Upoznajte mladu nadu hrvatske arhitekture

Arhitektica, kustosica i urednica Ana Dana Beroš cijeloga je života u dodiru sa svijetom umjetnosti koji je upoznala odrastajući uz svestranu majku Nadu Beroš, istaknutu kritičarku, kustosicu i povjesničarku umjetnosti.

Vrlo rano postala je sigurna u svoj izbor arhitekture kao poziva, a za to ‘krivi’ sretan ‘genetski spoj’ majke povjesničarke umjetnosti i oca matematičara.

'Još me za vrijeme studija teorija arhitekture, kao i povijest umjetnosti, zanimala jednako koliko i arhitektonsko projektiranje, odnosno smatrala sam ih ishodištima u svome radu', ističe Beroš, arhitektica koja je diplomirala magna cum laude na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2007.

Činjenicu da se njeno područje djelovanja dodiruje s teritorijem na kojemu se već potvrdila njena majka ne vidi kao teret, već tek kao poticaj.

Praksu je stjecala u nekoliko arhitektonskih ureda u Hrvatskoj, Brazilu i Finskoj, a pri pogledu na njen rad nemoguće je izostaviti snažnu aktivističku crtu.

'Aktivizam je važna strana moje osobnosti i često, mimo arhitekture, sudjelujem u akcijama građanskog neposluha', rekla je.

U tom smislu bitno je spomenuti neprofitnu grupu ARCHIsquad – odred za arhitekturu savjesti koja se bavi tematikom društveno osjetljive arhitekture, a čija je suosnivačica.

Do osnutka Odreda došlo je 2006. nakon što se vratila iz Brazila, u kojem je, ističe, vlastitim rukama gradila u favelama.

'S kolegama koji su imali slična životna i profesionalna iskustva u Africi i Indiji počela sam raditi na projektu male klinike u Tanzaniji. Taj projekt nas je odveo u istraživanje drukčijih arhitektonskih praksi, ne samo u Trećem svijetu, već i na Zapadu, posvećenih stvaranju i vođenju društveno odgovornih i održivih projekata i programa, poput Rural Studija iz Alabame ili arhitekta Jean-Philippea Vassala iz Francuske', ističe Beroš.

Aktivizam je neupitan i u njenom zamijećenom kustoskom projektu 'Intermundia', za koji je dobila jedno od tri Posebna priznanja u sekciji Monditalia na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu arhitekture, zaslužila nominaciju za prestižnu Wheelwright Prize, ali i osvojila pažnju Rema Koolhaasa, svjetski poznatog arhitekta koji ju je uvrstio u svoj tim vrhunskih kustosa za pripremu središnje bienalne izložbe.

O suradnji s Remom Koolhaasom Beroš ima samo riječi hvale.

'Upoznala sam ga tek nedavno u Veneciji, na postavljanju svoga rada na izložbi u Arsenalu. Iako je najutjecajniji arhitekt današnjice i vrlo karizmatična osoba, on je sasvim pristupačan, gotovo mogu reći sramežljiv u direktnoj komunikaciji.'

Kada govori o arhitektima koje naročito cijeni, ističe rad Finca Samija Rintale, Japanca Junyea Ishigamija i Švicarca Petera Zumthora te naglašava kako bitnim smatra pratiti suvremena zbivanja, ne samo u arhitekturi i umjetnosti, već i politici i društvenim događanjima, kako bi se stvarali relevantni i društveno korisni radovi.

Iako razliku između svog slobodnog vremena i rada naziva fluidnom, kada govori o opuštanju, Beroš idealnim načinom za to smatra zen jogu.