Podrška desnim ili ekstremno desnim strankama dovela je do 'zastrašujućeg efekta' koji uzrokuje autocenzuru među scenaristima diljem svijeta, a jedna od očitih i neželjenih nuspojava je uspjeh novih formata poput belgijskog realityja u kojem se migranti natječu za boravišnu dozvolu. Među sedam europskih zemalja u kojima se ovo očituje je i Hrvatska, dio je iz nedavnog izvješća 'Pravo na pisanje' Udruženja scenarista Europe (FSE).

Dio izvješća koji se tiče Hrvatske potpisuje SPID – Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela ističući da umjetnici i medijski stručnjaci sve više djeluju u okruženju oblikovanim povijesnim revizionizmom i političkim pritiscima te da su kulturne institucije i javni radiotelevizijski servisi česte mete napada povezanih s migracijama, pravima manjina, LGBTIQ+ sadržajem i interpretacijama povijesti 20. stoljeća, posebno antifašizmom.

Sandra Antolić: Nemam dojam da su scenaristi 'desnih zemalja svili kičme'

Sandra Antolić, scenaristica i spisateljica, ističe za tportal da se iz izvješća FSE-a, osim problema s regulacijom autorskih prava u kontekstu nadolazećih AI modela, navodi zabrinutost za prilagodbu scenarista koji djeluju na slobodnim tržištima europskih zemalja koje su politički potegle udesno, a među kojima je i Hrvatska.

'U njihovom se tekstu ta 'prilagodba' čak opisuje engleskim terminom bow, čime sugeriraju da scenaristi 'desnih zemalja svijaju kičme' pod autocenzurom tendirajući proizvoditi sadržaje koji glorificiraju nacionalne povijesne prvake i romantične eskapističke sadržaje. Iskreno – nemam taj dojam. Rekla bih da je prilagodba zanimanjima poput scenarističkog inherentna. Ili kao prilagodba duhu vremena ili željama publike ili raznim umjetničkim modama. Ili kao doslovna prilagodba željama naručitelja za kojeg rade', kaže Antolić.

Sor: Nema popisa zabranjenih tema, ali…

Komičar Borna Sor za tportal pak napominje da kod nas postoji autocenzura – strah scenarista da će im produkcija odbiti neku temu zato što je produkcija u strahu da će im financijeri odbiti platiti za takve teme.

'To je strah prvenstveno od države, koja ili financira kulturu direktno ili velike državne kompanije koje su pod kontrolom politike i financiraju politiku indirektno, reklo bi se pučki 'na tržištu'. To nije popis zabranjenih tema, koliko teme koje bi se mogle pokazati previše politične u zadanom trenutku i dovesti do propitivanja političkog djelovanja vlasti', kaže Sor.

Ljudska i građanska prava, dodaje Sor, u tim slučajevima manje su problem kao načelno propitivanje funkcioniranja u našem društvu, koliko je problem to ako se kroz njih propituje funkcioniranje same države.

'Zakonodavaca, sudova i same države. Drugim riječima, nije problem tema, nego je problem tko je krivac u toj temi', smatra Sor.

Savez scenarista: Nema dokaza o autocenzuri, ali ima 'osjetljivih' tema

Iz Saveza scenarista i pisaca izvedbenih djela naveli su da 'trenutačno nemaju konkretnih dokaza ili dokumentiranih slučajeva sustavne autocenzure među našim članovima na političkim ili ideološkim osnovama'.

'Postoji opća svijest da se određene međunarodno osjetljive teme, posebno sadržaj koji se doživljava kao propalestinski ili eksplicitno kritičan prema izraelskim vladinim politikama, mogu smatrati kontroverznim u trenutačnoj europskoj i globalnoj klimi. U tom kontekstu neki autori mogu biti oprezni pri razvoju ili predstavljanju takvih projekata', kažu hrvatski scenaristi.

