Proteklih gotovo mjesec dana o pariškom Louvreu priča se više nego inače zbog spektakularne pljačke dragulja vrijednih desetke milijuna dolara, ali i poraznih otkrića o kibernetičkoj (ne)sigurnosti - naime lozinka za videonadzor muzeja godinama je navodno bila – 'Louvre'.

Podsjetimo, u nedjelju 19. listopada, tijekom radnog vremena, oko 9.30 sati, četvorica maskiranih muškaraca parkirala su kamion s mehaničkom dizalicom uz muzej te su uz pomoć električnih alata provalili u galeriju na drugom katu.

Iako su čuvari i posjetitelji bili ugroženi, nitko nije ozlijeđen. Pljačkaši su iz muzeja izašli u roku od četiri minute, a cijela je akcija, od ulaska do bijega, trajala svega osam minuta. Policija je u međuvremenu uhitila četiri osobe, no ukradeni dragulji nisu pronađeni.

Ipak, nije to jedina spektakularna pljačka u pariškom Louvreu, jer možda je najzanimljivija ona u kojoj je cilj bila Mona Lisa, danas najpoznatija slika na svijetu zahvaljujući upravo krađi. I to vrlo neobičnoj.

Kako je ukradena Mona Lisa

Zbilo se to 1911. godine, kada je Talijan Vincenzo Peruggia, pomoćni radnik u pariškom Louvreu, ukrao Da Vincijevu sliku iz tog muzeja. Učinak je bio golem: vijest o nestanku portreta žene proširila se diljem svijeta, a potraga, koja je trajala gotovo dvije godine, pretvorila je Mona Lisu u najpoznatiju sliku na planetu.

Tek u prosincu 1913. godine policija je pronašla i vratila to remek-djelo, a ono je dotad postalo slavno.

Danas je Mona Lisa dragulj Louvreova postava jer godišnje privuče gotovo 10 milijuna posjetitelja, ali i motiv beskrajnih reinterpretacija, od Warholovih pop-art radova do romana 'Da Vincijev kod' Dana Browna. Ono što je neobično jest to što mnogima nije toliko impresivna u usporedbi s drugim djelima koja ćete vidjeti u Louvreu.

No povjesničar umjetnosti Noah Charney, autor knjige 'The Thefts of the Mona Lisa', podsjeća: 'Da je Peruggia te godine ukrao neko drugo Da Vincijevo djelo, danas bi upravo ono bilo najpoznatije na svijetu. Slika sama po sebi nije bila ništa posebno uz druge njegove radove, sve do krađe. Tek tada je postala planetarno poznata.'

Krađa izvedena s nevjerojatnom lakoćom

Peruggia je bio zaposlen u Louvreu kao pomoćni majstor koji je izrađivao zaštitna stakla za vrijedne slike, među njima i za Monu Lisu.

Jedne noći sakrio se u ormaru, a ujutro je jednostavno skinuo sliku sa zida, sakrio je ispod radne kute i krenuo prema izlazu. No vrata su bila zaključana. U panici je skinuo kvaku, ali to mu nije pomoglo, a onda se pojavio vodoinstalater koji mu je otvorio vrata. Nitko nije primijetio nestanak sljedeća 24 sata jer su se slike redovito uklanjale radi čišćenja i fotografiranja.

'Louvre je imao više od 400 prostorija, ali samo 200 čuvara i još manje njih noću. Nije bilo nikakvih alarma', objasnio je prije puno godina Charney, osnivač udruge ARCA (Association for Research into Crimes against Art). 'Muzeji su tada jednostavno bili slabo osigurani.'

Francuski su se mediji raspisali o krađi, ismijavajući državu koja upravlja muzejom. Bio je to trenutak u kojem su novine doživljavale procvat, pa su se slike Mone Lise našle na naslovnicama diljem svijeta. Naslov u New York Timesu glasio je tako: '60 detektiva traži ukradenu Monu Lisu, francuska javnost ogorčena'.

Redovi posjetitelja formirali su se pred praznim zidom, samo da vide gdje je nekoć visjela, iako je do tada možda nisu ni primjećivali. 'Krađa ju je pretvorila u ime poznato svima, čak i onima koji nikad nisu bili u Europi i nisu imali interes za umjetnost', rekao je Charney. 'Od tada njezina slava samo raste.'

Tragikomična potraga i neočekivani osumnjičenici

Potraga za slikom trajala je gotovo dvije godine i bila prepuna promašaja. Policija je, između ostalih, ispitivala Pabla Picassa, a i samog Peruggiu, i to dvaput. Zaključili su da ne može biti krivac. Na kraju se šef pariške policije povukao sa svog položaja zbog sramote. A onda je 1913. godine trgovac umjetninama u Firenci primio pismo potpisano s 'Leonardo'. U njemu je pisalo da pošiljatelj posjeduje Monu Lisu.

Na dogovoreni sastanak s trgovcem i ravnateljem Galerije Uffizi došao je sam Peruggia, s pažljivo zapakiranim platnom koje je dvije godine čuvao u kovčegu u svojem stanu. Rekao je da je ukrao sliku iz domoljubnih razloga, točnije zato da je 'vrati u Italiju, gdje i pripada'. Potom je uhićen i osuđen na sedam mjeseci zatvora.

'Iskreno je vjerovao da će ga dočekati kao nacionalnog heroja, pa je bio iskreno razočaran kad se to nije dogodilo', kaže Charney. 'Nije bio lud, ali definitivno nije bio najbistriji.'

Danas većina ljudi vidi Monu Lisu samo kroz neprobojno staklo, s nekoliko metara udaljenosti, dok se probijaju kroz masu turista i mobitela u zraku. Ali više od dvije godine Peruggia ju je imao samo za sebe. Je li se zaljubio u nju? 'Mislim da jest', kaže Charney. 'Pojedini kradljivci umjetnina razviju svojevrstan 'obrnuti Štokholmski sindrom' – zaljube se u ono što su oteli. U ovom slučaju, talac je bila umjetnina.'