Korijeni kognitivnog pada u kasnijoj dobi mogu započeti u djetinjstvu, sugerira novo veliko istraživanje. Ključni faktor bila je subjektivna, emocionalna osjećaj usamljenosti sam po sebi, koji je drastično povećao rizik od demencije čak i za one koji su imali prijatelje.

Ključno je da je povezanost postojala čak i za one koji više nisu bili usamljeni kao odrasle osobe, što sugerira da štetni učinci rane izolacije mogu baciti dugu sjenu na zdravlje mozga.

Iako je usamljenost u bilo kojoj dobi poznati čimbenik rizika za kognitivni pad i demenciju, dugoročni utjecaj usamljenosti doživljene u djetinjstvu dosad je bio nepoznanica.

Ovo baca posve novo svjetlo na ovaj problem budući da je djetinjstvo razdoblje značajnog razvoja mozga, kad je dijete vrlo osjetljivo na čimbenike poput usamljenosti, siromaštva i nedostatnosti hrane, zanemarivanja i maltretiranja, piše Daily Mail.

Gotovo polovica od približno 1.400 odraslih osoba u istraživanju izvijestila je da su bili usamljeni i bez bliskih prijatelja u djetinjstvu.

Osobe koje su se osjećale usamljeno kao djeca započeli su svoje srednje godine sa slabijim sposobnostima pamćenja i razmišljanja. Štoviše, njihove kognitivne sposobnosti opadale su bržim tempom svake godine u usporedbi s onima koji nisu bili usamljeni kao djeca.

Najnovije istraživanje pokazalo je da je česta usamljenost u djetinjstvu povezana s bržim kognitivnim padom u srednjoj dobi i 41 posto višim rizikom od demencije.

Istraživanje je bilo rezultat zajedničkog rada znanstvenika sa sveučilišta u Kini, Australiji i Sjedinjenim Američkim Državama, uključujući Harvard i Boston sveučilišta.

Utjecaj na razvoj mozga

Tim je analizirao podatke iz velikog, dugoročnog istraživanja odraslih Kineza. Fokusirali su se na preko 13.592 sudionika, prateći njihovo kognitivno zdravlje od lipnja 2011. do prosinca 2018. kako bi izbjegli bilo kakvo iskrivljavanje podataka zbog pandemije covida. Istraživanje je definiralo 'usamljenost u djetinjstvu' kao često osjećanje usamljenosti i nedostatak bliskog prijatelja.

Oko 4,2 posto ljudi u ovoj kategoriji suočilo se s najvećim rizikom od kognitivnog pada.

Istraživanje je pratilo sudionike sedam godina, koristeći ponovljene kognitivne testove za mjerenje pada i praćenje koji su pojedinci razvili demenciju. Studija je pronašla izravnu vezu između usamljenosti u djetinjstvu i povećanog rizika od razvoja demencije.

Odrasle osobe koje su se sjećale djetinjstva obilježenog i usamljenošću i nedostatkom bliskih prijatelja suočile su se s 41 posto većim rizikom od razvoja demencije, koja pogađa oko sedam milijuna Amerikanaca i predviđa se da će porasti na 14 milijuna do 2060. godine.

Ljudi koji su odgovorili 'da' na pitanje 'Često sam se osjećao usamljeno' imali su 51 posto veći rizik od demencije, čak i ako su neki od njih imali bliskog prijatelja.

Oni koji su samo odgovorili pozitivno na pitanje jesu li imali bliskog prijatelja nisu pokazali značajnu razliku u riziku.

Veza s demencijom ostala je snažna čak i za ljude koji više nisu bili usamljeni u odrasloj dobi, što sugerira da iskustvo usamljenosti u ranom životu može imati izravan i trajan utjecaj na mozak.

Rezultati su objavljeni u časopisu JAMA Network Open.

Istraživanja dosljedno povezuju traumatska iskustva iz djetinjstva s kasnijim kognitivnim padom i demencijom. Iako precizni mehanizmi ostaju nejasni, ovo je istraživanje prvo koje identificira usamljenost kao vodeći čimbenik rizika. Demencija pogađa procijenjenih sedam milijuna Amerikanaca i predviđa se da će porasti na 14 milijuna ljudi do 2060. godine.

Istraživanje iz 2024. na preko 10.000 starijih odraslih osoba pokazalo je da su specifične tegobe iz djetinjstva uključujući siromaštvo, disfunkcionalno obiteljsko okruženje ili ovisnost roditelja, izravno povezani s lošijom kognitivnom funkcijom kasnije u životu.

Problem usamljenosti mladih postaje sve ozbiljniji u SAD-u, što se dijelom pripisuje široko rasprostranjenom korištenju društvenih medija. Usamljenost raste kako djevojčice postaju starije. Šezdeset i četiri posto djevojčica u dobi od pet do sedam godina, 67 posto djevojčica u dobi od osam do 10 godina i 73 posto djevojčica u dobi od 11 do 13 godina izvijestilo je o osjećaju usamljenosti prošle godine.

Odvojeno istraživanje kod dječaka pokazalo je da se više od četvrtine, 26 posto, dječaka u dobi od 11 do 17 godina u Sjedinjenim Državama osjeća usamljeno.

Djeca se suočavaju s rastućom društvenom izolacijom, pri čemu jedan od četiri Amerikanca sada jede svaki obrok sam, stopa koja je porasla za preko 50 posto od 2003. godine. Istovremeno, sve manje djece igra se vani ili sudjeluje u timskim sportovima, što dječaci često ističu kao nešto što pomaže ublažiti njihovu usamljenost.

Nedavno istraživanje otkrilo je da znatan broj djece ne odlazi igrati se na otvorenom, pri čemu jedno od troje ne izlazi van radnim danima, a jedno od petero to ne čini čak ni vikendom.

Točan mehanizam kojim negativno dječje iskustvo može utjecati na kasniji rizik od demencije još je u fazi istraživanja no znanstvenici imaju neke teorije.

Duboko stresna iskustva u djetinjstvu, poput zlostavljanja, zanemarivanja ili odrastanja u kućanstvu s nasiljem ili zlouporabom supstanci.

Istraživanja pokazuju da dječja trauma može fizički promijeniti mozak u razvoju, čineći ga osjetljivijim na propadanje.

Kao rezultat toga, pojedinci koji su izdržali takva iskustva mogu pokazati znakove gubitka pamćenja ranije u životu, čak i sa istom razinom promjena mozga povezanih s dobi kao i njihovi vršnjaci.

Istraživanje iz 2024. pronašlo je izravnu, ovisnu o dozi vezu između nepovoljnih okolnosti u djetinjstvu i kognitivnih problema u odraslih osoba. Za svaki značajan porast u ranoj traumi, pojedinci su se suočili s osam posto većim rizikom od svakodnevnih problema s pamćenjem i postigli niže rezultate na objektivnim testovima mentalne brzine i koncentracije.