Programski direktor FEKP i moderator Andrija Škare pitao je Romana Simića kako mu je nakon što je bio dugogodišnji voditelj festivala naći se u ulozi gosta.

"Super mi je dijeliti ovaj stage s ovim gospodinom princom Norveške, Frodeom Gryttenom i princom Novog Zagreba Andrijom Škarom", kazao je Simić. Dodao je da mu je dobar osjećaj predati festival jer je u dobrim rukama kao i da mu je drago da se ne mora brinuti o detaljima poput otvaranja, hoće li pasti kiša, hoće li netko doći ili neće.

Kroz razgovor o pisanju Simić je rekao da je za djecu počeo pisati zbog činjenice da je roditelj i činjenice mu je to područje ušlo u vidno polje. Rekao je i da mu pisanje za djecu donosi mir i radost, ali da kad god čita ili dođe u kontakt s tekstom koji je napisao za djecu, shvati da se taj tekst bavi istim stvarima kao i kad piše za odrasle.

Odgovarajući na pitanje o razlici između onoga što može napisati mašina, a što čovjek, Grytten je rekao da je emocija ključna razlika. Kazao je da mašine još uvijek repliciraju ili unapređuju stvari koje čovjek radi. Dodao je i da treba pisati bolje i biti topao te da ne zna kakva će biti budućnost vezana za mašine. "Najbolje što mogu napraviti jest sjesti i pisati najbolje što mogu", kazao je.

Grytten je već nekoliko puta gostovao na FEKP-u i dobro je poznat hrvatskoj publici, sustavno prevođen i objavljivan, a njegovu posljednju knjigu priča "Dečko, cura, lipanj, srpanj" izdala je Edicija Božičević u prijevodu Željke Černok.

Govoreći o svom pisanju Grytten je, šaleći se, rekao da je vrlo zainteresiran za sebe, ali ne kao pisac. "Ne volim pisati o sebi. Zaista sam znatiželjan prema drugim ljudima. Zanima me kako razmišljaju, kako žive, kakve izbore donose", rekao je. Dodao je da je, pišući o radniku na trajektu, morao uložiti puno vremena u pokušaj da ga doista razumije - kako razmišlja, kako govori, kako hoda i kako izgleda jer je riječ o osobi koja je potpuno različita od njega.

"Pišem novi roman i glavna junakinja je žena u pedesetima, vlasnica restorana. I naravno, potpuno je drugačija od mene pa je moram dugo pokušavati slušati. A onda njezin jezik nekako počne ulaziti u mene. To je dug proces i ne možeš napisati ništa prije nego što znaš tko su oni, zašto ne govore, zašto govore i zašto govore ovo, a ne ono", kazao je. Dodao je da u tim procesima koristi i glazbu, fotografije, filmove. 

FEKP ove godine predstavlja hrvatske i strane, europske i svjetske kratkopričaše koji će o odnosu čovjeka i stroja govoriti kroz čitanja, razgovore, tribine i susrete koji spajaju književnost s glazbom, filmom, plesom i drugim umjetnostima.