KAZALIŠNE HEROINE

Naše najbolje glumice stvorile su ove moćne ženske likove

08.03.2017 u 11:34

Bionic
Reading

Odabrali smo pet naših najboljih glumica kojima je posljednjih par sezona uspjelo da svojim odličnim glumačkim ostvarenjima u domaćem teatru stvore moćan ženski lik koji gospodari kazališnom scenom i s lakoćom pronalazi put do publike. Preporučujemo da svratite do kazališta i pogledate njihove predstave ako već niste

Pet glumica, pet različitih i zanimljivih žena, ali na sceni jednako moćnih. Alma Prica u Matišićevim 'Ljudima od voska' podsjeća nas kako čovjek rijetko ima samo jedno lice, Vesna Tominac Matačić u monodrami o Vesni Parun 'Ja koja imam nevinije ruke' prisjeća se najljepših stihova i dostojanstva najbolje hrvatske pjesnikinje, Anja Šovagović Despot u predstavi 'Kolovoz u okrugu Osage' demonstrira snagu, okrutnost i očaj jedne žene. Nina  Violić u predstavi 'Lampedusa Beach' priča o sumraku današnjeg društva u kojem mnogi u potrazi za boljim životom gube bitku, a Luca Anić u 'Tri zime' Tene Štivičić predstavlja novu generaciju, onu koja će za svoju komociju praktičnost staviti ispred emocija.

  • +9
Najmoćniji ženski likovi na domaćoj kazališnoj sceni Izvor: Promo fotografije / Autor: HNK Zagreb

Alma Prica kao Jasna u predstavi 'Ljudi od voska' Mate Matišića u režiji Janusza Kice, HNK Zagreb

Predstava koja je na kraju 2016. izazvala mnoge polemike i privukla najveću pažnju javnosti su 'Ljudi od voska' Mate Matišića u režiji Janusza Kice. Jednako snažna kao što je i Matišićev tekst jest izvedba Alme Price koja u predstavi zagrebačkog HNK-a glumi Jasnu, psihijatricu na umoru i majku djevojčice o kojoj brigu nakon njezine smrti, na Jasninu molbu, preuzima prijatelj i suradnik njezina supruga. Alma odmjereno i u savršenom ritmu gradi lik tašte i manipulativne žene koja nije izrazita negativka. Nakon što je nekoliko godina nezasluženo bila u sjeni na kazališnim daskama, prvakinja drame zagrebačkog HNK-a vratila se u prvi plan ulogom koja nikog ne ostavlja ravnodušnim.

Anja Šovagović Despot kao Violet Weston u predstavi 'Kolovoz u okrugu Osage' u režiji Slađane Kilibarde, Gavella

'Jedina žena koja je bila lijepa i bez šminke je Elizabeth Taylor, a nosila ju je tonu', kaže u predstavi Violet Weston svojoj najmlađoj bljedunjavoj kćeri savjetujući je kako zavesti muškarca. Nesretnu ženu ovisnicu, majku triju kćeri kojoj nestaje suprug u drami Tracyja Lettsa na hrvatskim kazališnim daskama odigrala je Anja Šovagović Despot. Precizno je dočarala prijelaze teških stanja pomućenosti drogama i istupa bijesa majke Violet Weston, a ta glumačka izvedba donijela joj je četiri nagrade za najbolju žensku ulogu. Violet je žena iz siromašne obitelji koja se udala za sveučilišnog profesora i pjesnika. Nakon pola stoljeća djeca su otišla, on je alkoholičar, a ona se ubija tabletama. Obiteljska kriza vraća ih na okupljanje za stolom.

'Violet Weston jedan je od onih razarajućih karaktera čije tumačenje na sceni itekako ostavlja posljedice i na stvarni život glumice. Vrlo iscrpljujuće bilo je raditi na ovoj ulozi tim više što bezuvjetno opravdavam gotovo sve njezine postupke, način života i definicije kojima rješava životne zagonetke i misterije. Ponekad sam bila u konfliktu s onim što je naoko moralno i ispravno naspram onoga što je posebno, drastično i neuobičajeno, a što, i jedno i drugo, čini svakog od nas čovjekom, specifičnim i originalnim u svojoj suštini', rekla je Šovagović Despot o svojoj ulozi.

