'Stižu vijesti o ustancima i građanskim ratovima… Europa je u kaosu.' Ne, nisu to riječi američkog predsjednika Donalda Trumpa koji Stari kontinent više niti ne doživljava kao saveznički dio planeta te mu stalno predviđa mračnu budućnost. Europa će, prema njemu, doživjeti civilizacijsko brisanje ponajprije zbog imigracija. Kako američki šef države rješava pitanje imigranata u vlastitoj zemlji, cijeli svijet promatra prateći vijesti iz Minnesote, što će, nema sumnje, uskoro dobiti i filmske interpretacije.

U međuvremenu svjetska kinopublika može gledati Europu u kaosu u američkoj znanstvenofantastičnoj akcijskoj drami 'Grenland 2: Migracija', čiji redatelj Ric Roman Waugh u veljači predstavlja još jedan akcijski film, 'Utočište'. Agilni se filmaš uoči i tijekom pandemije predstavio dvama radovima s Gerardom Butlerom u glavnoj ulozi. Prvi je bio 'Pad anđela' iz 2019. kao završni dio trilogije započete kinohitom 'Pad Olimpa', a drugi je upravo 'Grenland: Posljednje utočište' iz 2020. godine. Premijera potonjega zlokobno se poklopila s borbom čovječanstva protiv pandemije koronavirusne bolesti te, na ništa manje uznemirujući način, navijestila da najveći svjetski otok lako može postati predmetom geopolitičkih prijepora, makar u znanstvenofantastičnom kontekstu.

Dobro tempiranje

U njegovu je ovogodišnjem nastavku Europa uistinu u kaosu jer ova priča na tragu holivudskih uspješnica s kraja 20. stoljeća, 'Žestokog udara' u režiji Mimi Leder i 'Armagedona' Michaela Baya, govori o posljedicama udara kometa o Zemlju. To je u zapletu Clarke, čiji je naziv posveta bardu znanstvenofantastične proze Arthuru C. Clarkeu i njegovu romanu 'Božji čekić' iz 1993. godine.

U prvom dijelu priče Gerard Butler tumači stručnjaka za statiku Johna Garrityja koji s obitelji grčevito pokušava pronaći sklonište uoči sudara kometa i Zemlje te će ga napokon pronaći u otprije izgrađenom objektu ukopanom na Grenlandu. Taj je put dočaran u stilu tipičnih filmova katastrofe, kakvi su osobito bili popularni u 1970-ima te potkraj 1990-ih u iščekivanju novog tisućljeća. Iako nije bio na tragu spomenutih radova iz 1998. godine koji su obilježili tadašnju ljetnu kinosezonu, prvi je 'Grenland' sasvim solidno i nepretenciozno spojio odrednice žanra i novu paranoju u svijetu te mu je manje-više ista ekipa ispred i iza kamera podarila ekstenziju zapleta.

Hiperbola aktualne situacije

I dok je u prvom dijelu Grenland središnjim likovima bio ciljna točka spasa, u drugom i dalje najveći danski teritorij postaje točkom koju inženjer Garrity i njegova obitelj napuštaju da bi na Sredozemlju, uz obale Francuske, pronašli pravo utočište. Naime Clarke je udario upravo ondje te, tumače znanstvenici u filmu, omogućio uvjete tla i klime idealne za početak novog života. Taj put nije ništa manje opasan od prethodnoga jer sada protagonistima ne prijete samo smrtonosne radioaktivne oluje te do neprepoznatljivosti promijenjeni pejzaži, uključujući nestanak La Manchea, nego i čovječanstvo koje se sunovratilo, kako gdje, u spoj vojne diktature i divljaštva. Usto, od Francuske do Švicarske vodi se novi svjetski rat između Zapadnog saveza i Istočne koalicije oko resursa koje je omogućio udar kometa. Ukratko, kontekst priče djeluje kao hiperbola aktualne situacije u svijetu.

Kakav je sam film? Očekivano, slabiji od izvornika jer je redateljsko-scenaristička ekipa, unatoč potencijalu priče, podgrijala početno te propustila čvršće spojiti dramske elemente u čijem su središtu bračni par i njihov sin tinejdžer te – (geo)političku pozadinu događaja. Biblijski intonirano putovanje Garrityjevih od Grenlanda do nove Provanse djeluje odveć isprekidano i epizodično, s ponekim efektnim dijelom, kao što je dolazak u kataklizmom opustošeni Liverpool ili kasniji susret s francuskom obitelji čija mlada kći s Johnovim sinom Nathanom figurira kao postapokaliptična inačica Adama i Eve. Uz škotsku zvijezdu Gerarda Butlera, koji je u 2000-ima stekao status ulogama u filmovima 'Fantom u operi' i '300', nastupa američko-brazilska glumica Morena Baccarin kao Allison, poznata iz serijala 'Deadpool', te francuski glumac iz serije 'Emily u Parizu', William Abadie.

