'Zar izgledam kao da nemam izgleda?!' Kaže to odlučno na početku francuske ratne biografske drame 'De Gaulle: U sjeni otpora' jedan od najvažnijih europskih državnika 20. stoljeća. To je Charles de Gaulle (1890.-1970.), od početka Drugog svjetskog rata brigadni general francuske vojske koja će u lipnju 1940. godine doživjeti težak poraz od Trećeg Reicha te premijer i predsjednik poslijeratne Francuske.

Iako je De Gaulle odavno postao simbolom francuskog otpora njemačkoj okupaciji od 1940. do 1945., čovjek kojega su protivnici omalovažavali na različite načine rugajući mu se da ima 'glavu poput banane' i 'ženske kukove' nije imao gotovo nikakve šanse postati najvažnijim Francuzom u najvećem ratnom sukobu u ljudskoj povijesti.

U trenutku francuske kapitulacije sve je bilo protiv njega: njegov mentor, maršal Philippe Pétain, sklopio je u Compiègneu sramotno primirje s Njemačkom i Italijom, postavši de facto diktatorom marionetske Višijevske Francuske, dok je sjeverozapad zemlje bio pod okupacijom. De Gaulleov poziv iz Londona na oružani otpor Hitlerovim postrojbama ostao je usamljenim glasom kojemu su se u početku odazvali tek malobrojni, a u izbjeglištvu u Velikoj Britaniji doživljavali su ga kao osobenjaka neprestance kalkulirajući hoće li se ili ne posve razići s Pétainom, poglavito zbog i dalje nezanemarive francuske vojne mornarice. Uglavnom neshvaćen, ali ni trenutka pokoleban u namjeri da Francuska i Francuzi trebaju pružiti otpor okupatoru, De Gaulle je još za života djelovao kao tragični filmski lik. No tragediji se suprotstavio postavši velika povijesna ličnost.

Slojevit portret

Film koji je režirao francuski diplomat, publicist i sineast Antonin Baudry jedna je od ponajboljih suvremenih biografskih drama o nekom od poznatih sudionika Drugog svjetskog rata jer svom središnjem liku pristupa na slojevit način, portretirajući ga tako živo i plastično da u trenutku s prikaza koji djeluje gotovo karikaturalno prelazi na prikaz po mnogo čemu genijalnog vojnika i političara. Pritom i jedno i drugo, kao i cijeli kontinuum između, djeluje autentično i argumentirano te filmski poprilično zabavno premda je riječ o duboko ozbiljnoj temi.

Baudryju je ovo drugi dugometražni igrani projekt nakon akcijskog trilera 'Vučji zov' iz 2019. godine, a u svojoj se raznolikoj karijeri bavio i savjetovanjem tadašnjega francuskog ministra unutarnjih poslova i kasnijeg premijera Dominiquea de Villepina te radio kao savjetnik za kulturu u francuskim veleposlanstvima u SAD-u i Španjolskoj. Posljednjih se pak godina posvetio filmskom stvaralaštvu te mu je kao predložak za ovogodišnji filmski diptih poslužila knjiga 'A Certain Idea of France: The Life of Charles De Gaulle' iz 2018. britanskog povjesničara Juliana Jacksona.

Da, riječ je o diptihu, odnosno dvodijelnom filmu jer prvi dio, izvorno naslovljen 'La Bataille de Gaulle: Résistance', prethodi drugom dijelu čiji je francuski naslov 'La Bataille de Gaulle: Liberté'. I dok je prvi dio posvećen De Gaulleovoj mukotrpnoj organizaciji otpora njemačkom okupatoru, drugi tematizira okolnosti oslobođenja Francuske koja je u ratu prošla kroz bolnu preobrazbu od ponižene zemlje do jedne od njegovih političkih pobjednica.

Raskošna produkcija

Prvi je dio Baudryjeva ostvarenja premijerno prikazan izvan konkurencije na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu te je stigao i u hrvatska kina. U Francuskoj su oba filma već na repertoaru, i to kao jedni od najskupljih francuskih kinonaslova svih vremena, čiji se proračun za oba dijela popeo na više od 75 milijuna eura.

Raskošna se produkcija uistinu osjeća pri gledanju filma – od pažljive rekonstrukcije predmetnog razdoblja do elaborirano izvedenih ratnih akcijskih scena – premda se teško oteti dojmu da bi rad koji u oba nastavka traje više od pet sati publiku lakše pridobio kao višedijelna televizijska serija.

Bez obzira na to što ovo nije film koji cilja na status kinohita, upravo na velikom ekranu postiže optimum, tim više jer redatelj znalački spaja intimne s epskim trenucima, ni trenutka ne dvojeći u to da je prava dinamika u postupcima glavnog junaka. A on je uistinu ličnost od formata, kojoj je Drugi svjetski rat otvorio mogućnost da u njemu postane junakom ili tragičarem.

Spas izgubljene Francuske

Film započinje scenom sa spomenutom replikom u kojoj se De Gaulle vješto suprotstavlja nacističkom pokušaju da ga se likvidira. Rat je već izgubljen te tadašnji zapovjednik Četvrte oklopne divizije čini sve da bi smogao snage i ljudstva u pozadinskom suprotstavljanju neprijatelju.

