DJEČJE KAZALIŠTE BEZ GRANICA

Žar ptica u Rusiji i Turskoj: Djeca posvuda bez problema razumiju Antuntuna

  • Autor: Nina Ožegović
  • Zadnja izmjena 31.05.2019 11:13
  • Objavljeno 31.05.2019 u 11:13
Ante Krstulović u predstavi 'Kako živi Antuntun'

Ante Krstulović u predstavi 'Kako živi Antuntun'

Izvor: Promo fotografije / Autor: Berislav Tomičić/GK Žar ptica

Dok je u mnogim zemljama Europe sve izraženija netolerancija, pa čak i ksenofobija prema različitima i drugima, posebno prema emigrantima, zagrebačko kazalište Žar ptica pokrenulo je hvalevrijedan projekt 'Dječje kazalište bez granica', kojemu je, osim međunarodne kulturne razmjene i poticanja dječjeg kulturnog stvaralaštva različitih zemalja, glavni cilj brisanje granica, širenje prijateljstva i poticanje prihvaćanja različitosti

Projekt je već polučio i prve rezultate. Naime, Žar ptica je s predstavom 'Kako živi Antuntun', koja je nastala prema poznatoj pjesmi Grigora Viteza u režiji Helene Petković, gostovala u Antalyji u Turskoj, a zatim na poziv Državnog dječjeg kazališta Theater at the Narva Gates i u Sankt Peterburgu u Rusiji gdje su tamošnji mali gledatelji, kako nam je ispričao Drago Utješanović, ravnatelj tog popularnog dječjeg kazališta, sjajno prihvatili tu predstavu.

Utješanović ističe da je kazalište Žar ptica pokrenulo projekt 'Kazalište bez granica' sa željom da pronađu vlastiti put u povezivanju s kolegama iz čitavog svijeta, s kojima dijele toliko toga zajedničkog. 'Kod planiranja inozemnih gostovanja nailazi se na puno prepreka, a mi smo željeli zaobići komisije, natječaje, festivale, nagrade, te jednostavno predložiti 'Ajde, vi dođite kod nas, a mi ćemo kod vas'. Cilj projekta nametnuo se sam od sebe jer putovanja i jesu brisanja granica, prvo onih vlastitih, a onda i šire', pojašnjava Utješanović.

Znači li to da kazalište može pridonositi stvaranju nekog novog tolerantnijeg društva? 'Upravo je kazalište za djecu jako prikladan medij komunikacije jer su djeca svugdje na svijetu ista i prihvaćaju predstavu, glumca i ljude bez ikakvih predrasuda. To se potvrdilo i u Turskoj i Rusiji gdje su djeca bez problema razumjeli Vitezov lik bezvremenskog osobenjaka Antuntuna', istaknuo je Utješanović, pokazavši da kazalište zapravo nema granica i da poruka dopire do svih gledatelja, bez obzira gdje i u kojim uvjetima oni žive.

Kako ih se dojmilo gostovanje u Sankt Peterburgu u Rusiji gdje je Žar ptica nastupila kao prvo hrvatsko dječje kazalište i to u sklopu humanitarnog tjedna Integracije djece s posebnim potrebama u kazalište, a posebno u Turskoj u kojoj se zadnjih godina krše ljudska prava?

'Dojmovi s oba gostovanja su sjajni, od organizacije do gostoprimstva i prijema dječje publike. Obje zemlje puno ulažu u kulturu, imaju dugoročne planove za izgradnju novih kazališnih zgrada, a kazališta za djecu puno gostuju. Primjerice, u Antalyji se upravo gradi novo kazalište s pet dvorana, a kazališne dvorana nalaze se i u šoping centrima gdje se održavaju predstave za djecu i odrasle. To su dvije velike zemlje, a kazalište za djecu pronalazi put do svakog djeteta. Zanimljivo je da i ruska i turska književnost za djecu poznaju slično lice, tj. imaju svog neshvaćenog osobenjaka, tako da nam je Antuntun svima zajednički. Nažalost, stav o pojedinoj zemlji formiramo iz vijesti koje su uglavnom loše, no 99 posto ljudi na ovom planetu su divni, problem je što nas onih jedan posto upropaštava. Kada bi Antuntun vladao svijetom sve bi bilo drugačije', kaže Drago Utješanović.

A kako Rusi djeluju na integriranje djece s posebnim potrebama u kazalište i kakve rezultate postižu, a gdje je Hrvatska u toj priči? 'Rusko i hrvatsko kazalište za djecu imaju puno toga zajedničkog u organizacijskom smislu i sustavu financiranja, pa čak je i ulaznica u Sankt Peterburgu, cca 30kn, kao i kod nas u Žar ptici. Integracija djece i općenito ljudi s posebnim potrebama prvenstveno je stvar mijenjenja stavova i predrasuda. Lako je napraviti rampe, liftove ili natpise na brajevom pismu. Prava integracija je zapošljavanje, obrazovanje i stvaranje jednakih uvjeta za sve, a tu još trebamo puno postići. Kod nas je još problem integracija ljudi iz susjednog sela. Mi u Žar ptici imamo ispunjene sve 'tehničke' uvjete, dakle, nemamo fizičkih barijera, ali svi zajedno moramo raditi na tome da se dijete ili roditelj djeteta s posebnim potrebama ne osjeća 'posebno', već integrirano, kao dio zajednice. Kolege u Rusiji i Turskoj poput nas u Žar ptici kroz razne udruge i institucije potiču posjete djece s posebnim potrebama kazalištu, organiziraju besplatne predstave i posjete', istaknuo je Utješanović, dodavši da su ponovno pozvani u Rusiju na zimski festival 'Mali snažni ljudi', a uskoro planiraju i gostovanja u Srbiju i Gruziju.

'Nadam se da ćemo obrisati još puno granica i da će na red doći i one koje nisu fizičke, već među ljudima, a takvih, nažalost, imamo jako puno', poručio je ravnatelj Žar ptice.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!