Svake četiri godine gotovo je isto: svijet kao da utihne kada počne Svjetsko nogometno prvenstvo. Gotovo da nema točke na geografskoj karti čije ga stanovništvo ne gleda i ne sudjeluje na njemu, barem pasivno. A i nijedan sport ne generira toliku količinu i lepezu emocija kao nogomet. Osim toga, malo koji je od njih iz sezone u sezonu sve 'skuplji', a i malo koji je prošao put kakav je prošao nogomet – od razonode radničke klase do jedne od najrazvijenijih i najbogatijih industrija na svijetu.

O ovogodišnjem Svjetskom nogometnom prvenstvu, ceremoniji otvaranja, specifičnostima njegova održavanja u Meksiku, Kanadi i SAD-u i rezultatima hrvatske nogometne reprezentacije za tportal govore pisac i filmski kritičar Jurica Pavičić te sportski urednik i novinar Aleksandar Holiga.

Podsjetimo, Svjetsko nogometno prvenstvo počinje 11. lipnja, a prvim utakmicama zemalja domaćina – Kanade, Meksika i SAD-a – prethodit će tri ceremonije otvaranja. Predsjednik FIFA-e Gianni Infantino naglasio je da će 'počevši s Mexico Cityjem, a nastavljajući se sljedećih dana u Torontu i Los Angelesu, ove ceremonije spojiti glazbu, kulturu i nogomet na način koji odražava i individualnost svake nacije i jedinstvo koje definira ovaj turnir'.

Predstojeći SP u nogometu se prvi put održava u tri zemlje, a na njemu će nastupiti rekordnih 48 reprezentacija, među njima i Hrvatska, koja je na posljednja dva prvenstva osvojila srebro (2018.) i broncu (2022.).

Povijest krvari na marginama terena

Premda Infantino o ceremonijama otvaranja i samom turniru govori kao o 'snažnom načinu za početak istinski globalne proslave', globalna stvarnost nije nimalo slavljenička, već obilježena ratovima, sukobima, represijom i teškom bilancom ljudskih stradanja. Jurica Pavičić u izjavi za tportal podsjeća da su svjetska nogometna prvenstva održavana u vrijeme ratova ili na njihovim rubovima češće pravilo nego iznimka.

'Mussolinijeva Italija 1938. godine postala je prvak usred Španjolskog građanskog rata, u kojem je i sama bila jedna od strana. Prvenstva 1954., 1966. i 1970. godine održavala su se tijekom Korejskog i Vijetnamskog rata, na prvenstvu 1974. SSSR je otkazao utakmicu kako ne bi igrao protiv Pinochetova Čilea, a 1994. godine SR Jugoslavija izbačena je iz kvalifikacija', kaže Pavičić. Podsjeća i da se Svjetsko prvenstvo 2018., na kojem je Hrvatska osvojila drugo mjesto, održavalo u Putinovoj Rusiji, 'koja je tada već držala okupirane Krim, Doneck, Luhansk i dvije gruzijske regije'.

'Sreća, ili 'sreća', bila je u tome što se tada Ukrajina i Gruzija nisu kvalificirale pa se nije pojavio problem koji imamo danas – da je jedna od reprezentacija sudionica u ratu s jednom od zemalja domaćina', dodaje Pavičić.

Smokvin list za autokrate

Aleksandar Holiga također ističe kako 'svijet doista izgleda kao da je na rubu rata i teško je pretvarati se da se to nogometnih navijača i pratitelja nimalo ne tiče ili da ih se tiče tek ako strahuju od eventualnih incidenata na samom turniru'.

'Trumpova Amerika trenutačno ne izgleda kao otvoreno i gostoljubivo mjesto, primjereno organizaciji ovako velikog događaja. No svaki 'veliki vođa', odnosno onaj koji takvim sebe smatra, uvijek nastoji iskoristiti priliku za popravljanje imidža kada su oči svijeta uprte u njegovu zemlju. S Trumpom bi to moglo izgledati posebno neukusno i nezgrapno, što se već dalo naslutiti prošle godine tijekom Svjetskog klupskog prvenstva u SAD-u', kaže Holiga.

Politička dimenzija turnira već je došla do izražaja krajem 2025. godine, kada je FIFA tijekom glamurozne ceremonije ždrijeba Svjetskog prvenstva uručila Trumpu medalju za mir, a on ju je odmah stavio oko vrata. Priznanje mu je osobno predao Infantino, naglasivši da ga dodjeljuje 'u ime ljudi širom svijeta koji vole nogomet' te posebno pozdravljajući Trumpa i njegovu suprugu Melaniju, nazivajući pritom američkog predsjednika 'velikim prijateljem nogometa'.

Zbogom tradiciji, dobro došla estrado

Holiga smatra da će organizatori, uz potporu političkih struktura i FIFA-ina vodstva, nastojati od prvenstva napraviti prije svega veliki zabavni spektakl. Nastojat će tako učvrstiti status nogometa kao dijela industrije zabave, što je perspektiva iz koje ga danas promatraju, kaže.

'Najavljene su tri zasebne ceremonije otvaranja – po jedna u svakoj zemlji domaćinu – uz nastupe Katy Perry, Michaela Bubléa i Alanis Morissette. Osim toga, najavljen je prvi halftime show u povijesti svjetskih prvenstava: po uzoru na Super Bowl, na poluvremenu finalne utakmice trebali bi nastupiti BTS, Madonna i Shakira, zbog čega se predviđa da će stanka prije početka drugog poluvremena trajati znatno dulje od uobičajenog. Neki spominju čak 25 do 30 minuta', objašnjava Holiga.

