'VRIJEME ZANOSA I POLETA'

Snježana Banović predstavila novu knjigu o kojoj Dejan Jović kaže: 'Kazalište za narod' izaziva tezu o strašnom sudu totalitarizma, koji je u Hrvatskoj nastupio 1945'.

  • Autor: E. K./Hina
  • Zadnja izmjena 26.06.2020 07:43
  • Objavljeno 25.06.2020 u 23:49
Snježana Banović

Snježana Banović

Izvor: Pixsell / Autor: Goran Stanzl/PIXSELL

Redateljica, spisateljica i profesorica na Akademiji dramske umjetnosti Snježana Banović predstavila je u četvrtak u Zagrebu svoju knjigu 'Kazalište za narod', u kojoj se bavi ulogom zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta u desetljeću nakon Drugog svjetskog rata

Knjiga minuciozno, s mnogo detalja, opisuje mijene koje doživljavaju HNK i hrvatsko glumište u vremenu obnove ali i mnogih prijepora, u doba kulturnoga lutanja, od želje da se prati socrealizam sovjetskoga tipa do suvremenoga europskog kazališta. Objavio ju je nakladnik Fraktura.

Na promociji u Novinarskom domu glavni urednik Frakture Seid Serdarević istaknuo je kako je riječ o monumentalnoj, važnoj i bitnoj knjizi, ne samo za hrvatski teatar nego za hrvatsku kulturu općenito, iz pera spisateljice 'koja zna što piše, zna što želi reći i zna kako će to napisati'.

Bavi se ulogom HNK-a Zagreb od 1945. do 1955. i na neki se način izravno nadovezuje na prethodnu knjigu Snježane Banović 'Država i njezino kazalište' (2012.), koja je govorila o tome teatru za vrijeme NDH, rekao je. 'Osim o povijesti kazališta, nova knjiga Snježane Banović govori i o povijesti naše politike, naše kulture, o jednome razdoblju o kojem se danas često govori iz jedne crno-bijele perspektive, koja je zapravo ostala temeljito neistražena', napomenuo je Serdarević.

Vrijeme o kojemu Banović govori u svojoj novoj knjizi vrijeme je 'zanosa i poleta, kada se osnivaju mnogobrojna nova kazališta i kulturne institucije, doba u kojemu se upravo kroz potrebe HNK-a u Zagrebu otvaraju mnoge umjetničke škole, među kojima i Akademija dramske umjetnosti'. Kazalište i kulturu općenito obilježile su snažne intendantske osobnosti Ive Tijardovića, Marijana Matkovića i Ferdinanda Nanda Roje, ali i odvajanje od matičnoga kazališta skupine mladih glumaca na čelu s redateljem Brankom Gavellom.

Klasić: Pozitivan primjer povijesnog revizionizma

Recenzent, povjesničar Hrvoje Klasić kazao je kako je riječ o knjizi koja je pozitivan primjer povijesnog revizionizma, odnosno, 'toga kako bi on trebao izgledati'. 'Povijesni revizionizam je u stvari nešto što je nužno i potrebno, što se nameće u svakom istraživanju – novi pogled i interpretacija, ali utemeljena na dokumentima, na znanstveno utvrđenim spoznajama. To je ono što nam treba', pojasnio je Klasić. Upravo tako prošlosti pristupa Snježana Banović - neselektivno, netendencozno, neideologozirano i ne crno-bijelo, ne bježeći od grešaka, ali i ne umanjujući dobre stvari, zasluge i pozitivne vrijednosti, dodao je.

Politolog Dejan Jović kazao je kako ta knjiga 'izaziva tezu o strašnom sudu totalitarizma, koji je u Hrvatskoj nastupio 1945'. 'Ona pokazuje da to jednostavno nije točno, jer ne samo da su mnogi preživjeli, nego su mnogi vraćeni na posao, rehabilitirani kao da se ništa nije dogodilo. Hrvatska, odnosno Jugoslavija, nisu se mogle - a ni htjele - odreći svojih vrhunskih umjetnika, pa su im bile spreme progledati kroz prste', pojasnio je Jović.

Posebno se osvrnuo na naslov knjige koji je, kako je rekao, posuđen iz službenog narativa socijalističke Jugoslavije, a riječ je o sloganu nove kulturne politike, posebno kazališne, u prvom desetljeću nakon Drugog svjetskog rata. 'No, ta je parola bila teško ostvariva, budući da se, kao što je jasno iz ove knjige, nikada nije mogla realizirati. Može li kazalište, pitam se nakon što sam pročitao ovu knjigu, ikada biti narodno?', kazao je Jović, ocijenivši kako je to 'važna knjiga za sve koji žele razumjeti krizu socijalizma i napuštanje ideje o revoluciji'.

Banović je zahvalila svima na doprinosima u procesu pisanja te knjige, kao i brojnim recenzentima koji su o njoj pisali nakon što je objavljena, time stavljajući kazalište u središte pozornosti javnosti. Na njoj je radila pet godina pogonjena golemom strašću za istraživanjem kulturne povijesti u Hrvatskoj i šire, što je dio njezina profesionalnoga habitusa, budući da, kako je rekla, i sama dolazi 'iz sustava' - u HNK-u Zagreb počela je raditi još kao studentica, asistirajući svojim profesorima s ADU.

Snježana Banović (1963.) diplomirala je kazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti (1990.) i doktorirala teatrologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2011.). Režirala je 50-ak predstava i scensko-glazbenih događanja u zemlji i inozemstvu, autorica je više scenskih predložaka, adaptacija i prijevoda za kazalište te mnoštva znanstvenih i stručnih tekstova iz područja teatrologije, recenzentica više znanstvenih članaka i promotorica brojnih književnih i teatroloških izdanja.

Kao nastavnica je gostovala na više sveučilišta u inozemstvu. Članica je više umjetničkih udruga i mreža u Hrvatskoj i u inozemstvu. Redovito objavljuje kolumne i blogove o kazalištu, kulturi i politici u tiskanim i online izdanjima. Glavno su područje njezina rada i istraživanja povijesni i kulturno-politički razvoj nacionalnih kazališta i festivala u Hrvatskoj, a ponajviše utjecaj politike na kulturu. Objavila je još knjige 'Kazalište krize' (2013.), 'Službeni izlaz' (2018.), 'Tragovi i svjedočanstva Mladena Škiljana' (2019., urednica).

Ulomke iz knjige u dupkom punoj Velikoj dvorani Novinarskoga doma čitale su Dora Fišter i Vanja Matujec.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!