Dvadeset i šest godina postojanja, više od osamsto glazbenih, kazališnih, filmskih i likovnih događanja te vjernost publici koja prepoznaje atmosferu, kvalitetu i kontinuitet – Scena Amadeo na zagrebačkom Gornjem gradu nije samo ljetna pozornica, nego prostor sadržajne dosljednosti, znatiželje i susreta. U sezoni 2025. ponovno se vraća u obnovljeni atrij Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, gdje od prošle godine djeluje na novoj pozornici opremljenoj suvremenom infrastrukturom, ali sa sačuvanim duhom umjetničkog dijaloga u intimnom ozračju povijesne lokacije.

Sezona 2025. nosi snažnu emotivnu notu: posvećena je nedavno preminuloj članici Programskog odbora Radi Vnuk, kao i dvojici velikana hrvatske glazbe koji su postali simboli Amadea, Arsenu Dediću, čija se deseta godišnjica smrti obilježava emotivnim koncertima i poetskim večerima, te prerano preminulom jazz glazbeniku Matiji Dediću.

Od večeri posvećenih Arsenovoj glazbi i poeziji, uključujući rasprodani emotivni nastup Rade Šerbedžije s Miroslavom Tadićem 18. kolovoza, zbog čega je dodan još jedan datum, 19. kolovoza – preko premijere srednjovjekovnog oratorija U bojama duge, do koncerata gitarističkog Tria Evocación, Aljoše Jurinića, braće Teofilović, Nine Romić i benda Neki to vole vruće, ovogodišnji program od 17. kolovoza do 12. rujna okuplja impresivan niz izvođača i žanrova. O tome kako je Scena preživjela sve nedaće i zašto još uvijek ima smisla paliti svjetla i otvarati vrata, razgovarali smo s Nenadom Jandrićem, jednim od njezinih osnivača i voditelja.

Scena Amadeo prošle se godine vratila u svoj matični prostor, obnovljeni Hrvatski prirodoslovni muzej. Koliko je taj povratak važan za identitet Scene i kako novi, suvremeno opremljeni prostor utječe na vezu s publikom i samu izvedbenu dinamiku?

Nakon povremenih izbivanja, Scena Amadeo prošle se godine vratila u svoj matični prostor u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju, u temeljito obnovljenu i proširenu plemićku palaču Pejačević, novi suvremeni dom hrvatskoga prirodoslovlja, gdje je i osnovana davne 2000. godine. U ovoj je gornjogradskoj palači od 1793. do 1834. djelovalo prvo zagrebačko javno kazalište Amadeo nazvano po svom vlasniku, grofu Antunu Amadeu da Várkonyiu, velikom županu zagrebačkom, čije ime nosi i naša scena.

Novi suvremeni prostor atrija Muzeja dobio je novu pozornicu, rasvjetu i razglas. No, postavljanjem fiksnog krova iznad atrija narušena je njegova prijašnja sjajna akustika, pa smo u sezoni 2025. godine morali odustati od ponovno pokrenutog kazališnog programa, kao i od nastupa nekih od naših redovitih izvođača, što će se, vjerujem, uskoro promijeniti. Vrijedi spomenuti da novi atrij Muzeja pruža publici isti onaj osjećaj intimnog druženja s izvođačima koji karakterizira našu Scenu od samih početaka. Nakon dvadeset i pet sezona i više od 800 glazbenih, kazališno-scenskih, filmskih i likovnih događanja, Scena Amadeo nikada nije izgubila kontakt sa svojom vjernom publikom.

Ova sezona nosi i posebnu emociju – posvećena je Radi Vnuk, osnivačici i dugogodišnjoj članici Programskog odbora, čiji je predani rad obilježio identitet Scene Amadeo. Što ostaje kao njezin trag i kako se nosite s njezinim odlaskom?

Ove godine, pred sam početak sezone, Scena je izgubila jednu od svojih osnivačica te članicu Programskog odbora, novinarku Radu Vnuk, koja je zajedno sa svojom kćerkom, slikaricom i grafičarkom Izabelom Šimunović (1970.-2010.) neizmjerno doprinijela kontinuitetu, kvaliteti te vizualnoj prepoznatljivosti naše Scene. Unatoč teškim udarcima koje je Scena pretrpila odlaskom prvo Izabele a onda i Rade, osjećamo veliku zahvalnost na njihovom doprinosu, te želimo nastaviti rad Amadea na programskim temeljima koje smo zajedno gradili.

Iako više nisu fizički s nama, njihova prisutnost ostaje trajno upisana u povijest Amadea. U spomen na Izabelu, Scena Amadeo u suradnji s Hrvatskim prirodoslovnim muzejom od 2010. godine organizira izložbe hrvatskih likovnih umjetnika inspiriranih prirodoslovljem, a ove smo godine na Izabelu podsjetili izložbom crteža Ništa nisam propitivao II, umjetnika Damira Kamenara.

Scena Amadeo prepoznatljiva je po posebnoj atmosferi u kojoj se susreću ambijent, povijest i suvremeni umjetnički izričaj. Koliko vam je važna ta ravnoteža između sadržaja i konteksta, i prilagođavate li svoj kustoski pristup promjenama koje nosi prostor, ali i društvo?

