Nakon stoljeća zabrana, današnje društvo zapalo je u sveopću permisivnost. Jedan od društvenih fenomena koje je sa sobom donijelo potrošačko društvo i izostanak jasnih ograničenja jest tzv. 'dijete tiranin', koje zbog viška obožavanja i pažnje više ne podnosi nikakve autoritete i odbijanja.

Francuski tjednik Le Nouvel Observateur posvetio je opsežni dosje toj temi.

Definicija kojom klinički psiholozi opisuju ovaj relativno novi fenomen jest: 'Radi se o djetetu kralju, djetetu koje vole njegovi roditelji i koje posjeduje sva materijalna dobra koja idu uz status roditelja. No ima jednu dodatnu osobinu: preuzelo je moć u kući.'

To se odnosi kako na slučajeve neposlušnih trogodišnjaka koji spavaju i jedu kako njima odgovara, tako i na adolescente koji više ni ne razgovaraju s roditeljima i koji reagiraju nasiljem i na najmanje ograničenje.

Dijagnoza psihologa Didiera Pleuxa jest ta da, dok šire tjeskobu oko sebe, ta se djeca istovremeno samouništavaju kroz svoj nabujali egocentrizam.

Ne žele autoritet

Izvori brzorastućeg fenomena datiraju prije kakvih četrdesetak godina. Naime, danas u uredima dječjih psihologa u Francuskoj većinu slučajeva čine upravo djeca kod kojih se bilježi visok stupanj netolerancije na autoritet.

Dok u prvoj polovici dvadesetog stoljeća zbog niza obiteljskih, profesionalnih i društvenih prisila na jedinku nije bilo mjesta za ugađanje hedonizmu, u sedamdesetim godinama na Zapadu se dešava obrat prema dominantnom načelu užitka, uz paralelan razvitak potrošačkih navika, kulta isključivo individualnog i instantnog zadovoljstva.

U slučajevima odgoja djece u posljednjih četrdesetak godina, valja dodati i faktor često loše komunikacije razvedenih supružnika od koje najviše strada upravo dijete.

Grešaka je bilo i među samim stručnjacima. Slavnu se izjavu psihoanalitičarke Françoise Dolto 'Dijete je osoba' danas treba očito revalorizirati. Naime, permisivni i ultraliberalni odgoj, posebice nakon '68., predugo se zadržao kao poželjna norma koju se provodi bez ograda.

U praksi psihologa tvrdi se da je danas lakše brinuti se o djetetu koje je žrtva prejakog autoriteta, koje nije sigurno u samo sebe nego dijete koje odbija bilo kakav autoritet. Takva djeca jednostavno nisu sretna, jer nemaju nikakvu toleranciju na frustraciju koja je bitan proces formiranja svake ličnosti.

Porazi roditeljstva

Dijete je danas rezultat veoma elaboriranog roditeljskog projekta. Stiže kasno, u optimalnom trenutku za par. Često se danas radi o slučajevima jedinaca koje roditelji od najranije dobi opterete raznoraznim ambicijama i projekcijama tako da stres počinje prerano, objašnjava jedna pariška pedijatrica.

U reportaži mnogo je svjedočanstava roditelja koji s jedne strane ne prežu ni od čega da bi ugodili hirovima svoje djece (primjerice, tematske rođendanske zabave koje je osmislio posebni animator koji je s djetetom proveo nekoliko dana da 'osluhne' njegov univerzum), a s druge, stalno imaju osjećaj krivnje da ne provode dovoljno vremena s njima zbog vlastitog radnog rasporeda.

Upravo je ta hiperprotekcija djece često kontraproduktivna, tvrde stručnjaci, kao i želja da im se maksimalno produlji djetinjstvo i da ih se zaštiti od vanjskoga svijeta.

Liberalna iluzija

Psihoanalitičari govore o fenomenu 'produžetka roditeljskog ega' kroz dijete pa dolazi do sljedećih pretjerivanja. Djetetu se permanentno ugađa, što poklonima, što pohvalama, a često ga se precjenjuje i olako proglašava 'genijem'.

Kao moguće rješenje ne predlaže se, naravno, povratak na staru, strogo autoritativnu normu, već se ukazuje roditeljima  na to da djecu trebaju što ranije pripremiti i na zabrane i na prisile, da se riješe liberalnih iluzija poput 'dijete i ja smo jednaki' te da svaki roditeljski zahtjev ne treba biti popraćen višesatnim objašnjenjima.

Iako u Europi roditelji lakše priznaju pogreške u odgoju, u SAD-u su se, u svom stilu, domislili tečajeva 'parentinga' (roditeljstva) kojima je cilj vratiti kakav-takav balans u hiperprotektivni i ekscesivni odgoj koji kao posljedicu ima emocionalno neuravnoteženu djecu.

Naslovnica magazina Time iz prošle godine s fotografijom majke koja doji svoje trogodišnje dijete uz naslov 'Jeste li dovoljno dobra majka?' bio je jasan signal da je vrijeme - ako ne za promjenu - onda barem za osvješćivanje.