Riječ je o Bottinijevu trećem romanu u kojemu se bavi sudbinom podunavskih Nijemaca nakon Drugoga svjetskog rata, pri čemu zahvaća razdoblje sve do 90-tih godina prošloga stoljeća, dok geografski priča obuhvaća područje od Njemačke, preko Bleiburga, do Zagreba i Slavonije.

Roman počinje kao običan krimić koji se potom razvija na više razina koje obuhvaćaju i iznimno točna zapažanja vezana uz Hrvatsku i Bosnu. Da bi tako precizno govorio o mentalitetu i narodima o kojima ne zna ništa, proveo je intenzivna istraživanja, u sklopu kojih je prošao Bleiburg i sva mjesta u Hrvatskoj i Bosni koja se spominju u romanu, te je tri tjedna boravio u Osijeku. Tamo mu se toliko svidjelo da se poslije ponovno vratio, te upravo tamo završio roman.

No, pisac ništa ne prešućuje ni kada je riječ o Drugome svjetskom ratu i njemačkoj ulozi u njemu. 'Dio mog identiteta je da sam i sam na neki način potomak nacista, no ja se s time moram suočiti. Kad se želite baviti prošlošću, morate saznati i biti u stanju prikazati kompletnu istinu, čak i kada je ona neugodna. To je jedini način da se postigne razumijevanje među narodima - da se ponekad upre prst i u nešto neugodno', istaknuo je. Zato voli istražiti sve povijesne činjenice i temeljiti priče što više na istini, dodao je.

Priču o sudbinama podunavskih Nijemaca nakon Drugoga svjetskog rata odlučio je ispričati prije svega zato što smatra da se o toj problematici u Njemačkoj danas premalo govori i zna. No, ujedno je htio napisati roman o zavičaju, o tome što je domovina, a na primjeru podunavskih Nijemaca ujedno je pronašao dobru analogiju imigrantskoj problematici vrlo aktualnoj u modernoj Njemačkoj. 'U Njemačkoj se uvijek iznova javlja problem predrasuda prema imigrantima. Mi smo zemlja emigranata. Htio sam ovim romanom pokazati da smo i mi Nijemci bili emigranti i imigranti', pojasnio je pisac.

Glavna junakinja je freiburška policijska detektivka Louise Boni, koja istražuje slučaj obitelji Niemann, u čijoj se kući iznenada pojavljuje naoružani muškarac koji postavlja neobičan ultimatum. Nastojeći spriječiti tragediju koju naslućuje, pri čemu je gone duhovi prošlosti, Louise pokušava ući u trag misterioznom čovjeku i otkriti njegove motive. Put je vodi do podunavskih Nijemaca, preko Bleiburškog polja, pa sve do Zagreba i potom Osijeka, gdje njezina sudbina dobiva još jedan neočekivani obrat.

To nije prvi roman u kojemu se Boni pojavljuje kao glavna junakinja. Za glavni lik svoje serije detektivskih romana Bottini je odabrao ženu zato što nije bio siguran da je sposoban stvoriti muški glavni lik koji bi bio dovoljno snažan da se izdigne iznad površine u moru krimi romana u kojima su glavni likovi muški detektivi. Također, smatra, neke je stvari i odnose daleko lakše ispričati iz perspektive žene.

Slučajevi kojima se bavi u svojim krimićima fiktivni su, no uvijek provodi intenzivna istraživanja, konzultira se sa stručnjacima i provjerava je li to o čemu piše realno. "U mojim romanima ima puno mašte, ali uvijek nastojim da to što pričam bude koliko-toliko realno, da moji prikazi budu korektni, jer to je moja zadaća kao romanopisca", istaknuo je.

Likove nastoji učiniti što plastičnijima, kako bi ih što više približio čitateljima. 'Važno mi je razviti višeslojne likove koji nisu jednodimenzionalni, koji se ne uklapaju u klišeje. Likovi ne bi trebali biti crno-bijeli, samo dobri ili samo loši, jer najviše draži imaju oni likovi koji u sebi imaju mješavinu osobina. Da bi bili bliski čitateljima, oni moraju imati svoju biografiju, inače su nezanimljivi', kazao je autor.

'Po nalogu očeva' Bottinijev je treći roman, objavljen u Njemačkoj 2007. U nas je izašao u izdanju nakladničke kuće Frakture i u prijevodu Dorte Jagić. Prethodili su mu 'Mord im Zeichen des Zen' (2004.) i 'Im Sommer der Moerder' (2006.), za koje je dobio njemačke nagrade za najbolji krimi roman, a nakon njega uslijedili su još "Jaeger in der Nacht" (2009.), "Das verborgene Netz" (2010.) i "Der kalte Traum" (2012.), kao i nekoliko zbirki kratkih priča te djela o budizmu i meditaciji.

Roman "Der kalte Traum" (Hladni san) bavi se problematikom hrvatskog Domovinskog rata i događanja na našim prostorima u 90-tim godinama prošloga stoljeća i za njega je Bottini, kako je istaknuo, u Njemačkoj dobio dosad najpozitivnije recenzije. Za tu se temu odlučio kada je, istražujući za roman "Po nalogu očeva", naišao na brojna druga pitanja na koje nije pronašao odgovore. U njemu je zbog promjene pripovjedne tehnike i potreba teme nakon osam godina odlučio uzeti predah od svoje glavne junakinje Boni. No, ponovno će joj se vratiti već u sljedećem krimi-romanu, a trenutno piše novi krimić koji se dijelom odvija u Alžiru.

Oliver Bottini (1965.) živi u Berlinu i radi kao pisac i slobodni urednik. Nakon Zagreba, sutra će gostovati i u Osijeku, gdje će u knjižari Nova razgovarati sa svojim tamošnjim čitateljima.