'Doba igračaka je prošlo,… Tip, tip, tip, tip, tip,…'. Zloslutna je to poruka koja se može čuti na početku petog nastavka jednog od najpopularnijih animiranih serijala svih vremena. Nova Priča o igračkama svojim se zapletom vratila na početak u 1995. kada je predstavljen izvornik kao prvi dugometražni animirani film realiziran tehnikom 3D računalne animacije. Za ovaj su revolucionarni rad zaslužni animatori američkog studija Pixar predvođeni redateljem Johnom Lasseterom.

Prije prve Priče o igračkama nijedan cjelovečernji animirani film nije u cijelosti ostvaren pomoću računala, dok je Pixar svoje umjetničke i tehnološke mogućnosti navijestio odmah nakon osnutka 1986. te osvojenog Oscara za kratkometražni animirani film Tin Toy iz 1988., također u Lasseterovoj režiji. Kada su on te još dva velika autorska imena budućih Pixarovih filmskih uspjeha Andrew Stanton i Pete Docter ponudili studiju Walt Disney projekt Priče o igračkama, bili su odbijeni.

Nakon niza poteškoća film je Pixar producirao sam te po premijeri doživio aklamaciju, pri čemu je film na koji je utrošeno 30-ak milijuna američkih dolara u svjetskim kinima zaradio njih 400 milijuna. Započela je posve nova era ne samo u načinu proizvodnje animiranih kinonaslova, nego i u njihovu umjetničkom promišljanju.

Kad tehnologija prijeti ljudima

Paradoksalno, prva Priča o igračkama nastala posljednjim čudom tadašnje tehnike, tematizira strah da sve naprednija tehnika ugrozi postojeće vrijednosti i proizvode. Kao što je poznato, inicijalni zaplet govori o klasičnoj igrački, drvenom lutku šerifu Woodyju kojega njegov mali vlasnik, dječak Andy obožava. No, Woodyjev će status u dječjoj sobi ugroziti nova igračka, elektronički svemirski rendžer Buzz Svjetlosni čije su mogućnosti u odnosu na Woodyjeve neusporedive. Suparništvo dviju igračaka dovest će do niza peripetija, ali i zaključka da u svijetu igre i mašte ima mjesta i za ranije, i za nove igračke. Jer – najvažnije je da djeca u njima nađu poticaj za vlastitu kreativnost.

Izvrstan prijam filma i kod mlađe, i kod odraslije publike doveo je do brzog rada na drugom dijelu serijala premijerno predstavljenog 1999., ponovno s Johnom Lasseterom kao redateljem, ocijenjenoga jednim od najboljih nastavaka u suvremenoj američkoj kinematografiji. Godine 2010. serijal doseže novi vrhunac Pričom o igračkama 3, ovaj put u režiji Leeja Unkricha te uz dva osvojena Oscara: za najbolji dugometražni animirani film (ova je kategorija uvedena tek 2001.) i za najbolju izvornu pjesmu "We Belong Together" kantautora Randyja Newmana.

Oscarom je u svojoj kategoriji ovjenčana i Priča o igračkama 4 redatelja Josha Cooleyja, ali su prva tri dijela serijala ipak bila bolje ocijenjena te je tek u veljači 2023. potvrđeno da se radi na nastavku omiljene priče. Presudila je baština i, naravno, nova milijarda dolara zarađena u svjetskim kinima.

Pritom se u projekt kao redatelj uključio Pixarov majstor Andrew Stanton koji se u međuvremenu proslavio filmovima Potraga za Nemom (te nastavkom Potraga za Dorom) i WALL-E, dvama dobitnicima nagrade Američke filmske akademije. John Lasseter prvi put nije sudjelovao ni na koji način u radu na jednom od nastavaka Priče o igračkama jer je studio Pixar napustio još 2018. zbog sumnji za seksualno uznemiravanje kolegica. Tako je Priča o igračkama 5 ostala bez izvornog autora.

Priča i dalje djeluje svježe

Je li se Lasseterov izostanak osjetio u aktualnoj priči i realizaciji? Premda se teško oteti dojmu da je serijal zaokružen kroz prva tri dijela sa sjajnom katarzom u trećem, likovi, njihovi međuodnosi te kontekst u kojima se zbivaju zapleti, i dalje djeluju svježe. Baš zato jer se temelje na igri i igračkama kao stalnoj potrebi djece, i ne samo djece, pažljivo prateći duh vremena. Kao što je prva Priča o igračkama lucidno suprotstavila tradiciju i suvremenost kroz svoja dva središnja junaka Woodyja i Buzza Svjetlosnog, tako i ovogodišnji nastavak efektno zrcali vrijeme u kojem se prikazuje.

U njemu, naime, svim postojećim igračkama zaprijeti digitalna tehnologija personificirana u žabolikom tabletu Lilypad, odnosno Lily. Otuda i misao o tome da je doba igračaka prošlo uz spomenutu onomatopeju „tip, tip, tip, tip, tip“ koja označava tipkanje po zaslonu na dodir kakav ima Lily. Ono što je prije tri desetljeća simbolizirao Buzz Svjetlosni kao polivalentna elektronička igračka, to danas predstavlja digitalna tehnologija koja i u tabletima za najmlađe omogućuje igranje i povezivanje u virtualnom svijetu, zapravo sam virtualni život. Međutim, ono što donosi bezbrojne mogućnosti, istodobno oduzima neke ključne vrijednosti i vještine, poglavito u djetinjstvu kao vremenu njihova usvajanja.

