Pritzkerova nagrada najuglednije je svjetsko priznanje na području arhitekture koje se dodjeljuje od 1979. te se uspoređuje s Nobelovom nagradom. Radić je prvi dobitnik hrvatskog porijekla, a među dopisnim članovima HAZU dobitnici su i japanski arhitekt Kenzo Tange (1987.) i britanski arhitekt Norman Foster (1999.).

Smiljan Radić Clarke rodio se u Santiagu de Chile 1965. Njegov djed s očeve strane emigrirao je u Čile s Brača 1919., a majčina obitelj potječe iz Velike Britanije. Studirao je arhitekturu na Papinskom katoličkom sveučilištu u Čileu, gdje je diplomirao 1989., a zatim se do 1992. usavršavao na Sveučilišnom institutu za arhitekturu u Veneciji.

Radićeva najznačajnija djela su Serpentinski paviljon u Hyde parku u Londonu 2014. – poluprozirna, ovalna strukturu nalik na školjku koja počiva na velikim stijenama, Vatikanska kapela na Venecijanskom bijenalu (2018.) te Casa Pite, kuća ugrađena u stjenoviti krajolik uz čileansku pacifičku obalu koja se čini kao da djelomično lebdi u zraku, izgrađena 2006.

Jedino Radićevo djelo izvedeno u Hrvatskoj je umjetnička instalacija Kapi kraj Baške na Krku iz 2020.

Pobijedio je na brojnim međunarodnim arhitektonskim natječajima i sudjelovao na mnogim međunarodnim izložbama. Arhiv njegova projekta za House for the Poem of the Right Angle dio je stalne kolekcije Odjela za arhitekturu i dizajn u Muzeju moderne umjetnosti MoMa u New Yorku.

Kako se navodi u obrazloženju Pritzkerova žirija, Radićeva djela obilježena su tihom emocionalnom inteligencijom i oblikovanom empatijom za ljudsko iskustvo.

Za dopisnog člana HAZU Smiljan Radić Clark izabran je 2020., a u obrazloženju njegovog izbora među ostalim je pisalo: 'Arhitektonska osobnost Smiljana Radića, unatoč njegovoj svjetskoj popularnosti, daleko je od obilježja suvremene arhitektonske zvijezde, jednako kao što se njegova arhitektura programatski odmiče od prevladavajuće trendovske spektakularnosti. U doživljaju njegove arhitekture često je presudno iskustvo koje se ostvaruje nematerijalnim graditeljskim supstancijama: mirisima, zvukovima, svjetlošću i opipom. Na tom tragu arhitektura Smiljana Radića Clarkea predstavlja doprinos istraživanju onih rubnih stanja arhitektonskih ambijenata koja se mogu propitkivati samo kroz uporno istraživanje, često na granici eksperimenta.'

Za svoje projekte i izvedbe Smiljan Radić Clark dobio je brojne nagrade i priznanja – Udruženje arhitekata Čilea izabralo ga je za najboljeg arhitekta ispod 35 godina (2001.), primio je nagradu Architectural Record’s Design Vanguard Award (2008.), imenovan je počasnim članom Američkog instituta arhitekata (The American Institute of Architects) (2009.), dobitnik je nagrada Best Career Award (2013.) i Best Chilean Building Award (Universidad Mayor de Chile, 2015.), Nagrade Oris (Hrvatska, 2015.) te nagrade Arnold W. Brunner Memorial Prize (The American Academy of Arts and Letters, New York, 2018.), postao je Designer of the Year na MADE-u (Sao Paolo, Brazil, 2019.),a  dobitnik je i nagrade Antoninio Attolini Lack Award (Univesidad de Anahuac, Ciudad de Mexico, 2019.).