Mekane kapsule, poznate kao softgel kapsule, znatno je lakše progutati te su posljednjih su godina sve popularnije za unos različitih dodataka prehrani i lijekova, od vitamina do omega-3 masnih kiselina. Iako su praktične i učinkovite, ove su kapsule sve češće predmet stručnih rasprava zbog neočekivanog razloga – plastifikatora.

Zdravstveni rizici

Kako bi omotač kapsule bio mekan i savitljiv, proizvođači često koriste plastifikatore, odnosno kemijske spojeve poznate kao ftalati. Ti spojevi omogućuju fleksibilnost i izdržljivost kapsula, no istodobno su povezani s brojnim zdravstvenim rizicima.

Ftalati su poznati kao endokrini disruptori, što znači da mogu ometati rad hormonskog sustava. Istraživanja na životinjama upućuju na to da ftalati mogu utjecati na reproduktivni razvoj, plodnost i hormonalnu ravnotežu. Neka su istraživanja na ljudima pokazala povezanost između izloženosti ftalatima i pojave urođenih mana, alergija kod djece, pa čak i bolesti srca. Međutim, znanstvenici još uvijek nastoje u potpunosti razjasniti koliki su stvarni rizici i koja je razina izloženosti sigurna.

Procjena sigurnosti ftalata dodatno je otežana činjenicom da se radi o velikoj skupini kemikalija, od kojih svaka ima različita svojstva i potencijalne rizike. Nisu svi ftalati prisutni u softgel kapsulama, a značajan dio ukupne izloženosti tim spojevima dolazi iz drugih izvora, poput vinilnih podova, zavjesa za tuširanje, parfema i osvježivača zraka. Iako ftalati iz kapsula možda nisu najveći izvor izloženosti, važno je na njih obratiti pozornost, osobito kod osoba koje svakodnevno uzimaju veći broj dodataka prehrani.

Više vrsta ftalata

Za farmaceutsku upotrebu odobreno je nekoliko vrsta ftalata, među kojima su najčešći dietil ftalat (DEP), acetat ftalat celuloze, polivinil acetat ftalat i hipromeloza ftalat. DEP se najčešće koristi kao plastifikator u softgel kapsulama, a smatra se da ima relativno nisku toksičnost i koristi se u malim količinama. Ostali ftalati uglavnom služe tome da lijekovi prežive prolazak kroz želučanu kiselinu i općenito se smatraju sigurnima kada se primjenjuju u skladu s propisima.

Unatoč tome, određeni ftalati, poput dibutil ftalata (DBP), izazvali su veću zabrinutost jer su povezani s problemima reprodukcije i razvoja. Zbog toga je njihova upotreba u lijekovima danas strogo ograničena. Drugi ftalati, poput di-(2-etilheksil) ftalata i diizodecil ftalata, češće se koriste u medicinskim uređajima, primjerice u infuzijskim vrećicama, i također su podložni strogim regulacijama. Dugotrajna izloženost tim kemikalijama može povećati rizik od razvoja inzulinske rezistencije, upalnih procesa i kardiovaskularnih bolesti, osobito kod djece i trudnica.

Zdravstvene agencije, uključujući Europsku agenciju za lijekove i Američku agenciju za hranu i lijekove (FDA), postavile su jasne smjernice za upotrebu ftalata u lijekovima. Te smjernice uključuju ograničenja dnevnog unosa i stalno praćenje sigurnosti. Međutim, izvan područja propisanih lijekova situacija je manje jasna. Mnogi dodaci prehrani dostupni su bez recepta i često se koriste bez liječničkog nadzora, što povećava mogućnost da ljudi nesvjesno premaše sigurne razine izloženosti ftalatima, osobito u kombinaciji s drugim izvorima iz okoliša.

Iako su ftalati u lijekovima podložni regulaciji, svijest potrošača iznimno je važna. Ako ste zabrinuti zbog mogućih rizika, preporučuje se da provjerite popis sastojaka na proizvodima, konzultirate se s ljekarnikom ili potražite dodatke prehrani koji ne sadrže ftalate.