Lani, kada je budžet za kulturu u Srbiji smanjen na 0,62 posto državnog proračuna, 500 umjetnika marširalo je beogradskim ulicama pod sloganom ‘Stop urušavanju kulture’. Tom prilikom filmski režiser Goran Marković rekao je da protest nema nijedan konkretan zahtjev i da je dobro što je tako, ali šalje poruku jer je okupio ljude.

Ministrica kulture Andrea Zlatar Violić prije dva tjedna okupila je novinare i objavila da proračun za kulturu u 2014. iznosi 0,49 posto. Popratila je to riječima 'katastrofalno' i 'zastrašujuće' te otklonila mogućnost da kultura sudjeluje u sljedećem rebalansu proračuna jer bi to značilo da kulture više - nema.

Nakon objave najnižeg kulturnog proračuna Hrvatske riječi ‘katastrofalno’ i ‘šokantno’ ponavljane su danima, a ponavljalo ih se uz kavicu i u privatnim razgovorima te se naslađivalo u protivničkim političkim taborima jer im je to naprosto u opisu posla. Osim otvorenog pisma Eurokaza i upitanih kulturnjaka, rijetkih među njima koji su bili spremni i javno se složiti s ministričinom opservacijom, u Hrvatskoj se okupio nije nitko. Makar i bez konkretnog zahtjeva.

Ministarstvo kulture transparentno je objavilo podatke o financiranju i ako se ide tragom brojki, dolazi se do poražavajućeg zaključka da, u usporedbi s lanjskim proračunom, nema nekih velikih odskakanja. Dapače, sredstva za programe podignuta su za pet posto.

Proračun Ministarstva kulture prije rebalansa iznosio je dvadesetak milijuna kuna manje no lani, što iznosi 792 milijuna kuna, a još 22 smanjena su rebalansom. Od tog novca podijeljeno je 206 milijuna za 3.864 programa, gotovo pedeset posto od prijavljenih u svakom području. Na koncu, pokuša li se pronaći žrtve rezanja, nemoguće je izdvojiti deset najviše pogođenih. Uočljiv je trend višegodišnjeg konstantnog pada novca, a porasta potražnje, što znači 206 podijeljenih milijuna naspram milijardu i 700 milijuna kuna, koliko je zatraženo.

Ova zadnja brojka je razlog da se zapitamo kako to da se nitko nije okupio, ovog puta s konkretnim zahtjevom. U globalu je pokriveno tek 11 posto od onog što su kulturnjaci tražili.

Daje li to onda ministrici za pravo kad kaže da su nerealna potraživanja po pojedinom projektu?!

Ako otiđemo korak dalje i usporedimo ove brojke s onima iz Strateškog plana Ministarstva kulture za razdoblje od 2014. do 2016, vidjet ćemo kakva je očekivanja pred sebe postavilo Ministarstvo kulture.

Prethodni ministar Jasen Mesić smatra ih nerealnim i kaže ‘da je Strateški plan u potpunoj diskrepanciji s proračunom za kulturu i neprovediv u mnogim svojim stavkama’.

‘Potpuno je jasno da su osigurana najmanja sredstva u posljednjih deset godina, a nije napravljen iskorak prema mogućoj alternativi u fondovima EU-a. Proporcionalno rezanje audiovizualnog sektora, baštine, investicija i ulaganja u baštinu’, kaže Mesić, ‘uzimanje je granama koje mogu pridonijeti gospodarskom rastu’.

‘Niz je projekata koji čekaju u području investicija, a nužni su Hrvatski povijesni muzej, Hrvatski državni arhiv u Kerestincu, arhivi u Dubrovniku, Varaždinu i Bjelovaru, daljnja izgradnja sustava narodnih knjižnica, gotovo desetak njih, zatim opremanje muzejskih i galerijskih postava kako bi što prije počeli ostvarivati prihod. Stat će obnova srednjovjekovnih burgova u Hrvatskom zagorju, Slavoniji i dalmatinskom zaleđu, ruralna baština potpuno je zanemarena, a predstavlja jedan od specifikuma u europskom baštinskom korpusu. Cjelokupna arheološka djelatnost iznosi manje od milijun kuna, što praktički dokida jednu znanstvenu struku. Ogromni rezovi u baštini ugrozit će stotine licenciranih malih obrta koji su nositelji specijaliziranih znanja, a pritom će baština i dalje propadati, što će u konačnici tražiti puno veća sredstava za obnovu, a istovremeno ste izgubili baštinu kao resurs’, navodi Mesić.

Svoje viđenje dala je i nekadašnja bliska suradnica ministra kulture Antuna Vujića Biserka Cvjetičanin, znanstvena savjetnica / emeritus u Odjelu za kulturu i komunikacije Instituta za razvoj i međunarodne odnose.

‘Malo je reći da me rastužio budžet od 0,49 posto za kulturu. S 0,49 posto ne znam što se može učiniti. Kao znanstvenicu i istraživačicu najviše me smeta strašan paradoks jer se ponašamo kao da nismo članica Europske unije. Paradoksalno je da u trenutku kad ulazimo u EU, kojoj je kultura prioritet i ima razvojnu ulogu, onemogućujemo tu razvojnu ulogu kod nas’, kazala je Cvjetičanin, a upitana da prokomentira koliko je realna dvogodišnja Strategija, kazala je da se one rade dugoročno, a kako je ova donesena u vremenu krize, trebalo se voditi računa i o njenoj izvedivosti jer je ovakva - nedopustiva.

Što to znači na konkretnom primjeru?

Ministrica kulture lani je kazala da je jedan od strateških ciljevaHrvatski povijesni muzej. Kazala je i da je njegova izgradnja uvrštena u program javno-privatnog partnerstva, a za početak radova rekla je da se očekuju krajem (prošle) godine. Taj projekt nije prošao na ovogodišnjem natječaju i, unatoč tome što je u Strateškom planu, više nije na listi ovogodišnjih prioriteta.

Kronologiju tog strateškog slučaja čuli smo u samom Muzeju od ravnateljice Ankice Pandžić. Ona tvrdi da se čeka da Vlada RH odobri javno-privatno partnerstvo, što je preduvjet da bi se taj muzej preselio u za to kupljen prostor Tvornice duhana Zagreb. Predračun je načinjen i imenovana je uprava tog projekta. Međutim, prema zadnjim informacijama iz Ministarstva kulture, projekt od Ministarstva financija čeka ocjenu isplativosti izgradnje kroz model javno-privatnog partnerstva, a bude li ona pozitivna, za jesen najavljuju raspisivanje natječaja za izbor privatnog partnera.

‘Puno puta smo bili nadomak rješenja’, pomalo je ironična ravnateljica HPM-a, podsjećajući nas da su još 2011. dobili građevinsku dozvolu kojoj je u međuvremenu istekao rok pa su ga produljili do 6. kolovoza 2015.

‘Povjesničari smo i puno puta bili smo zaustavljeni nedostatkom financija ili odluke. Sada čekamo odluku, a da ne vjerujem da će doći do pomaka, ne bih bila tu gdje jesam’, kazala je i dodala: ‘Nadam se da nam građevinska neće otići u zastaru.'