Kad ti sudi umjetna inteligencija

S obzirom na rasplet drugog 'Grenlanda', autori su očito zamislili projekt kao dvodijelnu priču, ali aktualno potenciranje američko-danskog spora oko pravog Grenlanda možda dovede do još ponekog filma katastrofe o naslovnom otoku. Barem u režiji Donalda Trumpa. Puno je izglednija situacija kakvu opisuje drugi znanstvenofantastični novitet u svjetskim i hrvatskim kinima. To je 'Bez milosti', pri čemu je izvorni naslov filma 'Mercy'. Tako je, naime, nazvan pravosudni program budućnosti koji u najkraćem roku provodi suđenje optuženicima za najteža kaznena djela, a vodi ga umjetna inteligencija kao očito nepristran arbitar koji raspolaže ne samo optimalnim pravničkim znanjem i činjenicama važnima za suđenje, nego i u realnom vremenu proširuje istragu da bi se postigla pravda.

Ovaj ne baš nemoguć koncept pravosuđa budućnosti osmislio je dosad malo poznati irski filmaš Marco van Belle, a prema njegovu scenariju režirao ga je znatno poznatiji kazahstanski redatelj Timur Bekmambetov, proslavljen ruskim kinohitovima, fantastičnim trilerima 'Noćna straža' i 'Dnevna straža', a zatim nastavkom karijere u Hollywoodu u kojem mu je i dalje najveći uspjeh akcijski triler 'Tražen' iz 2008. godine s Angelinom Jolie, Jamesom McAvoyem i Morganom Freemanom u glavnim ulogama. Njegova verzija 'Ben-Hura' iz 2016. godine naišla je pak na poprilično loš prijam i kritike i publike te mu je povratak u znanstvenofantastični žanr djelovao kao samorazumljiv potez. Koliko i uspješan?

Milost, ako dokažete nevinost

Zaplet djeluje obećavajuće. Godina je 2029., a Los Angeles, u kojem se zbiva radnja, donedavno je gušila provala kriminala svih vrsta. Svakodnevne pljačke i ubojstva prinudile su vlasti da prihvate zamisao policijskog detektiva Christophera Ravena o projektu 'Milost'. Riječ je o programu u kojem optuženici za kaznena djela prolaze kroz jednoipolsatno suđenje kako bi se što brže dokazalo jesu li krivi ili ne za ono za što ih se optužuje, a generira ga umjetna inteligencija. Pritom na raspolaganju imaju sve mogućnosti digitalne tehnologije, od videozapisa i rekonstrukcije samoga kaznenog djela do pristupa svim bitnim podacima i službama. Ne uspiju li dokazati svoju nedužnost, optuženici se likvidiraju na kraju postupka, tijekom kojega su zavezani za stolicu u virtualno oblikovanoj prostoriji.

A u toj se stolici u priči nađe sam detektiv Raven nakon što ga je policija uhitila zbog sumnje da je ubio suprugu Nicole nakon što ju je iskrvavljenu pronašla njihova kći Britt. Kako zbog pijanstva ni sam ne može pouzdano znati što se zapravo dogodilo, Chris nasuprot sutkinje Maddox, koju pokreće umjetna inteligencija, ima samo devedeset minuta ne bi li dokazao da nije kriv za okrutno ubojstvo. No činjenice nisu na njegovoj strani, vremena je sve manje te na vidjelo izlaze pojedinosti njegova problematičnog braka, posla supruge te ranijih postupaka u programu 'Milost'…

Slika jača od sadržaja

I ovim filmom Bekmambetov pokazuje da je majstor slike ustrajavajući na profinjenu vizualnom prosedeu koji, sukladno priči, prilagođava virtualnoj stvarnosti u kontrastu s klasičnom kriminalističkom istragom. To je istodobno otegotna okolnost filma jer slika neprestance dominira nad sadržajem koji je sam po sebi intrigantan, ali je ovdje u sjeni namjere da se realizira svojevrstan kibernetički triler furioznog ritma u skladu s vremenskim ograničenjem predmetnog suđenja. Ipak, zamisao o umjetnoj inteligenciji kao operatoru sudskog postupka, ovdje personaliziranoj u spomenutoj sutkinji, koju tumači švedska glumica Rebecca Ferguson, proslavljena serijalima 'Nemoguća misija' i 'Dina', djeluje odveć kontroverzno da se ne bi mogla pojaviti kao opcija u određenim okolnostima u budućnosti kakvu već ionako projiciraju pojedini tehnološki moguli.

Usto, postavlja se pitanje bi li takva (re)konstrukcija pravosuđa unaprijed eliminirala mogućnost pogrešnih presuda, oslobađanja stvarnih počinitelja nedjela te kažnjavanja nedužnih osoba ili bi doista osiguravala stopostotnu pravdu primjenom zakona? Film na to pitanje daje efektan odgovor otvarajući niz novih dvojba. Umjetnički rad Bekmambetova i sam djeluje kao da ga je, makar djelomice, režirala umjetna inteligencija, a konceptom je najbliži 'Bjeguncu' iz 1993. redatelja Andrewa Davisa i TV seriji iz 1960-ih koja mu je prethodila. 'Milost' taj koncept okreće naglavce jer je ovdje optuženi suprug već zatočen, a potraga za istinom odvija se u stvarnom i virtualnom svijetu. U glavnoj je ulozi zvijezda serijala 'Čuvari galaksije' i 'Jurski svijet' Chris Pratt, ali cijelim filmom, i ne samo njim, prevladava uloga umjetne inteligencije. Kakvo god bilo i, primjerice, hrvatsko pravosuđe, jesmo li spremni za to da nam sudi UI? Odgovor nije tako dalek.