Međutim Francuska je izgubljena: u operaciji Dynamo iz luke Dunkerque početkom lipnja 1940. godine evakuirano je nekoliko stotina tisuća britanskih i francuskih vojnika, njemački je Blitzkrieg postigao uspjeh u najvećoj državi na zapadu kontinenta, a Pétainova kvislinška vlada osuđuje De Gaullea na smrt u odsutnosti, oduzevši mu čin nakon što je otišao u London te ondje preko radija pozvao Francuze na otpor.

Među kolaboracionistima je i admiral François Darlan pa De Gaulleu ne preostaje ništa drugo doli uvjeriti novoga britanskog premijera Winstona Churchilla da se osloni na njega kao istinskog predstavnika francuskog naroda. S tim ciljem u izbjeglištvu nastoji formirati vladu Slobodne Francuske, budno pazeći na to da među Francuzima ne dođe do građanskog rata.

I dok Churchillovi suradnici u energičnom generalu s druge obale La Manchea vide osamljenog ekscentrika, novopečeni britanski premijer u njemu prepoznaje ono što i sam ima, viziju i odlučnost, premda će se nemalo puta s njim verbalno sukobiti. Osobito kada De Gaulle krene u realizaciju svoga plana da preko francuskih kolonija u Africi pokuša formirati vojne snage, krenuvši od Čada. Iako će i u tome naići na probleme, sve će promijeniti junačko držanje opkoljene francuske brigade pod zapovjedništvom generala Marie-Pierrea Kœniga u bitki kod Bir Hakeima, oaze u Libiji, u svibnju i lipnju 1942. godine.

Junaštvo francuskih vojnika i časnika zadržat će dovoljno dugo snage njemačkog general-feldmaršala Erwina Rommela da se britanske postrojbe izmjeste na sjevernoafričkom ratištu te kasnije postignu ključnu pobjedu nakon višemjesečnih bitaka kod egipatskog grada El Alameina i tako preokrenu tijek rata. Sekvenca je tih zbivanja realizirana u maniri ponajboljih ratnih filmova, pri čemu je De Gaulle u isto vrijeme prikazan kao uvjereni strateg te kao čovjek uvjeren u snagu i patriotizam svojih suboraca i sunarodnjaka.

De Gaulle, čovjek od krvi i mesa

De Gaulleov dojmljiv portret u filmu zasluga je redateljeve odluke da od svoga središnjeg lika nikako ne radi povijesni monument nego osobu od krvi i mesa, čije su mane u istom trenutku i vrline, te da ga što više približi gledateljima u svim njegovim nesnalaženjima, gotovo djetinjastoj tvrdoglavosti te spremnosti za borbu čak i onda kada u rukama nema baš nikakvo oružje ni političko oruđe.

U ponekim kadrovima Baudryjev De Gaulle djeluje kao generalska inačica inspektora Jacquesa Clouseaua u glumačkoj interpretaciji Petera Sellersa, a ustrojavanje francuskog pokreta otpora kao ono u humorističnoj seriji 'Allo 'Allo!'. U tom je smislu redatelj više nego zahvalnog interpreta naslovne ličnosti pronašao u glumcu Simonu Abkarianu (Casino Royale, Sonata) koji, baš poput Sellersa, ali ovaj put u dramskoj roli, svojom ozbiljnošću i teatralnošću generira sve potrebne emocije, uvijek pronalazeći pravi ton i način izvedbe.

Malo povijesti, malo fikcije

Drugi je ključan segment filma paralelna naracija u čijem je središtu De Gaulleov gorljivi pristalica, mladi Francuz Fernand Bonnier de La Chapelle. Redatelj do same završnice spretno skriva njegovu ulogu u povijesnom slijedu zbivanja što će se u jednom trenutku spojiti s onima vezanima uz De Gaullea, zapravo s ulogom cijele Francuske na prekretnici rata. Tada će biti posve jasno da se Saveznici predvođeni SAD-om i predsjednikom Franklinom Delanom Rooseveltom podjednako vode pragmatičnim interesima, kao i namjerom da vojno poraze snage Trojnog pakta.

I dok Roosevelta tumači američki glumac Campbell Scott (Samci, serijal Čudesni Spider-Man), Churchilla interpretira Britanac Simon Russell Beale (Smrt Staljina, serija Penny Dreadful), i to baš onako kako De Gaullea utjelovljuje Abkarian: uvijek u mreži duhovitog i serioznog te s vrhuncem u dijaloškom nadmudrivanju ovoga ratnog francusko-britanskog para.

Treba istaknuti i Floriana Lesieura kao La Chapellea te Mathieua Kassovitza kao admirala Darlana u ulogama koje, uz onu De Gaullea, simboliziraju sve strane položaja Francuske u najsmrtonosnijem sukobu u ljudskoj povijesti. Način na koji ga ovaj film (i njegov nastavak) prikazuje nije samo umjetnički relevantan nego i povijesno-politički, što je idealno za to da ga veći dio hrvatske politike odgleda u kinu i dokuči da su se ovakve bitke vodile u stvarnosti upravo za današnju stvarnost. Veličina Charlesa de Gaullea bila je u tome da je prkosio slabim izgledima. I uspio.