Kad je umjetna inteligencija postala svima dostupna, izgledalo je kao da će preko noći zamijeniti ljude u brojnim djelatnostima, a jedna od njih je i književno prevođenje. Međutim, kao što umjetna inteligencija ne može zamijeniti pisca, tako će ipak teško zamijeniti i klasične književne prevoditelje, one koji prevode prozu, poeziju i drame. U velikom dosjeu tportala o književnom prevođenju i umjetnoj inteligenciji govore prevoditeljice Anja Majnarić, Sandra Ljubas, Ela Varošanec Krsnik i Ana Stanić Kapović te Slavko Kozina, predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara pri HGK-u
Anji Majnarić, prevoditeljici sa švedskog, trebalo je desetak mjeseci da bi prevela jedan, odnosno zadnji od šest tomova Knausgårdove 'Moje borbe', koju je kod nas 2019. objavila Naklada OceanMore. Sofisticiranom programu umjetne inteligencije specijaliziranom za književno prevođenje, GlobeScribeu, trebalo bi zasigurno manje vremena, a cijena je prava sitnica – svega osamdeset i pet eura. Ta nedavno osnovana britanska tvrtka nudi jeftine i brze prijevode, za koje, kako sami kažu, 'čitatelji ne mogu procijeniti tko ih je preveo – umjetna inteligencija ili prevoditelji'.
Panika zbog umjetne inteligencije – mehanizam da se bavimo distopijama umjesto realnim problemima
Upravo Majnarić za tportal ističe da ne zna koliko je opća populacija u Hrvatskoj svjesna fenomena umjetne inteligencije, ali se među prevoditeljima o tome barem dvije, tri godine razgovara i piše i to, kako kaže, previše.
'Osobito to nema smisla u maloj zemlji u kojoj se govori, u globalnim razmjerima, nebitan jezik. Još ni Google Translate nije na razini da se na njegove prijevode na hrvatski možemo osloniti bez pomnog povjeravanja. Još uvijek se iz aviona vidi kad je tekst neke web stranice preveo Google Translate. Još uvijek stranica jednog poznatog modnog brenda nudi 'štap s okusom jagode' ili zbirku 'proljeće/ljeto'. Čini se da je panika oko umjetne inteligencije zgodan mehanizam da nas se izbezumi i natjera da se bavimo distopijama umjesto realnim problemima u branši', izjavila je za tportal prevoditeljica Majnarić.
Sandra Ljubas, traduktologinja, prevoditeljica s njemačkog, švedskog, danskog i norveškog jezika, koja je 2023. na zadarskom Sveučilištu doktorirala s temom 'Metode vrednovanja strojnih prijevoda prema kriteriju razumljivosti', smatra da se književni prevoditelji u Hrvatskoj ne trebaju brinuti da će ostati bez posla.
Književni prevoditelji kod nas neće ostati bez posla
'Trenutačno nam se može činiti da se promjene događaju rapidno – premda ih ja u praksi nisam doista primijetila – ali nesigurnost i prekarijat oduvijek su obilježja freelancerskog posla, dok su nam s druge strane cjeloživotno učenje i adaptacija glavni aduti. Dinamičnost struke i potreba za neprestanim profesionalnim usavršavanjem najdraži su mi aspekti prevoditeljskog zanata. Strojno prevođenje već je deset godina moj glavni istraživački interes i vidim obje strane: nekritičko prihvaćanje umjetne inteligencije, koje se u javnosti često potiče senzacionalističkim naslovima i zazivanjem kraha prevoditeljske struke, ali i pretjerano obramben stav koji struci donosi više štete nego koristi', kaže za tportal Ljubas.
Da bi javnost, smatra, razumjela opseg prevoditeljskog posla, kognitivna opterećenja i šaroliku paletu potrebnih vještina koje se kriju iza nastanka prijevoda, potrebno je i u Hrvatskoj ulagati više energije i resursa u istraživanja prevođenja, posljedično i strojnog prevođenja te utjecaja umjetne inteligencije na naše polje rada kako bi prevoditelji u praksi informirano mogli odgovoriti na eventualne nove zahtjeve.
