Izložba se temelji na interaktivnom narativu Zatiranje historije i sjećanja koji prikazuje kako su teški zločini nad kulturnim, povijesnim i vjerskim naslijeđem, počinjeni tijekom rata 90-tih godina prošloga stoljeća na području bivše Jugoslavije - u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini (BiH) i na Kosovu, istraženi, rekonstruirani i procesuirani na Međunarodnome kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Haagu (MKSJ).

Kustosica izložbe i kustosica ovogodišnjega predstavljanja Hrvatske na 57. Venecijanskom bijenalu je Branka Benčić, a izložba uključuje i dodatne elemente koji govori o tome kako su uništavani spomenici antifašističkog otpora te činjenice o stradavanju spomeničke i vjerske baštine koja nije procesuirana pred Haaškim tribunalom.

Otvorenju izložbe, koju su priredili SENSE - Centar za tranzicijsku pravdu i Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću, prethodio je uvodni razgovor u kojemu su sudjelovali povjesničari umjetnosti Snješka Knežević i Zvonko Maković, voditeljica Documente Vesna Teršelič, pravnik i muzeolog Marko Sjekavica i osnivač novinske agencije SENSE Mirko Klarin. Razgovor je moderirao član Documente Eugen Jakovčić.

Procesuirani i neprocesuirani zločini, Teršelič pozvala na pronošenje informacija s izložbe 

Jedno izložbeno 'krilo' prikazuje zločine nad kulturnim, povijesnim i vjerskim nasljeđem počinjenim u Dubrovniku (granatiranje grada) , Mostaru (rušenje Staroga mosta) i Sarajevo (požar u kojemu je uništena gradska Vijećnica) što su, podsjetio je Jakovčić, bile ključne točke oko kojih se fokusirao Haaški sud s više ili manje uspjeha.

Drugi dio izložbe ukazuje pak na neprocesuirane zločine na Kosovu  i u Bjelovaru gdje je 1992. srušena najveća apstraktna skulptura na svijetu - tridesetmetarska konstrukcija na brdu Blažuj, naziva "Spomenik pobjedi revolucije naroda Slavonije", djelo kipara Vojina Bakića - jedno od najvažnijih djela hrvatske umjetnosti dvadesetoga stoljeća.

Na izložbi se može vidjeti i snimka Hrvatske televizije u kojoj istaknuti hrvatski povjesničar umjetnosti Radovan Ivančević govori o ljepoti Staroga mosta u Mostaru i argumentira težinu zločina njegova rušenja i to upravo na dan kada je most srušen, odnosno 9. studenoga 1993. Može se vidjeti i kratki televizijski prilog snimljen kada je 18. rujna 1991. pogođena šibenska katedrala sv. Jakova što je također komentirao profesor Ivančević, a potom je Ivančević dao i ostavku na mjesto predsjednika Jugoslavenskoga društva povjesničara umjetnosti.  

U realizaciji i na postavu izložbe radili su istaknuti ratni fotografi, brojne arhivske i muzejske institucije te ugledni međunarodni eksperti za kulturnu baštinu Helen Walasek, Andras Riedlmayer, Colin Kaiser, a izloženi su, među ostalim, radovi Nenada Gattina, Pave Urbana, Nenada Fabijanića, Milomira Kovačevića, Wadea Goddarda i Danila Krstanovića.

Izložbu je otvorila Vesna Teršelič koja je i pozvala okupljene da pronose informacije s ove izložbe kako bi one dospjele do što većega broja ljudi. S tim u vezi je i najavila kako će izložba, nakon Zagreba, biti otvorena u Beogradu 27. svibnja u Centru za kulturnu dekontaminaciju, te u Sarajevu 23. lipnja u Historijskome muzej Bosne i Hercegovine, a  u listopadu ove godine bit će postavljena i u nizozemskome Den Haagu.

Istaknula je kako je svrha izložbe da prenese informacije o uništenoj zajedničkoj kulturi na području bivše Jugoslavije kako bi ona došla i do mladih naraštaja, ali i o svemu što bi se trebalo i moglo učiniti da se ponovno izgrade mostovi, poput onoga obnovljenog u Mostaru. Teršelič je zahvalila timu koji je priredio izložbu i dodala kako će za trajanja izložbe biti i nekoliko vođenih tura, među kojima u petak i na engleskome jeziku.  

U Gliptoteci HAZU izložba će biti otvorena do 4. svibnja.