiru: osnovne je boje kombinirao sa zemljanim tonovima, točkice sa spiralama stvarajući nevjerojatne modne kaleidoskope.

'Boja? Što da kažem? Sviđa mi se usporedba boja s glazbom: samo sedam nota, a bezbroj melodija koje one mogu dati. Koliko postoji osnovnih boja? Ne sjećam se točno, možda sedam, kao i nota u ljestvici, ali koliko tonova ili nijansi svaka boja ima? Beskonačno mnogo, baš kao što su beskrajne i nijanse koje čine umjetničko djelo.'

Ottavio Missoni rođen je 11. veljače 1921. u Dubrovniku. Njegov otac Vittorio bio je talijanski kapetan stacioniran na jadranskoj obali, a njegova majka Teresa de Vidovich bila je austrijska grofica. U Dubrovniku je proveo prve godine prije nego što se obitelj preselila u Zadar.

Isticao je da je Dalmatinac s talijanskom putovnicom. 'Moj je otac rođen u Dubrovniku, moj je djed bio sudac u Dubrovniku. Prvenstveno sam Dalmatinac', izjavljivao je. Petnaestak godina bio je gradonačelnik esulske 'Slobodne općine Zadra u egzilu'.

Atletske građe, visok i zgodan, mladi je Missoni bio na putu da postane međunarodna atletska zvijezda; kao mladić je postao državni prvak u utrci na 400 metara s preponama. Drugi svjetski rat odveo ga je u Egipat gdje je služio u talijanskoj vojsci te bio zarobljen kod El-Alameina.

'Volio se šaliti s Englezima govoreći da je bio gost britanskog kralja', izjavila je Rosita prošle godine u intervjuu za Reuters.

Prepoznatljivim uzorkom i pletivom osvojili svijet

Nakon četiri godine u britanskom logoru, 1946. se vraća u Italiju, gdje nastavlja trenirati atletiku, ali istodobno s prijateljem Giorgiom Oberwegerom ulazi u biznis izrade vunenih sportskih oprava. 1948. trči za utrku na 400 metara s preponama na Olimpijskim igrama u Londonu. Na cilj stiže šesti. Te je godine također dizajnirao vunene trenirke za talijansku reprezentaciju. Tijekom boravka u Londonu upoznao je 16-godišnju talijansku studenticu Rositu Jelmini koja je u Londonu studirala engleski jezik. Našli su se ispod Kupidova kipa na Piccadilly Circusu. Vjenčali su se pet godina kasnije.

Rositina je obitelj je izrađivala šalove i pleteninu, a njihovo je poznavanje strojeva za pletenje pomoglo da mladi par 1953. pokrene vlastiti posao u podrumu kuće u Gallarateu, 40-ak kilometara od Milana.

Najprije su šivali i odjeću za robne kuće, ali od 1958. počinju prikazivati kolekcije pod imenom Missoni. Brzo su postali poznati po svojim neobičnim prezentacijama, a posao počinje rasti usporedo s trendom koji će postati poznat kao talijansko ekonomsko čudo.

Slavni postaju ranih šezdesetih, kada počinju šivati veste i haljine koristeći strojeve namijenjene izradi šalova i prekrivača. Uzorci na pletivu, posebno cik-cak, uskoro postaju zaštitni znak kuće Missoni.

'Pokušavamo pronaći vrhunske materijale i nove načine iskorištavanja starih materijala', izjavio je Missoni 1971. 'Ali mislim da je naša velika prednost jednostavnost linija. Mi omogućavamo ženama da budu moderno odjevene, ali istodobno vrlo jednostavno dotjerane.'

Missonijevi grade fantastičnu tvornicu u okolici Gallaratea koja je poznata po spektakularnim pogledu na Alpe. Grade kuću za svoje troje djece, Vittorija, Lucu i Angelu, koji su se kasnije uključili u obiteljski posao. Angela Missoni postala je dizajnerica u tvrtki, Vittorio Missoni bio je do nestanka zadužen za poslovanje tvrtke.

Ljubav prema sportu i modi

Iako su radije živjeli i radili na selu, Missonijevi su odigrali važnu ulogu u razvoju industrije u Milanu učinivši ga internacionalnim glavnim gradom mode.

Godine 1967., bili su pozvani da predstave svoju kolekciju na prestižnom sajmu u palači Pitti u Firenci. Nekoliko minuta prije revije, gospođa Missoni zamolila je modele da skinu grudnjake koji su se nazirali ispod tankog pletiva. Na pisti je pod jakim reflektorima odjeća izgledala gotovo prozirna što je uzrokovalo istodobno skandal i senzaciju. 'Zar su mislili da je palača Pitti Crazy Horse', napisao je ogorčeno jedan novinar. Otada su svi željeli brend Missoni.

Godine 1967., Missoni otvara prvi dućan u Milanu, a brend osvaja Elle i dobiva prvu naslovnicu u modnom časopisu. 'Počeli smo stvarati profit nakon deset godina rada i tog sam se dana osjećao kao najbogatiji čovjek na svijetu', rekao je Ottavio.

Tvrtka se također vrlo brzo proširila izvan Italije, u Pariz pa u Sjedinjene Države.

Trčanje je bio njegov talent, a nadimak Apolonov sin. Missoni je ušao u talijansku reprezentaciju sa 16 godina, a u vrijeme smrti još je držao nacionalni rekord na 400 metara za 16-godišnjake. Vuna i sport stalno su se ponavljale kao teme u njegovom životu, a školovanje mu nije bilo prioritet. Svoj je 90. rođendan proslavio s čašom dobrog vina i autobiografijom 'Una vita sul Filo di Lana' (Život na vunenoj niti).

'Ja sam lijen, moja su omiljena zabava spavanje i čitanje, a rad mi je uvijek bio napor', rekao je slavni dizajner. Međutim, ostao je referentna točka cijele kompanije, a svoje je skice nastavio crtati i nakon umirovljenja. Iza njega su ostale tisuće skica pruga, spirala, cik-cak i kariranih uzoraka, stotine uzoraka tkanina, svile, pamuka, vune, mohera…

Njegov je brend sada dinastija koja dizajnira sve, od vesta, parfema, posteljine do hotela.

Danas tvrtka koju su Ottavio i Rosita osnovali na starim strojevima za pletenje zapošljava oko 250 ljudi, a 2011. imala je prihod viši od 150 milijuna eura.