Splitski Dom mladih već desetljećima funkcionira kao živo, ali nikada dovršeno središte nezavisne kulture, mjesto gdje se umjetnost uporno stvara unatoč infrastrukturi, a ne zahvaljujući joj. Unutar tog kompleksa djeluje Multimedijalni kulturni centar Split (MKC), gradska ustanova koja već gotovo trideset godina njeguje intermedijalnost, eksperiment i nove umjetničke prakse. Odnedavno njegov glazbeni program vodi Luka Barbić, glazbenik i producent poznat po radu s bendom TBF i brojnim projektima na hrvatskoj sceni.

Pod njegovim vodstvom MKC se otvara prema međunarodnim suradnjama i novim generacijama izvođača: ciklus Planet Dom ovog tjedna dovodi britanski art rock sastav Dry Cleaning, dok program Novi šum okuplja autore koji pomiču granice zvuka, spajajući elektroniku, akustiku i performans. U razgovoru za Kulturni roštilj, Luka Barbić govori o stvaranju nove glazbene scene u Splitu, ulozi edukacije, publici koja se tek oblikuje i ambicijama da Dom mladih preraste u suvremeni kulturni centar europskog formata.

MKC Split ima gotovo tridesetogodišnju tradiciju djelovanja i važno mjesto u kulturnom životu grada. Danas ste i sami dio te priče kao voditelj glazbenog programa. Što je vaš dolazak donio sceni i kako biste opisali kontekst u kojem danas djelujete?

Na mjestu voditelja glazbenog programa sam nešto manje od godinu dana. Zanimljivo je da MKC nikada ranije nije imao osobu zaduženu baš za taj segment, pa je ovo prvi put da glazbeni program ima jasnu strukturu i kontinuitet tijekom cijele godine. Prvi projekt u koji sam se uključio bio je festival Planet Dom, nastao u suradnji s Koalicijom udruga mladih i ostalim korisnicima zgrade. Bio je to svojevrsni "skok u vatru", ali je sve prošlo izvrsno – i produkcijski i po reakcijama publike. Nakon toga pokrenuli smo Novi šum, program kojem sam autor koncepcije, a koji je postao temelj glazbenog dijela MKC-a: serija koncerata, radionica i susreta koji spajaju eksperiment, elektroniku i interdisciplinarne forme.

Najvažnije mi je što se kroz tu prvu sezonu dogodila stvarna promjena na sceni – radionice su iznjedrile nove lokalne izvođače koji će ove godine nastupiti na Novom šumu. Među njima su Davor Gazde, Dani Trebl i kolektiv Atonic Music, svi iz Splita. Gazde je već poznat u eksperimentalnoj elektroničkoj glazbi, radi s modularnim sintovima i ima nekoliko izdanja, dok su preostala dvojica potpuno nova imena koja su tek sada dobila priliku nastupati uživo. Upravo je u tome smisao svega što radimo: stvarati prostor za nove autore, osnaživati lokalnu scenu i povezivati je s međunarodnim strujanjima – ali uvijek iz Splita, iz Doma mladih, iz te vrlo konkretne zajednice koja raste unatoč svim infrastrukturnim ograničenjima.

Split ima izuzetno bogatu glazbenu tradiciju, ali danas živimo u prilično "poseljačenom" svijetu kada je riječ o ukusima u glazbi. U tom kontekstu, programi poput Novog šuma i Planet Doma nastoje ne samo ponuditi inovativne i hibridne forme, nego i odgajati novu publiku. Kako takvi radikalni i eksperimentalni projekti mijenjaju percepciju publike o tome što glazba danas jest i može biti? Postoji li, po vašem iskustvu, nada za novu generaciju slušatelja u Splitu?

Program Novi šum je prije svega pokrenut s idejom edukacije publike, što je izuzetno važno za ovakav tip sadržaja. Takvi programi ne postoje samo zbog eksperimenta samog po sebi, nego zato što potiču šire glazbeno stvaralaštvo. Drugim riječima, bez alternativne i subkulturne scene ne može postojati ni dobra pop glazba – to je osnovna premisa iz koje sam i krenuo u stvaranje Novog šuma. Lani smo, uz vrlo žanrovski raznolike koncerte, imali i radionice na kojima su izvođači publici pokazivali kako tehnički i izvedbeno nastaju njihovi radovi. To se pokazalo iznimno zanimljivim i poticajnim, toliko da ćemo ove godine imati čak troje izvođača koji su lani bili polaznici radionica.

U tom smislu, Novi šum pokušava stvoriti scenu koja bi, ako uspije zaživjeti kroz nekoliko godina, mogla iznjedriti nešto doista novo i ozbiljno. Po reakcijama koje smo imali prošle godine, čini mi se da već sada postoji pomak – na koncertima je bilo mnogo mladih, a radionice su im bile posebno zanimljive. Vidjelo se da ih zanima proces, da žele učiti i razumjeti kako ta glazba nastaje. Naravno, teško je govoriti o nekoj sustavnoj promjeni, ali mislim da se kroz takve programe gradi nova publika – znatiželjnija, otvorenija, spremna čuti nešto drukčije. Ako se to nastavi, ako ti mladi ljudi ostanu vezani uz te programe, stvorit će se i nova scena, i to ne samo glazbena, nego i šira kulturna zajednica u Splitu.

