Nova epizoda sage koja traje već dva desetljeća pukla je na jamstvu od 300.000 eura. Posebno je zanimljivo to što je Degusto još prije nego što je izabran upozorio HAC da bi upravo toliki iznos mogao znatno usporiti projekt.

Ugovor trajao samo mjesec dana

Degusto je bio jedini ponuditelj na šestom HAC-ovu natječaju za Marune. Za mjesečnu naknadu ponudio je 4500 eura bez PDV-a, nešto više od početnih 4420,84 eura, a HAC je 12. veljače njegovu ponudu ocijenio valjanom i najpovoljnijom.

Činilo se tada da bi dugogodišnja priča o devastiranom hotelu na jednoj od najatraktivnijih lokacija uz autocestu konačno mogla dobiti završetak. No nije dugo trajalo. Iz HAC-a su sada za tportal potvrdili da je ugovor s Degustom potpisan 25. veljače 2026. godine.

'Sukladno članku 18., stavak 1. Ugovora, društvo DEGUSTO d.o.o. obvezalo se u roku od 30 dana od sklapanja Ugovora dostaviti jamstvo za uredno ispunjenje ugovornih obveza kvalitetne gradnje, opremanja i puštanja u uporabu pratećeg uslužnog objekta koji je predmet Ugovora', odgovorili su iz HAC-a.

Rok je istekao 27. ožujka. Degusto jamstvo nije dostavio.

'Obzirom da navedenu obvezu nisu izvršili u roku koji je ugovoren kao bitan, tj. do 27. ožujka 2026. godine, dana 28. ožujka 2026. godine nastupio je raskid Ugovora', navode Hrvatske autoceste.

Natječajna dokumentacija doista je propisivala da odabrani ponuditelj u roku od 30 dana mora HAC-u predati bezuvjetnu i neopozivu bankarsku garanciju na 300.000 eura, a umjesto nje mogao se uplatiti i novčani polog u istom iznosu. Ako se jamstvo ne dostavi na vrijeme, ugovor se automatski raskida.

Degusto je unaprijed upozorio upravo na 300.000 eura

Ono što cijeloj priči daje dodatni obrat nalazi se u dokumentaciji samog natječaja.

HAC je krajem siječnja od Degusta zatražio pojašnjenje modela realizacije projekta. Tvrtka je odgovorila da bi u prvoj fazi uredila fasadu, zatvorila objekt te uredila ugostiteljski dio. Tu fazu, naveli su, nastojali bi završiti već između početka srpnja i početka kolovoza ove godine, dok bi hotelski dio pripremili za sljedeću sezonu.

No u istom dopisu Degusto je otvorio pitanje jamstva.

Tvrtka je HAC-u poručila da bi polog od 300.000 eura 'uvelike usporio realizaciju samog projekta adaptacije', navodeći da projekt planira financirati vlastitim sredstvima. Predložili su da se iznos spusti na između 50.000 i 100.000 eura, uz eventualnih dodatnih 100.000 eura preko zadužnice.

HAC je unatoč toj primjedbi Degustovu ponudu prihvatio, a uvjet od 300.000 eura ostao je nepromijenjen. Tvrtka je potom ugovor potpisala, ali traženo jamstvo nije dostavila.

Degusto je tvrtka iz Grebaštice u vlasništvu Antonije Bralić, a jedan od ljudi koji je u cijeloj priči javno predstavljao tvrtku je njezin prokurist Josip Periša.

Periša nije nepoznat u šibenskom poslovnom i javnom životu. Godinama se bavio ugostiteljstvom te je bio povezan s više šibenskih kafića i restorana. Ujedno je dugogodišnji istaknuti član HVIDR-e, a danas obnaša funkciju predsjednika Glavnog odbora HVIDR-e RH.

I prethodni investitor otpao je zbog jamstva

Još je neobičnije to što se gotovo ista stvar dogodila samo nekoliko mjeseci ranije.

Na petom natječaju HAC je u listopadu prošle godine odabrao tvrtku Flota Energy iz Sesveta, povezanu s Ivanom Peharom, vlasnikom poznatog trgovca rabljenim automobilima TRCZ. Flota Energy ponudila je mjesečnu naknadu od 5306,73 eura, dok je tvrtka Velebitska kraljica bivšeg korisnika objekta Mladena Nekića ponudila 5258 eura.

I s Flota Energyjem ugovor je bio sklopljen. Međutim tvrtka također nije u ugovorenom roku dostavila jamstvo za uredno izvršenje obveza, a nakon sklapanja ugovora HAC-u je dostavila očitovanje da od njega odustaje.

Ugovor je raskinut, a HAC je tada naplatio garanciju za ozbiljnost ponude.

Tako su dva uzastopna natječaja završila gotovo identično: HAC je pronašao zainteresiranog investitora, potpisan je ugovor, a posao se raspao prije nego što je objekt uopće predan u posjed i prije početka radova.

Priča počinje još 2006. godine

Velebitska kraljica odavno je postala jedan od najprepoznatljivijih napuštenih objekata uz hrvatske autoceste.

Priča počinje 2006. godine, kada je tvrtka Mataš-M.N. Mladena Nekića sklopila ugovor s HAC-om o korištenju cestovnog zemljišta na odmorištu Marune. Nekić, kojeg su mediji u vrijeme procvata njegova poslovanja nazivali 'kraljem pršuta', hotel je gradio uz kredit Hrvatske poštanske banke od 22,4 milijuna kuna. Objekt je izgrađen 2008., ali nikada nije dovršen i stavljen u funkciju kako je bilo planirano.

Smješten je na južnoj strani Velebita, neposredno prije tunela Sveti Rok, na lokaciji s impresivnim pogledom prema zadarskom zaleđu i moru. Objekt ima tri etaže, 36 soba i restoran, no godine bez ulaganja učinile su svoje. Uslijedile su poslovne teškoće i dugogodišnji sudski spor između države i Nekića oko predaje objekta.

Općinski sud u Zadru u lipnju 2023. presudio je da se objekt mora predati Republici Hrvatskoj. Nekić se žalio, ali je Županijski sud u Splitu 15. svibnja 2024. odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu. U studenom iste godine objekt je u ovršnom postupku predan Republici Hrvatskoj, a država ga je potom predala HAC-u.