'Jer prevođenje kao struka svakako će opstati, ali profesionalni se prevoditelji moraju nastaviti razvijati ukorak sa strukom da bi opstali i oni. U tome, međutim, nema ničeg novog', dodaje Ljubas.
Googleov prevoditelj oduvijek je pionir u inkluziji jezika, podsjeća Ljubas, a trenutačno ih podržava oko 250, među njima i hrvatski.
Loše je što nema hrvatskog jezika na nekim platformama za prevođenje
'Popularan je i DeepL, ali on podržava samo tridesetak jezika – hrvatski nije među njima dok slovenski, bugarski i slovački jesu. To znači da nema dovoljno dostupnih resursa za hrvatski jezik da bi se osigurao minimum kvalitete, što za nas nije dobar znak: izostanak određenog jezika u digitalnom svijetu može imati dalekosežne posljedice na njegovo očuvanje', dodaje.
Ovi alati nisu trenirani isključivo za književno prevođenje, dodaje, a alatima poput ChatGPT-ja prevođenje je samo jedan od mnogih zadataka.
'Zato ne čudi to što su izlazni podaci uvijek nepredvidivi i mijenjaju se iz upita u upit – kod generativne umjetne inteligencije ovise i tome kako je upit postavljen, a mogu ponuditi više različitih rješenja, pa korisnik s njima može činiti što želi. Hoćemo li ih nazvati sposobnima, ovisi o tome što od njih očekujemo. Svakim alatom služit će se onaj kome taj alat može pomoći u mjeri koja opravdava njegovu upotrebu', smatra Ljubas.
UI krade cijeli prevoditeljski proces
Ela Varošanec Krsnik, prevoditeljica sa španjolskog jezika i koordinatorica CEATL-ove (Europski savez književno-prevodilačkih udruga) Radne skupine za umjetnu inteligenciju, kaže da njoj UI ukrade cijeli prevoditeljski proces.
'Ukrade mi prevoditeljski proces i sve točke kroz koje moram proći te odluke koje moram donijeti na temelju prošlih odluka koje sam donijela itd., a donosi mi tekst s kojim zapravo ne mogu ništa jer je prepun zamki. S druge strane, UI mi može poslužiti za analizu rečenice, parafraze, istraživanje određene teme, nadahnuće ako zapnem na nekom dijelu. Premda, sa svakim odgovorom čovjek treba biti prilično oprezan jer su modeli UI-ja još uvijek skloni halucinacijama, pa će, primjerice, stih iz Calderonovog djela 'Život je san' uvjereno pripisivati Rubénu Daríju. Pogrešku je moguće uočiti samo ako već dovoljno znaš o opusu Daríja da ti odgovor bude sumnjiv, čime dolazimo do idućeg izazova s upotrebom, a to je da književni prevoditelj mora imati priličnu količinu predznanja o određenoj temi da bi mu UI uopće bio od stvarne koristi. Moj bi savjet uvijek bio: treba koristiti sve dostupne alate koji nam mogu olakšati posao, ali uvijek s dozom zdrave skepse. Umjetnoj inteligenciji ne treba slijepo vjerovati', dodaje Varošanec Krsnik.
Slično razmišlja i Majnarić te kaže da joj nije zanimljivo dobiti gotova rješenja koja će skratiti proces.
'Volim istraživati različita područja koja manje ili više poznajem, rješavati zagonetke koje se čine nerješive, volim pritom razvijati opsesije, iskopavati opskurne podatke, zagnjuriti u svašta što me putem zaintrigira te često završiti na neočekivanim odredištima', dodaje.
vezane vijesti
AI bolje prevodi poeziju nego književnost?
Poezija, primjerice, dodaje Ljubas, ne pripada vrsti tekstova na kojima su strojevi primarno trenirani, ali u svakom žanru postoje jednostavniji i zahtjevniji tekstovi.
