Yellow Bittern smješten na Caledonian Roadu, nikako nije tipičan londonski restoran. Taj restoran sa samo 18 sjedećih mjesta otvoren je radnim danima samo u vrijeme ručka, prima isključivo gotovinu, usput prodaje knjige, a rezervacije se moraju izvršiti telefonom ili razglednicom. No, pod reflektorima je završio iz drugog razloga: javno su se požalili na prehrambene navike gostiju
Yellow Bittern više podsjeća na seosku kuću umirovljenog profesora negoli na restoran. Gosti moraju pozvoniti da bi ušli, zatim vješaju kapute na klinove pokraj vrata, dok se lonci irskog paprikaša krčkaju u malenoj otvorenoj kuhinji. Hrana je izdašna i topla, a poslužuje se uz otvorene staklenke senfa. Dekor uključuje i knjige o Bertoltu Brechtu i harmoniku.
Kuhanje i ambijent nisu jedini razlozi zbog kojih su vrhunski londonski restoranski kritičari, kuhari i gurmani došli objedovati i dati mišljenje. Mnogi su znatiželjni okusiti kontroverzu koja se vrti oko vlasnika i glavnog kuhara Hugha Corcorana (35), načitanog komunista i gorljivog instagramera koji je uspio razbjesniti pola grada ubrzo nakon otvaranja Yellow Bitterna u listopadu.
Isprva se nije mnogo govorilo o pomalo čudnim karakteristikama lokala, ali zato jest o pritužbama vlasnika restorana Corcorana na goste. Naime, ugostitelj rođen u Belfastu oglasio se na instagramu kako bi osudio nedostatak bontona kod gostiju koji 'nisu bili vrijedni posluživanja' jer su dijelili jela ili nisu jeli i pili dovoljno da 'opravdaju svoju prisutnost u restoranu'.
Prkosni stav Yellow Bitterna prema fine diningu
Njegov je post dočekan sa stotinama komentara, neki su ga optuživali u stilu 'otkud mu pravo' i 'bez smisla za ugostiteljstvo', dok su drugi podržali njegov otvoreni pristup prehrambenim navikama kupaca.
U intervjuu za The Guardian Corcoran je dolio još više ulja na vatru, poručivši gostima 'ako niste gladni, nemojte dolaziti' i kritizirajući 'restoranski turizam', kojim ljudi idu u neki restoran 'kako bi pokazali da su bili na tom mjestu, a da zapravo nisu jeli'.
Prkosni stav Yellow Bitterna prema fine diningu 'pohvalili' su neki kolege vlasnici restorana. Međutim, za većinu je bilo nezamislivo da neki restoran radi samo u vrijeme ručka, samo radnim danom, i očekivati da će se ljudi upustiti u dugi ručak s obilatom konzumacijom hrane i pića.
'Iako bi vlasnici restorana trebali svoje objekte učiniti egalitarnim mjestima gdje se miješaju ljudi iz svih društvenih slojeva', tvrdi Adam Hyman u 'Vodiču za dobru hranu', to ne znači da je mušterija uvijek u pravu. Gosti, kaže on, trebaju 'bolje razumjeti kako restorani rade', kako bi stekli 'drukčiju perspektivu'.
Naravno da se odmah postavilo i pitanje je li Corcoranov potez samo reklamni trik, ali to je malo vjerojatno jer koncept restorana i komentari vlasnika mogu samo odbiti goste.
No, ima i drugih mišljenja. 'Corcoranu treba zapljeskati što uzvraća gostima koji misle da su uvijek u pravu', napisao je Ed Cumming u The Telegraphu. Iako to 'možda neće pomoći' u stvaranju komercijalnog uspjeha The Yellow Bitterna, 'zadovoljstvo je ponovo vidjeti drevnu raspravu' između vlasnika i gostiju.
Inače, Corcoran ima putovnicu Republike Irske te crpi više kulinarske inspiracije iz svoje domovine negoli iz Britanije. Također je bio pod utjecajem Francuske i Baskije, gdje je živio i kuhao. Ali cijela buka ima manje veze s njegovim političkim stavovima i kuhanjem nego s njegovim žaljenjem na goste. Sve je počelo dva tjedna nakon otvaranja lokala, kada se oglasio na instagramu kako bi upozorio svoje goste:
'Restorani nisu javne klupe', napisao je korivši ljude što dijele predjela i piju alkohol. 'Tu ste da potrošite nešto novca'.