Preklapanje sa stvarnošću

Premijera Priče o igračkama 5 poklopila se s vijestima o tome da niz država planira ograničiti ili onemogućiti uporabu pametnih telefona i umjetne inteligencije u školama. Čini to, primjerice, jedna od najrazvijenijih zemalja na svijetu Norveška koja je među prvima u škole uvela tablete, a danas se suočava s osjetnim padom ishoda učenja u osnovnim i srednjim školama. Umjesto „tipkati“, Norvežanima je sada primarni cilj naučiti djecu „čitati, pisati i računati“.

Upravo o tome govori recentna Priča o igračkama koja više nije samo primjer vrhunske uporabe računala u filmskoj umjetnosti, nego i svojevrsni manifest o tehnologiji koja uvijek mora biti u korist ljudske kreativnosti, posebice dječje, a ne njezin sveprisutni nadomjestak. I dok će ovu ideju pri gledanju filma odmah razlučiti odrasla publika, ni ona koja je istih godina kao središnji ljudski lik u priči, osmogodišnja Bonnie, neće moći zaobići zamisao o prijateljstvu koje se gradi na igri i igračkama u stvarnom prostoru, a ne samo uz pomoć mrežnog povezivanja.

Priča se pomiče prema drugoj igrački

Gdje su u svemu tome Woody, Buzz Svjetlosni i ostale igračke koje su najprije zabavljale Andyja, a sada zabavljaju Bonnie? Odmah treba istaknuti da svježinu petom dijelu serijala daje pomak prema drugoj igrački u središtu zapleta. To je kaubojka Jessie od koje se Bonnie ne razdvaja. Djevojčica pak teško uspostavlja prijateljstva, osobito sa susjedima koji se ne igraju sa „zastarjelim“ igračkama, nego vladaju tabletima. Zato joj roditelji odluče kupiti tablet u obliku zelene žabe Lilypad koji je očara, ne samo zbog svih mogućnosti, nego i zbog toga što je poveže s drugim djevojčicama.

Jessie se u novim okolnostima osjeti zanemarenom čemu će pripomoći prepredena Lily odlučna eliminirati sve ostale igračke kao suparnike. Kada Jessie u pomoć priskoči Woody koji se u međuvremenu posvetio zbrinjavanju odbačenih igračaka, a sama Jessie dospije u kuću u kojoj je nekoć stanovala njezina izvorna vlasnica, svijet igračaka postat će svijet preživljavanja…

Život iz kuta igračaka

Cijeli serijal već trideset i jednu godinu počiva na oštroumnoj zamisli da se život suvremene djece te njihovo odrastanje prikazuje iz kuta njihovih igračaka koje se pritom mijenjaju upravo onako kako se mijenja svijet u kojem žive. U tom srazu postojećeg i novog zadržava se uvijek ono najbolje, a koje se temelji na mašti, empatiji i požrtvovnosti.

S Jessie kao novom glavnom junakinjom koja u isto vrijeme mora vratiti pozornost svoje aktualne vlasnice i razriješiti prošlost sa starom vlasnicom uz koju je već jednom osjetila odbačenost, Priča o igračkama 5 nema samo novi zaplet vezan uz dihotomiju starog i novog, nego i novu perspektivu. I ovaj dio umješno održava ravnotežu između drame i komedije, te između akcije i emocija vodeći paralelno nekoliko narativnih linija među kojima je ona s vodom svemirskih rendžera istovjetnih Buzzu Svjetlosnom osobito uspjela.

Bez faktora iznenađenja, ali…

Ovdje su više prostora dobili ljudski likovi te je sada Bonnie ne samo pokretač radnje, nego i njezina aktivna sudionica, zapravo predstavnica svakoga djeteta koje dvoji tko su mu pravi prijatelji: oni koji se tako deklariraju u virtualnom svijetu ili oni uz se koje može igrati konkretnim igračkama na zbiljskom mjestu i vremenu.

Kada Bonnie od svojih novopečenih prijateljica koje odreda imaju tablete poput njezina, doživi prva vrijeđanja te se u samoobrani odrekne postojećih igračaka, jasno je da autori filma zagovaraju stvarno umjesto virtualnog. Ipak, u završnici će pronaći ravnotežu među svim mogućnostima igre koje su danas na raspolaganju djeci, tako da ni peta Priča o igračkama ne upućuje ni na razblaženi ludizam, tj. odbacivanje suvremene tehnologije, ma kako se to u pojedinim prizorima činilo.

Novi film možda nema faktor iznenađenja kao prva dva, ni čvrsti dramski luk kao treći dio s najboljim negativcem u serijalu, ali zasigurno ima optimalan spoj priče za sve naraštaje, novog iskoraka kada je posrijedi uporaba računalne animacije te sada već svevremenih animiranih junaka u najboljim godinama (ironična šala o Woodyjevu gubitku kose). Ima i Taylor Swift koja je za film otpjevala pjesmu "I Knew It, I Knew You". Napokon, ima i završetak nakon prvog dijela odjavne špice, a koji zaziva ne samo šesti dio, nego i njegov mogući zaplet. Koliko će se svijet promijeniti do Priče o igračkama 6? Nadajmo se ne toliko da je prošlo i doba ljudi.