'U Hrvatskoj nema 'ratova kulture', svi ovise o javnom novcu'

Sor ističe da su hrvatski scenaristi spoj međunarodnog i domaćeg iskustva i tematike, ali ne pate toliko zbog kulture otkazivanja ili onog što se na Zapadu naziva 'ratovima kulture'.

'Nema kod nas neke usuglašene woke ili antiwoke agende da bi to bio uzrok autocenzure. Kod nas se radi o propitivanju dnevnopolitičkih mantri i politički promovirane kulture. Kod nas oni koji ne rade za 'javni novac' i dalje ovise o 'javnom novcu' jer je svaki oblik financiranja pod utjecajem države. Sva kultura koja se bavi politikom je pod pritiskom politike', ističe Sor.

'I privatni producenti nameću svoje vrijednosti, nije pravilo više para - bolji film'

Antolić pak smatra da najveći problem hrvatskog filma nisu ni cenzura ni javno financiranje.

'Naravno da uvijek stoji – koliko para, toliko i filmova, ali ne nužno i više para – bolji filmovi. Ili više para – raznovrsniji (necenzurirani) filmovi. Ni privatno financiranje ne garantira umjetničke slobode. Dapače, privatni producenti itekako nameću scenaristima svoje umjetničke, političke i ideološke vrijednosti. Govorim iz iskustva', kaže Antolić, napominjući da 'nije primijetila da se u filmskoj ili TV produkciji izbjegavaju teme poput LGBTQ populacije, nacionalnih manjina, patrijarhata i migranata'.

'Naravno, osim u soap sadržajima komercijalnih televizija koji podilaze njihovim oglašivačima i ciljanoj publici. Druga je priča to što su ti sadržaji ujedno najgledaniji', ističe Antolić, napominjući da 'ne zna za slučajeve da su producenti naručili sadržaj za koji su dobili dojavu da će proći na natječaju osim ako nije riječ o drugoj sezoni kakve uspješne serije'.

'Domaća publika je lako uvredljiva, nema interesa za kontroverze'

Zrinka Pavlić, filmska kritičarka, napominje da 'unatoč popularnom uvjerenju o cenzurama i autocenzurama – za koje doista ne znam postoje li ili ne postoje – mislim da nije problem u tome, nego u interesima i navikama domaće publike, koja je lako uvredljiva i nema interesa za kontroverzije ni škakljive teme'.

'Na sve što je ikad igdje u bilo kojem obliku pokušalo ići u pravcu nekih oštrijih tema ili propitivati uvriježene vrijednosti, da ne kažem 'svetinje', reakcije publike ili njezina dijela su burne i negativne. Logično, zbog toga se onda takve stvari ni ne naručuju', izjavila je Pavlić za tportal.

Nije, dodaje Pavlić, stvar u scenaristima niti je to njihova odgovornost, nije stvar ni u produkcijama niti u cenzuri koja stiže s nekih vladajućih nebesa, nego naša publika, odnosno njezina većina (ili onaj dio koji je najglasniji) jednostavno ne želi sadržaje koji propituju ono u što vjeruje.

'Strani radnici će 'oživjeti' na filmu kad dožive društvenu afirmaciju'

'A s obzirom na to da publika ipak diktira što će biti popularno, oni sadržaji koji su kontroverzniji ili drugačiji nije da ne postoje, ali šira javnost nikad ne čuje za njih', smatra Pavlić.

Antolić napominje da će i teme iz života stranih radnika u domaćim filmovima ili serijama sigurno biti zastupljenije kako bude tekla njihova afirmacija u našem društvu.

'Spletom okolnosti znam za nekoliko projekata koji se na razne načine bave migrantima i kreću prema realizaciji.

Dojma sam da su imigranti za sada kod nas nedovoljno vidljivi. Još su iza kaciga, u kuhinjama i na visokim skelama. Naša publika ih ne poznaje i ima previše predrasuda da bi se moglo računati na neki veći interes za njihove sudbine', izjavila je Antolić.