'On ima u sebi više od bilo kojeg drugog muškarca kojega sam upoznala.' Riječi su to glavne junakinje povijesne obiteljske drame Hamnet. Njezino je ime u priči Agnes, a zapravo je posrijedi Anne Hathaway (1556.-1623.), supruga velikana engleske i svjetske književnosti Williama Shakespearea (1564.-1616.). U očevoj oporuci ona je uistinu navedena kao Agnes, ali je tijekom života i braka sa slavnim piscem bila poznata kao Anne.

Zašto onda u filmu i romanu koji mu je poslužio kao predložak nije korišteno izvorno ime Shakespeareove supruge? Zato što autorica romana i ujedno koscenaristica filma Maggie O'Farrell nije htjela da ime njezina lika podsjeća na holivudsku glumicu Anne Hathaway, današnjim čitateljima i gledateljima puno poznatiju od stvarne povijesne ličnosti iz njezina romana objavljenoga 2020. godine.

Nakon što su prava na ekranizaciju romana ove književnice iz Sjeverne Irske prodana u studenom 2022., pola godine kasnije već je angažirana redateljica filmske prilagodbe. To je kinesko-američka filmašica Chloé Zhao, a ona je zahvaljujući svom filmu 'Zemlja nomada' postala drugom redateljicom u povijesti nagrađenom Oscarom za najbolju režiju (prva je bila Kathryn Bigelow te je u ovoj oskarovskoj kategoriji trijumfirala ratnom dramom 'Narednik James').

Hamnet je Hamlet

Kada je za ulogu Agnes Shakespeare angažirana irska glumica (i pjevačica) Jessie Buckley, a za ulogu autora 'Hamleta' i niza drugih klasičnih drama njezin sunarodnjak Paul Mescal, s kojim je glumila i u filmu 'Mračna kći', dovršene su glavne konture 'Hamnetove' ekipe ispred i iza kamera. Kako uvodno objašnjenje tumači, ime Hamnet zapravo je isto kao Hamlet, koje će i proslaviti Shakespearea, a nosio ga je njegov sin u životu, romanu i filmu.

Hamnet je, dakle, Hamlet, a film u režiji Zhao, nastao prema literarnom izvorniku O'Farrell, detaljna je rekonstrukcija događaja koji su obiteljsku tragediju sublimirali u jednu od najpoznatijih i najizvođenijih kazališnih drama na svijetu još od njezina nastanka na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće. O danskom kraljeviću i njegovoj kobi snimljen je i niz filmova, pri čemu je 'Hamnet' uvelike inovativan rad jer pozadini Shakespeareova remek-djela ne pristupa iz njegova kuta gledišta, već njegove supruge, te u završnici, kada se predstava prvi put izvodi, postiže rijetko viđenu sinergiju poznatog umjetničkog djela, njegova tumačenja i konteksta u kojem je nastalo.

Otvoreno kazalište

Pomaknuta os priče i u smislu naslovnog imena, i u smislu fokusa unutar obitelji, uvelike je pripomogla redateljici i također koscenaristici da od samog početka stvara zaseban filmski svijet koji unatoč nizu poznatih činjenica i referenca ni u jednom trenutku ne djeluje već viđeno. Dapače. 'Hamnet' je vizualno i narativno poprilično originalno djelo, čija je vodeća odlika ta da u film na decentan način unosi kazališno ozračje stvarajući dojam 'otvorenog kazališta', odnosno teatra koji se otvara u svim smjerovima, ne samo scenografski, nego i konceptom.

Slijedeći svoj minimalizam, koji je do vrhunca dovela u 'Zemlji nomada', čije isprane slike te likovi prigušenih emocija djeluju itekako ekspresivno, Zhao u recentnom radu minuciozno oslikava unutrašnjost Engleske s kraja 16. stoljeća (rodno je mjesto Williama Shakespearea Stratford-upon-Avon) ustrajavajući na dominaciji prirode s obzirom na to da je njezina središnja junakinja Agnes, koja je zarana ostala bez majke, odmalena čvrsto povezana s prirodom baveći se cijeli život travarstvom. Njezina će nesputanost, kao i iskakanje iz društvenih kodova, privući mladog Williama, nesretnoga zbog očeve prisile da nastavi obiteljski obrt izrade rukavica, iako ga nadahnjuju književnost i pisanje.

Njihova ljubav neće naići na odobravanje nijedne obitelji, ali će dvoje mladih svejedno ući u brak. Prvo će dobiti kći Suzannu, a zatim i blizance Hamneta i Judith, pri čemu će potonja jedva preživjeti porod. Shvativši da njezin suprug, koji se u međuvremenu i fizički suprotstavio nasilnom ocu, stvaralačko ispunjenje može ostvariti jedino u Londonu kao pisac, Agnes ohrabri Williama na taj potez, ali će skora tragedija, jer Hamnet podlegne kugi, u cijelosti promijeniti unutarobiteljsku dinamiku. Agnes će se u potpunosti prepustiti bolu zamjerajući suprugu odvojenost od obitelji, a on će pokušati kanalizirati bol kroz umjetnost i djelo posvećeno sinu.