'Dobili bismo bolje pokušaje na nevezanom stihu, kao što ih dobijemo i na nekim osnovnijim rečenicama u prozi ili tehničkim prijevodima: strojevi načelno daju bolje rezultate što je jezik jasniji i kontroliraniji. Umjetna inteligencija može pomoći prevoditelju na putu do pronalaska najboljeg rješenja ili potaknuti neke nove ideje. Prevođenje poezije uz pomoć umjetne inteligencije budi velik interes među inozemnim istraživačima: samo u proteklih nekoliko mjeseci objavljeni su izvorni znanstveni članci o prijevodima poezije, mahom s engleskog na jezike poput turskog, arapskog ili korejskog, i rezultati nisu poražavajući', dodaje Ljubas.
Objašnjava i da izlazne podatke alata, u profesionalnom kontekstu, ne treba smatrati dovršenim proizvodom: u njima uvijek ima pogrešaka, netočnosti, nelogičnosti, stilskih nezgrapnosti, izostavljanja, umetanja, halucinacija, kako god to nazvali.
'U istraživanjima strojnog prevođenja nerijetko se provode takozvane analize pogrešaka te se sve one uočene kategoriziraju kako bismo znali u čemu sustavi najviše griješe. I sama sam provodila takva istraživanja sa švedskim i njemačkim kao izvornim jezicima. Često je vrlo teško odrediti gdje pogreška počinje, a gdje završava, mogu se odnositi na pojedine riječi, pa sve do nadrečeničnih elemenata. Prevoditelji moraju biti svjesni čitavog dijapazona pogrešaka koje se javljaju u izlaznim podacima i istraživanja im u tome mogu pomoći ako se odluče baviti redakturom, premda u književnom prevođenju u Hrvatskoj to još nije službeno zabilježeno', dodaje Ljubas.
Slavko Kozina: Književni prijevodi su umjetnička djela za sebe
'Kao ceh imamo snažnu svijest da su prevoditelji važan dio naše zajednice. Cijenimo ih kao ključne sudionike procesa koji u širem smislu nazivamo knjigom. Ovo čemu danas svjedočimo evolucijska je promjena koju je nemoguće zaustaviti. Tehnologija je postala lako dostupna i široko primjenjiva, zato Hrvatska radi na Nacionalnom akcijskom planu razvoja umjetne inteligencije. Administrativni, tehnički tekstovi već se prevode pomoću alata UI-ja već nekoliko godina. Potvrđuje to i istraživanje HUP-a na uzorku od 659 tvrtki, a koje navode da pola njih koristi UI u poslovanju. No književno prevođenje nije suhoparno prenošenje riječi, nego je svaki prijevod novo umjetničko djelo.
Prijevodi Alana Forda ili Marasov prijevod Shakespearea je umjetničko djelo, njegova nova razina, koja zahtijeva duboko poznavanje jezika, kulture, znanje, ali i osjećaja koje UI ne može ponuditi. Moglo bi se dogoditi da čak i ako se književnost bude prevodila pomoću umjetne inteligencije, nakladnici traže potpis, odnosno recenziju prevoditelja kako bi bili sigurni da je to točno, precizno i kvalitetno. Međutim mi moramo štititi te ljude, njihova autorska i radna prava, na koncu ulagati u njih i znanja koja imaju. To jest revolucionarno, ali i dalje ne mislim da je baš toliko revolucionarno da će u potpunosti nestati posao književnog prevoditelja. Samo će se, lako moguće, tradicionalni način pružanja usluge promijeniti i morati prilagoditi i tim tehnologijama i cijenama rada', ocjenjuje predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara pri HGK-u Kozina.
Najveći problem su autorska i radna prava
Međutim ono gdje umjetna inteligencija može zagorčati život profesionalnim književnim, ali i svim drugim prevoditeljima jesu autorska i radna prava.