Ideja o pokretanju Scene Amadeo rodila se iz želje da se oživi Gornji grad, prostor prepun povijesti, ali bez stvarnog kulturnog života, okupiran političkim institucijama. U kultnoj gostionici Pod starim krovovima okupila se skupina muzealaca, novinara i umjetnika, a uz pomoć prijatelja iz GDK Gavelle i Kazališta Komedije opremili smo prostor atrija Prirodoslovnog muzeja. Scena u početku nosi ime Klupska kazališno-glazbena scena Amadeo, te se na njoj izmjenjuju kazališni, glazbeni, likovni i filmski programi.

Klupski ugođaj na sceni prvih godina daje i maleni šank unutar gledališta uz koji se publika do sitnih jutarnjih sati mogla družiti s izvođačima. Godine 2015. Scena ostaje bez financijske potpore Grada Zagreba vezane za realizaciju kazališnog programa, koji se ipak vratio na Amadeo prošle godine. Imali smo sreće da smo od samoga početka djelovali potpuno neovisno od naših glavnih financijera Grada Zagreba, Ministarstva kulture i Turističke zajednica grada Zagreba, koji su nam pustili da razvijamo svoje ideje, poštujući našu programsku neovisnost.

Program ove sezone donosi širok raspon sadržaja, uz stalnu posvećenost mladim autorima i glazbenicima koji tek grade svoju publiku. Da netko dolazi na Scenu Amadeo prvi put, koje biste mu tri večeri preporučili kao najbolji uvod u njezin duh, i zašto baš te?

Iako smo u nekim krugovima stekli epitet "konzervativne scene" koja nerado ulazi u domenu tzv. popularne kulture, Scena Amadeo i dalje je jedina polivalentna ljetna scena u Hrvatskoj koja ravnopravno uključuje glazbene, kazališne, likovne i filmske programe. U glazbenom dijelu, od početne orijentacije prema jazzu, etno i klasičnoj te biranoj pop glazbi, sve više idemo u smjeru organizacije koncerata klasične glazbe, pritom ne zapostavljajući jazz, etno i kantautorske forme. Bez obzira na glazbene žanrove, naše trajno oprdeljenje je predstavljanje mladih talentiranih glazbenika te narudžbe novih djela hrvatskih skladatelja pisanih za Scenu Amadeo.

U tom smislu, kroz našu Scenu prošli su mnogi sjajni glazbenici koji su svoj ugled stekli na međunarodnoj sceni, kao što su Matija Dedić, Monika Leskovar, Petrit Ceku, Aljoša Jurinić, Srđan Bulat i drugi. Kad bih trebao izdvojiti tri večeri koje po meni najbolje utjelovljuju duh Scene, to bi prije svega bio koncert Zagrebačkih solista Solisti sviraju Arsena, u sjajnoj obradi maestra Silvestra Glojnarića, koji će se održati 12. rujna, u povodu desete godišnjice Arsenova odlaska u onostrano.

Drugi događaj koji bih svakako preporučio je premijera baroknog oratorija U bojama duge kalabreškog skladatelja Michelangela Falvatija iz 1682., u izvedbi Ansambla Antifonus & Concert dei Venti. I treće, koncerti mladih talenatiranih glazbenika Dua Eolina i gitarističkog Tria Evocación. Iznenađenje za sve ljubitelje rock glazbe zasigurno će predstavljati i otvorenje izložbe slika poznatog frontmena legendarne zagrebačke grupe Neki to vole vruće Silvestra Dragoja Šomija 4. rujna.

Scena Amadeo već 25 godina opstaje izvan trendova i institucionalnih ovisnosti. Nakon svega – pandemije, potresa, gubitaka – što vam još uvijek daje snagu da svako ljeto ponovno upalite svjetla i otvorite vrata, i kako danas gledate na onu početnu ideju iz koje je sve krenulo?

Da budem sasvim iskren, još uvijek mi nije sasvim jasno kako trajemo tolike godine, da smo nekako izbjegli brojne Scile i Haribde djelovanja unutar zagrebačkog kulturnog života. Mislim da je u tome bila presudna znatiželja, suradnja sa sjajnim umjetnicima, te svojevrsni inat proizađao iz brojnih izazova koji su prijetili zatvaranju Scene tokom godina. No, svega toga ne bi bilo bez jakog zajedništva unutar Programskog i poslovnog odbora Scene, povjerenja naših stalnih izvođača i snažne podrške naše vjerne publike.

Posebno se to odnosi na sjajne izvođače poput Arsena Dedića, velikog prijatelja naše Scene, koji je na našoj pozornici 2015. godine održao svoj posljednji koncert, pijanista Matije Dedića koji nas je nedavno, nažalost, prerano napustio, velike dive hrvatske glazbe Gabi Novak, svjetskog gitarističkog virtuoza Miroslava Tadića, pijaniste Aljoše Jurinića, gitarista Petrita Cekua, glazbene družine Cinkuši... Tu je svakako i bezuvjetna podrška našeg domaćina, Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, koji nas je nakon nakon svih preseljenja Scene Amadeo zbog radova na uređenju Gornjega grada i Muzeja, uvijek rado ponovno primao u svoje okrilje.

Nakon tolikih godina vođenja Scene Amadeo osjećam se privilegiran što surađujem sa sjajnim ekipom s kojom sam već godinama dio iste Amadeo obitelji, te s vrhunskim domaćim i inozemnim umjetnicima i vjernom Amadeo publikom, uvijek pažljivo osluškujući i uvažavajući njihove sugestije i prijedloge.