Mjera je ovo koju je hrvatska Vlada, preciznije, Ministarstvo kulture i medija donijelo po uzoru na niz europskih zemalja, kako bi senzibilizirali mlade generacije za kulturu i umjetnost. Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture i medija, ranije je istaknula kako je cilj ove mjere "promicati univerzalniji i raznovrsniji pristup kulturi za mladu publiku, stvaranje kulturnih navika te jačanje, postojećih kulturnih potreba".

100 eura za kulturu svima s navršenih 18 godina

"Kroz ovaj model će se zapravo oni koji stvaraju kulturne sadržaje - oni koji tiskaju knjige, organiziraju koncerte, kazališne predstave i izdaju novine te upravljaju muzejima, baštinskim lokalitetima - približiti našim sugrađanima koji iz razdoblja formalnog obrazovanja ulaze u punoljetnost i zapravo u većoj mjeri počinju sami donositi odluke", objasnila je ranije.

Za stotinu eura mladi će moći kupovati knjige, pretplatiti se na dnevne novine, kupiti karte za kino, kazališne predstave, izložbe, publike, koncerte klasične ili jazz glazbe. Sustav je razvijen s Finom, komunikacija će biti u cijelosti digitalna, a prva će obavijest stići kroz e- imenik.

'Ako se većina potroši na kina, streaming i knjige velikih izdavača?'

Vedrana Pribičević, ekonomska stručnjakinja i viša predavačica na ZŠEM-u, navodi kako ovi vaučeri "mogu imati smisla pod određenim uvjetima, ali njihova učinkovitost ovisi o načinu provedbe i kontekstu.

"Ako je cilj potaknuti sudjelovanje mladih u kulturnim aktivnostima, iskustva iz zemalja poput Italije i Francuske pokazuju mješovite rezultate. Ti su programi povećali su potrošnju na kulturu, no najveći dio sredstava iskoristili su oni koji bi i bez poticaja sudjelovali u kulturnom životu. Razina kulturne uključenosti češće je povezana s obiteljskim okruženjem i obrazovanjem nego s raspoloživim dohotkom, pa sami vaučeri ne dopiru nužno do mladih koji su od kulture najudaljeniji. Kada se promatraju kao oblik preraspodjele, kulturalni vaučeri funkcioniraju poput privremenog transfera u naravi jer usmjeravaju javna sredstva prema kulturnim industrijama i signaliziraju državnu podršku pristupu umjetnosti. Ipak, ako se većina potrošnje odnosi na kino ulaznice, streaming platforme ili knjige velikih izdavača, učinak na lokalne kulturne institucije ostaje ograničen", izjavila je za tportal Pribičević.

Iris Tomić, producentica i asistentica na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, smatra kako je kulturna iskaznica u teoriji dobar potez, međutim njime se, kako je navela, preskače nekoliko koraka.

'Naivno je vjerovati da će netko sa 18 kupiti pretplatu na dnevne novine'

"Publiku je potrebno odgojiti i obrazovati od najranije dobi jer ako mladi nemaju naviku odlaska na kulturna događanja kao što su predstave, kino projekcije, jazz koncerti, izložbe i sl. vaučer ih neće potaknuti da odjednom krenu pohoditi mjesta na koja su možda (i to jedno veliko možda) išli sa školom. Malo je naivno očekivati da će se osamnaestogodišnjaci pretplatiti na dnevne novine, budući da su oni generacija brzih medija iz kojih primarno dobivaju informacije", istaknula je za tportal Tomić.

Radeći sa studentima na AUKOS-u, napominje Tomić, izravno može vidjeti koliko se truda ulaže kako bi studente potaknuli na odlaske na kulturne događaje koji su nerijetko i besplatni, upravo zato što ne postoji navika redovnog posjećivanja tih događaja.

"S obzirom na to da sam u direktnom kontaktu s tom generacijom i kroz nastavu i druge aktivnosti na AUKOS-u te sama radim projekte s udrugom Malo Drama, Malo Art, kroz koje pokušavamo targetirati i privući mlade da gledaju naše predstave i filmove, imam osjećaj da bi se ta sredstva mogla bolje iskoristiti za razvoj (i obrazovanje) publike, kada bi se npr. uložila u programe koje provode, mladi radnici u kulturi, koji su netom diplomirani studenti akademija pa bi tako mladi umjetnici dobili priliku raditi i sebi osigurati nekakvu egzistenciju, a još mlađa publika bi dobila sadržaj koji bi bio njima blizak godinama i njihovim interesima", dodaje Tomić.

'Sjajno za one koji ionako odlaze na kulturne događaje'

Kulturna iskaznice će, smatra Tomić, sjajno doći onima koji imaju razvijene navike i želje za odlaske na predstave, koncerte i izložbe, a nisu možda mogli zbog financijske situacije.