Dodaje kako tek treba vidjeti na koji će se način sve te najave uklopiti u cjelokupni narativ prvenstva s nizom drugih popkulturnih elemenata koji će ga, po svemu sudeći, pratiti.

Pobuna protiv Infantinove megalomanije

'Postoji snažan otpor takvom pogledu na nogomet. Tako je, primjerice, BBC već objavio da odbija prenositi show na poluvremenu finalne utakmice te da će umjesto toga emitirati analizu susreta i razgovore s gostima u studiju', dodaje Holiga. Pavičić smatra da je jedna od ključnih specifičnosti ovog prvenstva i rekordan broj reprezentacija, što povezuje s megalomanijom i poslovnom logikom FIFA-ina predsjednika.

'Četrdeset i osam reprezentacija, čak 16 više nego na posljednjem prvenstvu, previše utakmica i predugo trajanje turnira stvaraju inflatorni efekt. Više nemaju isto značenje ni plasman na prvenstvo ni prolazak skupine, a turnir je postao toliko ogroman i dugotrajan da ću ga čak i ja, kao ljubitelj nogometa, ozbiljnije pratiti tek od osmine finala jer mi se ne da gledati četiri utakmice dnevno tijekom četiri tjedna', kaže Pavičić.

Hype pod svaku cijenu

Holiga napominje da organizatori, a posebno FIFA, već dulje vrijeme pokušavaju stvoriti dosad neviđen hype oko interesa za prvenstvo i prodaje ulaznica, pritom se služeći metodama koje smatra upitnima. Ipak, ne vjeruje da će interes publike biti problem. 'Soccer u Americi već ima prilično veliku popularnost. Tamošnja publika itekako reagira na spektakl i velika imena, a gotovo sve reprezentacije koje sudjeluju imaju velik broj navijača – kako onih koji će doputovati iz matičnih zemalja, tako i pripadnika svojih dijaspora u Sjevernoj Americi', pojašnjava.

'Sigurno je da ćemo na tribinama vidjeti prazna mjesta ili čak čitave sektore na utakmicama reprezentacija nekih od najmanjih zemalja sudionica, ali to bi se s ovako glomaznim, proširenim turnirom dogodilo bilo gdje u svijetu, bez obzira na to gdje se prvenstvo održava', dodaje.

SAD je, podsjeća Pavičić, već bio domaćin Svjetskog prvenstva 1994. godine, kada je nogomet u toj zemlji bio znatno manje razvijen i popularan nego danas. 'Praktički nisu imali profesionalnu ligu, a stadioni su svejedno bili puni. Ljudi su bili znatiželjni, a Amerikanci imaju snažnu kulturu sportskog spektakla. Mislim da će tako biti i sada, barem kada je riječ o domaćoj publici. Što se tiče navijača turista, sigurno će ih biti manje. Razloga je više: visoki troškovi, turnir koji traje predugo i geografski je previše raspršen po golemom kontinentu, ali i trenutačna američka vlast, koja je zemlju učinila ksenofobnijom, vizni režim nepredvidivijim, a SAD kao takav nepopularnijim u dijelu svijeta', kaže Pavičić.

'Za Hrvatsku bi osmina finala bila trijumf'

Kad je riječ o hrvatskoj reprezentaciji, Holiga smatra da ona i dalje ima zanimljivu momčad, dosta potencijala i već izgrađen pobjednički mentalitet. 'Također ima možda i najstariju momčad na turniru, s većinom ključnih igrača u poznim godinama. Realno bi bilo smanjiti očekivanja koja su nakon posljednja dva svjetska prvenstva postala gotovo nemoguće visoka. Mislim da će Hrvatska proći skupinu, a potom ispasti u šesnaestini ili osmini finala. I to je sasvim u redu, od toga ne bi trebalo raditi dramu', kaže.

Pavičić također očekuje prolazak skupine, ali ne vjeruje u veći doseg. 'Dvojica još uvijek najboljih hrvatskih igrača imaju 37 i 41 godinu, pa treba biti realan: ovoj je generaciji zenit prošao. Za malu zemlju s ograničenim demografskim potencijalom takve su amplitude normalne. Nakon generacije Bobana i Prosinečkog imali smo pad od šest do osam godina pa smo se vratili u vrh. To se događalo i Danskoj, Nizozemskoj i drugim reprezentacijama. Samo demografski velike zemlje mogu biti kontinuirano jake, a ponekad ni one – dovoljno je pogledati Italiju', kaže.

On kao moguće iznenađenje prvenstva izdvaja Portugal. 'S Vitinhom, Nevesom i Fernandesom imaju možda najbolju veznu liniju na svijetu, dva vrhunska bočna igrača i odlična krila. Jedino je pitanje hoće li im teret biti Cristiano Ronaldo jer je u poznim godinama i igra u manje kompetitivnoj saudijskoj ligi. Vidim ih u finalu', dodaje.

Holiga pak smatra da postoji velik broj reprezentacija koje mogu iznenaditi jer na velikim turnirima često samo nijansa, slučajnost ili sreća čine razliku između podbačaja i senzacije. 'Sjetimo se samo Hrvatske, koja je vrlo lako mogla ispasti već u skupini da je Lukaku realizirao samo jednu od nekoliko svojih stopostotnih prilika, a potom je stigla do polufinala – premda tijekom cijelog prvenstva nije uvjerljivo nadigrala nikoga osim Kanade', zaključuje.