'Ove pjesme zvuče kao da ih pjeva netko osuđen na smrt.' Kaže to u filmu 'Springsteen: Izbavi me iz ništavila' američki glazbeni menadžer i producent Jon Landau nakon prvi put preslušanog materijala koji je samostalno snimio njegov štićenik Bruce Springsteen. Nakon što je 1980. godine objavio svoj peti i do tada komercijalno najuspješniji studijski album 'The River', tridesetdvogodišnji kantautor godinu kasnije dovršava koncertnu turneju The River Tour te stječe nacionalnu slavu svojim angažiranim pjesmama. Prvi put u životu kupuje novi automobil nakon što je prethodno uložio svoj novac u karijeru te se čini da je na korak do statusa ne samo obožavane američke rock zvijezde, nego i one planetarne.

<<< Prikaz koncerta: Springsteenu ne trebaju dronovi ni lebdeći automobili da bi opčinio publiku i probudio nadu >>>

Međutim, mučen nikad razriješenim traumama iz djetinjstva, Springsteen krene u drugom smjeru te, umjesto skladanja i izvedbi komercijalno isplativih naslova, osami se u kući u gradiću Colts Necku u rodnoj državi New Jerseyju te uz pomoć poluprofesionalne opreme počne skladati mračnije, intimističke pjesme. Kada ih prvi put čuje njegov menadžer, dvije godine stariji Landau iskreno će se zabrinuti. I za Springsteena i za nastavak njegove karijere…

Legenda na vrhuncu karijere

Premijerno predstavljena na ovogodišnjem 52. filmskom festivalu u Tellurideu u Coloradu, glazbena biografska drama o The Bossu američkog rocka iščekivana je s osobitom pažnjom jer je u njoj portretiran jedan od najvećih glazbenika današnjice i to u ključnom trenutku svog stvaralaštva. To je bilo dovoljno da se film u režiji Scotta Coopera, bivšeg glumca koji je 2009. godine debitirao kao redatelj također glazbene drame 'Crazy Heart', a koja je Jeffu Bridgesu u ulozi alkoholom nagriženog country pjevača donijela Oscara, percipira kao jedan od naslova koji će obilježiti sezonu dodjela strukovnih nagrada.

Tim više jer je uloga Springsteena povjerena Jeremyju Allenu Whiteu, dvostrukom dobitniku nagrade Emmy za ulogu u televizijskoj seriji 'The Bear'. White je bio osobni izbor samog Springsteena, otprilike je u godinama u kojima je i njegov lik u filmu, a osim što u njemu glumi, pjeva te svira harmoniku. K tome, redatelj i ujedno scenarist odlučio se ne na pregled cjelokupne glazbenikove karijere, koja je uspješno započela 1973. godine objavljivanjem samostalnih albuma 'Greetings from Asbury Park, N.J.' i 'The Wild, the Innocent & the E Street Shuffle', nego na prikaz njezina ključnog dijela. To su okolnosti nastanka albuma 'Nebraska' iz 1982. godine. Kao predložak scenariju poslužila je knjiga 'Deliver Me from Nowhere' pisca i glazbenika Warrena Zanesa te dijelovi Springsteenove autobiografije 'Born to Run'. Ukratko, oskarovski materijal.

Na tragu Dylanove filmske biografije

U startu otprilike onakav kakav je prošle godine poslužio za realizaciju glazbene biografske drame 'Bob Dylan: Potpuni neznanac' u režiji Jamesa Mangolda, u kojoj je glavnu ulogu ostvario Timothée Chalamet. Uostalom, Springsteena se na početku karijere doživljavalo kao novog Dylana u smislu angažiranosti njegovih skladbi te spoja glazbe i pripovijedanja, i to u podžanru heartland rocka nadahnutog i posvećenog svakodnevnim životnim preokupacijama radničkog dijela američkog društva, kojemu je pripadala i Springsteenova obitelj.

No The Boss je bio i atrakcija velikih koncerata te puno bliži širokim masama, što je kulminiralo albumom snimljenim nakon 'Nebraske', a na kojem su se našle pjesme nastale u istom trenutku njegova stvaralaštva. To je, dakako, album 'Born in the U.S.A.' iz 1984. godine, a koji će, osim naslovnim hitom, osvojiti svijet pjesmama 'Iʼm On Fire', 'Glory Days' i 'Dancing in the Dark'. Što se, dakle, dogodilo između objavljivanja tog albuma, koji pršti energičnošću prenesenom i na dvogodišnju, odazivom publike iznimno uspješnu svjetsku koncertnu turneju, i prethodnog albuma u središtu ovog filma? Kao što otkriva naslov, dogodilo se ništavilo.

Podbačaj na blagajnama

Možda je i to razlog zbog kojeg se u konačnici nisu poklopila očekivanja publike i ekipe filma. Rad Scotta Coopera na kinoblagajnama u svijetu i dalje svojim rezultatima ostaje ispod uloženog proračuna od 55 milijuna dolara, a kritike su podijeljene. Film je nedvojbeno fokusiran na ono što je od samog početka bila redateljeva namjera, a to je rekonstruirati zašto je upravo nastanak 'Nebraske' s jedne strane potvrdio Springsteenovu genijalnost i dosljednost u onom što stvara, a s druge zašto je u prijelomnom trenutku svog života i karijere morao razriješiti godinama proživljavano malodušje vezano uz svoju ranu mladost. Nju je, naime, obilježilo odrastanje u kući nasilnog te alkoholu sklonog oca, i samoga mučenog psihičkim problemima.