'U većini europskih zakonodavstava autorska prava mogu biti dodijeljena isključivo čovjeku i to uz uvjet da se može dokazati da je djelo 'originalna intelektualna tvorevina'. Zbog toga nešto što samo 'provučemo' kroz neki program da dobijemo generirani tekst svakako ne možemo smatrati umjetničkim djelom, a CEATL je stava da to ne bismo trebali zvati ni prijevodom u širem smislu', objašnjava Varošanec Krsnik.
U tehničkom prevođenju rad na generiranom tekstu nazivamo post-editing, dodaje, no CEATL smatra da se to ne može primijeniti i na književni prijevod jer bi u tom slučaju bila riječ o drugoj vrsti posla, pa talijanska kolegica Elisa Comito, koja se dug niz godina bavi autorskim pravima književnih prevoditelja, predlaže termin 'kreativna prerada teksta'.
'Neka preliminarna istraživanja pokazuju da ovakva upotreba UI-ja u književnom prevođenju, konkretno generiranje 'prijevoda' čitavog teksta, ni po čemu ne olakšava posao književnog prevoditelja, nego dovodi do zamora, pristranosti i, u konačnici, duljeg vremena koje je potrebno za rad na tekstu, počesto s lošijim rezultatima', dodaje.
Neki programi, poput švedskog Nuaxneda, nude skuplju i kvalitetniju uslugu od GlobeScribea, a uključeni su i ljudi koji 'kontroliraju' prijevod.
Stanić Kapović: ChatGPT4 i Gemini uspješno preveli tek 10 posto od stotinu metafora iz romana 'Sto godina samoće' G.G. Marqueza
U prijevodima umjetničkih tekstova, kao što su filmovi, serije i stripovi, ali i u svim ostalim književnim žanrovima i rodovima, situacija je drugačija. Ti su tekstovi, za razliku od prethodno spomenutih, otvorenog tipa, odnosno jezik koji se u njima koristi nije strogo reguliran ili zadan, nego upravo suprotno: umjetnički su glasovi originalni, inovativni i autentični. Još od ruskih formalista znamo da je funkcija književnosti i umjetnosti upravo 'očuditi' čitatelja, odnosno gledatelja, i 'deautomatizirati' njegovu percepciju. Različiti autori postižu to na različite kreativne načine, a njih je potom pri prevođenju potrebno prenijeti u drugi jezik (i u drugu kulturu), stoga ponekad zadržavamo izvornu sliku (prevodimo u slikama, ne u izoliranim ili nanizanim riječima), ponekad je djelomično mijenjamo, a ponekad je mijenjamo, odnosno prilagođavamo u potpunosti. U svemu tome potrebno je voditi računa o idiomatičnosti, prenesenim značenjima, humoru, ironiji te svim ostalim diskurzivnim i pragmatičnim elementima.
U istraživanju koje sam provela (upravo kako bih testirala vještinu prevođenja književnosti alata UI-ja) o prijevodu sto metafora iz romana 'Sto godina samoće' Gabriela Garcíje Márqueza, kao reprezentativnog književnog djela, pokazuje se da su u tome neusporedivo uspješniji književni prevoditelji koji postižu gotovo apsolutnu razinu točnosti, a alati UI-ja (ChatGPT 4 i Gemini) uspješno se nose tek s 10-20 posto takvih zadataka, što je definitivno premalo za ikakav ozbiljniji prevodilački rad', ocjenjuje Stanić Kapović, književna prevoditeljica i doktorica znanosti na Sveučilištu Complutense u Madridu.
Post-editing – prevoditelji nemaju pravo na tantijeme i autorska prava
Majnarić misli da bi takav distopijski scenarij promijenio zanimanje. 'Snizio bi nam honorare, a krajnji proizvod možda ne bi nužno bio lošiji pa velika većina čitatelja ne bi ni primijetila razliku. Meni bi to ubilo svaku volju da se dalje bavim prevođenjem', dodaje.
Varošanec Krsnik napominje da su njihove brojne kolege primorani prihvaćati taj post-editing u europskim zemljama, posebno u Njemačkoj i Ujedinjenom Kraljevstvu.