"No, pitanje je koliko je takvih među našim mladima: koliko ima nezainteresiranih tinejdžera koji su na prekretnici života i kojima izložba ili kakvo drugo kulturno događanje, nije ni na kraj pameti? Više volim svoje misli završiti optimističnijim pogledom te se nadam da će se i u praksi 'Kulturna iskaznica' pokazati dobrim potezom te da ćemo na našim događanjima koja radimo van velikih kulturnih institucija u Osijeku vidjeti više maturantica i maturanata te ih potencijalno motivirati da se bave našim prekrasnim poslom", dodaje Tomić.

Obuljen Koržinek: Prvi ćemo put dobiti kvalitetne podatke

Ministrica kulture i medija ranije je kazala kako ćemo zahvaljujući upravo ovom projektu, po prvi puta i dobiti kvalitetne podatke o njihovim navikama i interesima.

"Očekujemo da ćemo postići cilj veće potpore i većeg poticaja mladim ljudima da konzumiraju kulturne sadržaje. Istovremeno dobit ćemo prvi put vrlo kvalitetne podatke o njihovim navikama, interesima, pa ćemo u sljedećim godinama, nakon provedbe ove prve pilot faze, moći možda i preciznije poticati pojedine segmente kulturne proizvodnje, odnosno sudjelovanja u kulturi”, istaknula je Obuljen Koržinek.

Pribičević: Vezati mjeru uz sadržaje u zajednici

Pribičević, pak, napominje, kako ovakvi projekti najbolje rezultate daju kada se povežu s obrazovnim ili građanskim programima, primjerice, ako se njihovo korištenje veže uz posjete muzejima, kazalištima ili radionicama u zajednici.

"Tako se stvaraju navike i dugoročan odnos prema kulturi, a ne samo jednokratna potrošnja. Primjeri poput francuskog Pass Culture i talijanske Carte della Cultura Giovani pokazuju da dobro osmišljeni programi mogu povećati dostupnost kulturnih sadržaja, osobito kada su usmjereni na mlade iz manjih sredina i kada surađuju s lokalnim institucijama", dodaje Pribičević.

Vaučeri za mlade, smatra Pribičević, predstavlja dobru ideju ako je ciljano usmjerena, dopunjuje obrazovni program i potiče lokalno sudjelovanje u kulturi.

'Smanjuje se prostor za političku pristranost'

"U takvom obliku oni mogu postati vrijedan instrument kulturne politike i ulaganje u društveni kapital budućih generacija. Osim toga, vaučeri su i pravedniji oblik potpore od izravnih subvencija jer omogućuju mladima da sami biraju kulturne sadržaje koji ih zanimaju. Time se smanjuje prostor za političke ili administrativne pristranosti u dodjeli sredstava, a javni novac izravno dolazi do korisnika. Takav pristup potiče osobnu odgovornost, slobodu izbora i raznolikost kulturne ponude, čime se istodobno jača demokratičnost kulturne politike i učvršćuje njezina društvena legitimnost", dodaje Pribićević podsjećajući kako su "na razini EU ovakvi programi osobito važni jer kultura nije samo element identiteta i kohezije, već i jedan od glavnih izvoznih proizvoda Unije".

"Europska kulturna i kreativna industrija, od filma i dizajna do glazbe, mode i videoigara - čini značajan udio europskog izvoza i zapošljava milijune ljudi. Poticanje kulturne participacije mladih stoga nije samo društveno ulaganje, nego i strateško jačanje sektora koji predstavlja jedno od najkonkurentnijih područja europskog gospodarstva", izjavila je Pribičević.

'Što tamo gdje nema nekog izbora?'

Za glazbenicu Maju Posavec, ovo je "lijepa i plemenita gesta za mlade ljude koja će mnogima pomoći u pronalasku kulturnih i umjetničkih sadržaja".

"Međutim, više se plašim za mlade u manjim sredinama u kojima nema velikog izbora, a sadržaji koji 'gostuju' su češće komercijalni, pa ne znam kako bi oni mogli iskoristit svojih 100 eura. No, svatko nađe kad tad nešto za sebe, a ovih početnih 100 eura je dobar motiv", izjavila je za tportal Posavec.

Budući da je nekoliko godina provela u Berlinu, dodaje, kako je stekla dojam da se "i tamo jako trude decentralizirati kulturne i umjetničke sadržaje".

"Kazališta, koncertni prostori i izložbe-galerije nastaju na raznim mjestima diljem grada, napuštenim podrumima, starim tvornicama, zapuštenim dvorištima. U tom smjeru se nadam da bi i mi mogli činiti nešto za kvartove u Zagrebu, ali i za manja mjesta u Hrvatskoj. Razvijati rezidencije umjetnika, ponuditi im mjesta za rad i boravak, te tako graditi suživot i odgajati publiku", ističe Posavec.

Iz Ministarstva kulture ranije su istaknuli kako se i projekt 'kulturne iskaznice' naslanja na na njihove programe razvoja publike koje provode još od 2018., ali i program Ruksak (pun) kulture koji traje još od 2014., a previđen je i u Nacionalnom planu za mlade koji Vlada planira donijeti i za razdoblje 2026. - 2030.