Ti su dijelovi priče u filmu dočarani crno-bijelim retrospekcijama u kojima dječaka Brucea tumači Matthew Anthony Pellicano, njegova oca Douglasa Stephen Graham, nedavno nagrađen za dramsku seriju 'Adolescencija', a majku Adele Gaby Hoffman (serija 'Transparent'). Pritom ostaje nedorečeno u kojoj se sve mjeri manifestiralo očevo nasilništvo, kao da i sam film kalkulira do koje granice treba ići u razotkrivanju. Isto vrijedi za u početku ne odveć jasnu borbu Springsteena s depresijom te ona tek u završnici, nekako proizvoljno, počne djelovati kao lijepak prethodno prikazanog u filmu. Tako cijela priča dotiče nekoliko određujućih trenutaka za svog protagonista, ali nikad dovoljno snažno i argumentirano da nešto od toga presudno odredi i priču i njezino ozračje.

Glazba je, naravno, konstitutivna za cijeli film i u njezinoj se interpretaciji u kontekstu drame – i glavni glumac i redatelj – najbolje snalaze. Mada je White izvrstan glumac te za ovaj projekt vrhunski pripremljen, jednostavno mu nedostaje karizme za utjelovljenje The Bossa, koji je pritom i pojavom markantniji od svog interpreta, pa u konačnici film djeluje kao B strana nekog albuma: bez nje u ona ranija diskografska vremena nije bilo cjeline, ali su prave stvari ostale na A strani. Svakako treba pohvaliti glumačke nastupe Jeremyja Stronga, sugestivnog i odmjerenog u ulozi Jona Landaua, zatim Odessu Young kao Faye, Springsteenovu kratkotrajnu ljubav u filmu, te Paula Waltera Hausera kao tehničara Mikea.

Sydney Sweeney kao lezbijka boksačica - ima li to smisla?

I dok se Springsteen proteklih mjeseci medijski svađao s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom nazvavši mu administraciju 'korumpiranom, nesposobnom i izdajničkom', na što mu je šef Bijele kuće uzvratio da je 'glup kao stijena', glumica Sydney Sweeney, zvijezda serija 'Euforija' i 'Bijeli lotos' uživa naklonost upravo trampovske Amerike zbog svoje kontroverzne kampanje vezane uz Great Jeans. No njezin novi film, sportska biografska drama 'Christy' dominantno predstavlja netrampovski dio američkog društva.

Je li to razlog podbačaja filma na američkim kinoblagajnama ili poprilično konvencionalno režirana drama o nekonvencionalnoj osobi? Zasigurno je riječ o kombinaciji razloga, pri čemu glavnoj glumici, koja se za ovu ulogu fizički preobrazila udebljavši se gotovo 14 kilograma te ojačavši muskulaturu, treba priznati posvećenost interpretaciji sportašice koja je uvelike i sama preobrazila sport u kojem se godinama natjecala.

Borba za goli život više nalik na TV dramu

To je boksačica Christy Martin, rođena kao Christy Salters 1968. godine u gradiću Mullensu u Zapadnoj Virginiji, a koja se u ranoj mladosti bavila različitim sportovima da bi nakon odličnog nastupa na boksačkom turniru došla pod skrb Jamesa Martina, trenera koji je isprva dvojio oko budućnosti i nje i ženskog boksa. Ipak, darovita je djevojka sve uvjerila u svoje mogućnosti te ubrzo postala senzacijom sporta koji se neprestance borio za medijsku pozornost i pokrovitelje.

Premda lezbijka u vezi sa srednjoškolskom ljubavi Rosie, Christy, nakon što je ona napusti, a i suočena s majčinim prigovaranjem, odluči ući u brak s Jamesom, što će se u konačnici pokazati kobnim jer će je trener koji joj je istodobno suprug početi maltretirati, potkradati te na kraju pokušati joj oduzeti život… Ovako posložen, film u režiji Australca Davida Michôda ('Carstvo životinja') ima sve elemente u načelu zaokružene biografske drame: znamenitu osobu koju predstavlja, njezin grčevit put do uspjeha i nazad te okolinu koja joj je na tom putu više odmagala nego pomagala. I – što je za slučaj Martin krucijalno – borbu za goli život na vrhuncu njezina suprotstavljanja nasilnom supružniku.

Sve to film ima, ali je krajnji rezultat drama koja puno više koketira s televizijskim formatom manje inovativnih ostvarenja, možda primjerenijih miniseriji, nego što je punokrvan kinonaslov na tragu ako ne ponajboljih ('Rocky', 'Razjareni bik', 'Boksačica', 'Djevojka od milijun dolara'), a onda barem upečatljivih radova o boksačima i boksačicama. Nastojeći utjeloviti lik koji je u isto vrijeme borben i šikaniran, energičan i nesiguran, Sweeney nedostaje glumačke širine za takvu izvedbu, a i ostali su likovi, na čelu s Martinom u izvedbi Bena Fostera ('Sve ili ništa'), premalo raspisani i svedeni na dimenziju-dvije. Iako filmom nije napravila željen iskorak u aktualnoj karijeri, Sweeney ima dobre 'glumačke gene' za dalje.