Vesna Tominac Matačić kao Vesna Parun u monodrami 'Ja koja imam nevinije ruke' u režiji Ivana Lea Leme

Monodrama o pjesnikinji Vesni Parun u izvedbi Vesne Tominac Matačić na kazališnim repertoarima uspješno opstaje već treću sezonu, a glumica i danas niže pohvale i nagrade za svoj autorski projekt. Vesna glumi Vesnu Parun, a osim najvažnijih epizoda iz njezina života, u monodrami se prisjetila i nekih manje poznatih pjesama velike hrvatske pjesnikinje.

Ja koja imam nevinije ruke, trailer predstave Autor: youtube

'Umjetnost jest život. Život u svojoj neizrecivosti sveden na pravu mjeru. Nema umjetnosti iznad života. To su prazne priče koje se zaborave drugi dan. Zato me i privukla ova priča jer je postavljala upravo to pitanje. Vesna Parun bila je i još uvijek jest umjetnica daleko ispred našeg vremena. Bespoštedno je razotkrila svoj život kao izvor i nadahnuće one rijeke jezika koja je tekla usporedno i kontinuirano nevjerojatnih sedamdeset godina. Moja priča o njoj ima u sebi zrnce mistike poput onih koje je Vesna Parun za života svjesno i namjerno sijala. Čitajući autobiografske zapise Vesne Parun u raznim njezinim djelima, kako proznim tako i poetskim, imala sam osjećaj da su pisani za kazalište. Sa svakom novom izvedbom potresena sam njezinom sudbinom, veličinom i ljepotom njenog djela, ali i reakcijama publike koje su uvijek emotivne', rekla je glumica o svojoj upečatljivoj kazališnoj ulozi.

Nina Violić kao Afrikanka Shauba u predstavi 'Lampedusa Beach' u režiji Senke Bulić te kao Karolina Amruš u predstavi 'Tri zime' Tene Štivičić u režiji Ivice Buljana, HNK Zagreb

U monodrami 'Lampedusa Beach' talijanske autorice Line Prose Nina Violić kao Afrikanka Shauba kroz gradaciju emocija, od očaja i nadanja do ravnodušnosti i prepuštanju smrti, priča priču o potapanju broda pretrpanog izbjeglicama na putu od bezimene afričke zemlje prema obalama nekog europskog odmarališta. Kao i većina putnika, na tom putovanju ona se utapa. U dugom poetskom monologu Shauba govori o prelasku mora, o pripremama, nadama, putovanju, brodolomu i svojoj smrti. Podsjeća na svoje dostojanstvo Afrikanke, i prije nego što završi na dnu mora, proziva europske i afričke imigracijske dužnosnike i vođe za tragediju koju personificira, ali ne kao bespomoćna žrtva sudbine, nego kao tijelo koje zbog danih fizičkih, društvenih, političkih okolnosti mora potonuti na dno Mediterana. U monologu koji traje sat vremena Nina Violić bez predaha, bez suvišnog pokreta, stvara lik žene koja simbolizira nadu i patnju svih izbjeglica.

Baš poput nekad Bette Davis, Violić može i zna savršeno odglumiti snažan ženski lik koji se ne boji pokazati svoju slabost. To joj je pošlo za rukom u obiteljskoj sagi o četiri naraštaja žena Tene Štivičić u ulozi vlastelinske kćeri Karoline Amruš koja iza sebe ima tragičnu priču, a crnog humora joj ni u trećoj životnoj dobi ne nedostaje. Karolina, junakinja koja simbolizira početak ženske emancipacije u ovoj priči, bila je pripadnica međuratnog bogataškog sloja, a kao djevojka nije smjela studirati nego je morala pohađati ženski licej u kojemu je učila kukičanje, vezenje i uspravno sjedenje.

Luca Anić kao Lucija Kos u predstavi 'Tri zime' Tene Štivičić u režiji Ivice Buljana, HNK Zagreb

Luca Anić izvrsna je kao najmlađa junakinja priče Lucija Kos, ironična, prizemljena, snalažljiva, borbena oko obiteljskog nasljeđa. Za svoju izvedbu drske kćeri obitelji Kos, predstavnice nove, nesentimentalne generacije, Luca je prošle godine dobila nagradu Hrvatskog glumišta u kategoriji za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina u području drame.

'Lucija je predivna uloga, svojom kompleksnošću bila je velik izazov. Imala sam neke dvojbe, ali strahove ne. U procesu rada na ulozi zabavljala sam se karakterima dok sam tražila mjeru za malu Luciju, curicu od deset godina. Trema je uvijek tu, ali prije bih to nazvala adrenalinom', rekla je glumica za tportal čijom kulminacijom uloge kao drčne mladenke koja monologom razrješava napetu situaciju u svojoj obitelji 'Tri zime' doživljava svoj vrhunac.