Prigušene emocije

Spomenuta završnica filma, u kojoj rezignirana Agnes nazoči praizvedbi 'Hamleta', a u njemu glumi i sam Shakespeare, snažna je katarza priče čija se drama odvija u samim likovima i njihovim odnosima, od početka opterećenima različitim pogledima na život i očekivanjima od života. Smrt djeteta, kao najteži životni gubitak roditelja, u filmu kao žarišna točka radnje ni u jednom trenutku ne klizi prema patetici, ali se čini da je redateljica u tom opreznom tretiranju teme odveć prigušila stvarne emocije.

Inače izvrsna Jessie Buckley više glumi fizički nego izražavanjem osjećaja koji bi suptilnije, ali i snažnije stigli do gledatelja. Ovakva je distanciranost možda bila brana pretjeranoj sentimentalnosti, no u konačnici nedostaje upravo sentimenata koji bi čvršće povezali sve ostale iznadprosječne sastavnice priče i redateljičina koncepta.

Uz Paula Mescala, čiji je Shakespeare ovdje sporedan lik, treba istaknuti više nego uvjerljive glumačke nastupe interpreta djece središnjeg para, osobito Jacobija Jupea kao Hamneta i Olivije Lynes kao Judith. Shakespeareovu majku Mary tumači pak Emily Watson (Lomeći valove). 'Hamnet' je aktualni pobjednik 50. međunarodnog filmskog festivala u Torontu, na kojem je osvojio prvu nagradu publike, a u iščekivanju oskarovskih nominacija predstojeću 83. dodjelu Zlatnih globusa 11. siječnja dočekuje sa šest nominacija.

Jarmuschev 'dan na zemlji'

Baš kao Zhao, kojoj je to uspjelo sa 'Zemljom nomada', i Jim Jarmusch može se pohvaliti osvajanjem prestižnoga Zlatnog lava. Jednom od prvaka američkoga nezavisnog filma glavna nagrada na Festivalu filmske umjetnosti u Veneciji pripala je na njegovu recentnom 82. izdanju prošlog rujna za suvremenu obiteljsku dramu 'Otac majka brat sestra'. To mu je, uz Veliku nagradu ocjenjivačkog suda na Festivalu u Cannesu za 'Slomljeno cvijeće', dosad najveće međunarodno priznanje u četiri i pol desetljeća dugoj karijeri, obilježenoj također minimalističkim stilom, profinjenom poetikom te jednako takvim prožimanjem egzistencijalnih tema i humora protkanog apsurdom. I njegovi su kadrovi pomno promišljeni, redovito dulji i suzdržanog ritma, a sve je to primijenio i u novom filmu, u čijem su središtu obiteljski odnosi.

Ostavši vjeran svom pripovijedanju kroz pojedine segmente iste tematske cjeline, kakvim se proslavio u filmu 'Noć na Zemlji', Jarmusch ovdje stvara svojevrstan 'dan na Zemlji', u kojem portretira tri obitelji u tri različita dijela svijeta. Zajedničko im je udaljavanje kroz godine, a za svaku su specifični pokušaji da se to razdvajanje makar nakratko zaustavi. Prvi segment filma, koji se odnosi na dio naslova 'Otac', predstavlja brata i sestru Jeffa i Emily (glume ih Adam Driver i Mayim Bialik) koji negdje u unutrašnjosti SAD-a posjećuju naoko svojoj sudbini prepuštenog oca (sjajan nastup Toma Waitsa, a glumio je i u kultnom Jarmuschevu filmu 'Pod udarom zakona').

I dok njih dvoje pokušavaju na što bezbolniji način dovršiti susret, brat prisnije uz poklone, a sestra rezignirano zbog prošlosti, otac dobrohotno krije pravi način života… U drugom segmentu, 'Majka', radnja se seli u Dublin, a naslovni lik spisateljice tumači Charlotte Rampling te na čaj i kolače poziva svoje dvije otuđene kćeri, Timotheu (Cate Blanchett) i Lillith (Vicky Krieps), od kojih svaka prikriva pravu prirodu svoje svakodnevice. Treći dio, 'Sestra brat', posvećen je Skye i Billyju (Indya Moore i Luka Sabbat) koji u Parizu nakon smrti majke i oca u zrakoplovnoj nesreći napuštaju njihov stan prisjećajući se zajedničkih obiteljskih trenutaka…

Spor ritam i intiman doživljaj

Sva tri dijela filma redatelj i ujedno scenarist istančano povezuje ne samo tematski, nego i kroz promišljene narativne i vizualne detalje, poput vožnje skateboarda ili Rolexova sata, stvarajući jedinstvenu cjelinu ozračja, osjećaja i doživljaja. Namjerno usporen ritam te reducirana mizanscena istodobno djeluju fatalistički i utopistički, a humor je tipično jarmuschevski, poglavito u izvedbama Toma Waitsa i Charlotte Rampling, koji kao likovi roditelja znatno suverenije i duhovitije vladaju svojim životima nego njihova djeca.

Možda nije riječ o najboljem ostvarenju u Jarmuschevu stvaralaštvu, ali je 'Otac majka sestra brat' u mnogo čemu najzreliji rad ovog sineasta oslonjenog na kontrakulturu i naraštaj beatnika u američkoj umjetnosti i društvu. Njegov doživljaj obitelji u isto je vrijeme osjećajan i upozoravajući, kao niz pokrenutih fotografija ljudske (ne)mogućnosti povezivanja kada je to povezivanje postalo pitanje preživljavanja. Idealan film za 2025. godinu.