Novi šum želi povezati novu generaciju izvođača i publike kroz inovativnu i nekonvencionalnu glazbu. Na programu su etablirana imena poput Tonija Starešinića i Lea Beslaća, ali i novi projekti poput Roj Ose. Osim koncerata, svaki izvođač – primjerice Tonota ili Ivan Grobenski – vodi i besplatne radionice za mlade glazbenike o autorskom radu i radu s elektroničkim instrumentima. Kako usklađujete tako različite pristupe unutar jedne sezone i koliku ulogu u svemu tome ima edukativni segment programa?

Upravo je ta raznolikost osnovna vodilja Novog šuma. Namjerno sam program koncipirao široko – od elektroakustičkog eksperimenta do elektroničkog popa, od ambijentalne i bass glazbe do progresivne elektronike. I prošle godine bilo je svega: od čistih eksperimentalnih izvedbi do plesnijih formi. Takav raspon želim zadržati i dalje, jer Split nije ogroman grad i publika koja dolazi na te programe često ima otvorene uši za različite zvukove. Ljudi koji dođu na jedan koncert vrlo lako otkriju nešto novo što ih iznenadi.

Uz to, važan mi je edukativni aspekt – radionice i izravni dijalog između izvođača i publike. Na tim "pokaznim vježbama" i otvorenim razgovorima publika ne samo da sluša, nego razumije proces nastanka glazbe, vidi kako izvođači razmišljaju i eksperimentiraju. Bitan je i sam prostor: mali, intiman, bez bine, u kojem izvođači nastupaju doslovno u istoj ravnini s publikom. U takvom okruženju dolazi do stvarne razmjene, do povjerenja i znatiželje. Mislim da upravo ta neposrednost i otvorenost pridonose razvoju publike i demistificiranju samog procesa stvaranja glazbe. To je, po meni, ono što dugoročno gradi kulturnu vrijednost i stvara živu, suvremenu scenu.

U sklopu ciklusa Planet dom u Split ovaj tjedan stiže britanski art rock sastav Dry Cleaning, dok u Novom šumu nastupaju Kali Kamo sa svojim spoken dub manifestom. Je li naglasak ovogodišnjeg programa na istraživanju spoja naracije i suvremene glazbe kroz različite žanrove?

Nije to bilo direktno planirano, ali zanimljivo je kako ste povezali ta dva benda, iako glazbeno nemaju mnogo dodirnih točaka osim spoken elementa. Cijeli festival Planet dom koncipiran je tako da uvijek ostavlja prostor za eksperiment i nove oblike izraza, pa se takve poveznice prirodno događaju. Uvijek nas zanima rubno, nepredvidivo, nešto što pomiče granice žanra. Dry Cleaning dolaze s dva izvrsno prihvaćena albuma, koje je producirao John Parish, poznat po suradnji s PJ Harvey. Trenutno su na velikoj svjetskoj turneji, a njihovo gostovanje u Splitu za nas je važan korak. MKC se uglavnom fokusira na suvremenu umjetničku scenu u zemlji, pa je ovo svojevrsni iskorak – želimo pokazati da možemo dovesti bend globalnog formata i da postoji ozbiljna namjera da se Dom jednog dana pozicionira kao relevantan europski kulturni centar. Možda još nismo tamo, ali idemo hrabro u tom smjeru.

U kontekstu MKC-a, koji uglavnom producira program fokusiran na suvremenu umjetničku scenu u zemlji, što dovođenje globalno relevantnog benda s velikom indie etiketom govori o ambicijama MKC-a? Kako se pritom pozicionirate na europskoj koncertnoj mapi u niši art rocka i eksperimentalnog zvuka?

Teško je govoriti o pozicioniranju jer još uvijek nismo ni blizu takvih razmjera. Realno, infrastruktura nam ne dopušta da se uspoređujemo s većim europskim centrima. Možda će to jednog dana biti moguće – kad se Dom mladih konačno obnovi i dobije uvjete kakve zaslužuje. Dom mladih je ogroman, preko deset tisuća kvadrata betonskog zdanja čija je gradnja započela još sedamdesetih, ali nikada nije dovršena. Danas se koristi tek mali dio, možda dvadesetak posto, i to u minimalnim, improviziranim uvjetima. Ono što funkcionira zapravo je samo sanirano kako bi bilo sigurno za publiku i izvođače. Ipak, zahvaljujući umjetnicima koji su ga devedesetih "prisvojili" i oživjeli, Dom je postao središte nezavisne scene.

Danas tu djeluje više organizacija – uz MKC, tu je i Koalicija udruga mladih koja vodi klub Kocka, već više od dvadeset godina s kontinuiranim programom. Ukratko, u Domu se stalno nešto događa – od koncerata i radionica do kazališnih izvedbi – ali sve to unatoč, a ne zahvaljujući uvjetima. Obnova bi napokon omogućila da taj golemi potencijal dobije prostor kakav zaslužuje. Za sada, ovo gostovanje vidim kao važan iskorak i znak ambicije. Krenuli smo hrabro, doveli ozbiljan bend svjetskog formata upravo da pokažemo da MKC može i želi razmišljati šire, izvan lokalnih okvira. To je poruka publici, ali i institucijama: da se u ovom gradu može graditi ozbiljan, suvremen i međunarodno relevantan kulturni centar.