'Nude im se manji honorari i zbog egzistencijalnih razloga prisiljeni su prihvaćati post-editing, koji često znači da za prijevode ne dobivaju autorska prava, ne navodi se ime prevoditelja, pa nemaju pravo ni na tantijeme koji na tim tržištima čine znatan dio prihoda književnih prevoditelja. Mnogi, nažalost, napuštaju profesiju, što je golem gubitak za europsku kulturu i društvo jer su književni prevoditelji visokoobrazovani stručnjaci vrlo širokih znanja, a malo su plaćeni, pa su i male šanse da će se ikada vratiti tom poslu jednom kada odu. U CEATL-u se na europskoj razini pokušavamo boriti za položaj književnih prevoditelja u ovom kontekstu. Borba svakako nije pravedna jer se naši resursi ne mogu mjeriti s onima tehnoloških kompanija, ali utješno je to što su se strukovne udruge iz cijelog kreativnog sektora ujedinile i zajednički radimo protiv te prijetnje ljudskom pravu na kreativnost. Treba reći i to da su mnogi europski izdavači na našoj strani jer i sami shvaćaju opasnosti nekontrolirane i nekritične upotrebe UI-ja u sektoru knjige', dodaje Varošanec Krsnik.
Ljubas napominje da se o umjetnoj inteligenciji ne mora govoriti kroz prizmu opasnosti jer književno prevođenje nije pod njezinim napadom, ali možemo osjećati da su pod napadom autorska prava, honorari ili radni uvjeti.
'Ali i tada stvari treba nazvati pravim imenom: sve to izjeda kapitalistički ustroj društva, potreba za uvijek većom zaradom nauštrb svega. Ako neki poslodavac odluči uštedjeti na prevoditelju i izbaci knjigu na tržište pomoću alata umjetne inteligencije, tada prevoditelja nije ugrozio ovaj ili onaj alat, nego razmišljanje da je on samo još jedan trošak u nizu, u ravnini s papirom ili tiskom. No ne mislim da će kvalitetni izdavači ili čitatelji tako olako odbaciti pečat koji prevoditelji ostavljaju na književnom djelu, jer književno prevođenje u Hrvatskoj ipak je prepoznato kao umjetnička djelatnost', dodaje Ljubas.
Najveću odgovornost, kao i do sada, imaju nakladnici
Najveću odgovornost zapravo, smatra Majnarić, imaju nakladnici, ali imali su je i do sada: oni biraju hoće li angažirati skupljeg prevoditelja s kojim su već surađivali i imaju pozitivno iskustvo, nekog novog čiji rad cijene, hoće li dati priliku neiskusnom mladom prevoditelju, u čiji će razvoj ulagati i vrijeme i trud, ili će pak objeručke prihvatiti nekog priučenog prevoditelja koji se zadovoljava dvostruko manjim honorarom (ili nekoga tko misli da nema izbora i da mora prihvatiti mizeran honorar).
'Izdavači koji knjigu tretiraju kao proizvod, koji su prije svega poduzetnici, a tek slučajno im je proizvod upravo knjiga, i kojima je cilj naštancati što više i što brže te pritom maksimalno uštedjeti, ionako koriste sve prečace koji su im na raspolaganju. Takvi će zasigurno jedva dočekati priliku da prevoditelje ne moraju uopće plaćati pa da mogu prigrabiti još veći dio kolača. Izdavači kojima je stalo do autora i naslova koje objavljuju vode računa o tome da dođu do čitatelja u što boljem izdanju. Ulažu u dizajn, opremu knjige, prevoditelja, promociju, imaju izdavačke planove za godinu-dvije unaprijed i ne žure se izbaciti knjigu preko noći. Vjerujem da će njima i dalje biti stalo do toga da i prijevod bude najbolji što može biti. A s ovim kapitalistima ni sad nitko tko drži do sebe ne bi trebao surađivati', zaključuje Majnarić.
