KOMENTAR SLAVENKE DRAKULIĆ

Loša dobra vijest

Dario Krešić, profesor na varaždinskom FOI

Dario Krešić, profesor na varaždinskom FOI

Izvor: Pixsell / Autor: Marko Jurinec

Eto, i to se dogodilo! Naime, prvi put u Hrvatskoj donesena je sudska presuda za diskriminaciju zbog homoseksualne orijentacije. Doduše – nepravomoćna, kako se to ovdje voli naglašavati u raznoraznim slučajevima, pa tako i u ovome

Prema toj presudi, Fakultet organizacije i informatike diskriminirao je svog zaposlenika dr. sc. Darija Krešića zbog njegove seksualne orijentacije. Ovaj je mladi asistent prije dvije godine tužio poslodavca za uznemiravanje, šikaniranje i onemogućavanje napredovanja na poslu. Slučaj je poznat javnosti jer se Krešić nije suzdržavao da o tome govori u javnosti.

Vijest je naravno zanimljiva jer je presedan, pa iako naše sudstvo ne poznaje institut presedana, sve je prilika da će ova presuda sutkinje Općinskog suda u Varaždinu, Sanje Bađun, odigrati važnu ulogu ako ne za sudstvo, a ono za javno mnijenje. Dovoljno se prisjetiti Splita i problema i strahovanja oko gay parade gdje atmosfera nije bila puno različita od one ocrtane u popularnom filmu 'Parada' Srđana Dragojevića.



Biste li i vi tužili?

Svi koji imaju slične probleme trebali bi biti zadovoljni ovom presudom. Čovjek se ipak pita koliko je takvih ljudi i koliko njih je spremno podnijeti tužbu kao Krešić i na taj način se izložiti javnosti? Da je bilo više tužbi, možda bi se ovakva presuda dogodila i ranije, ali možda ih nije ni bilo. U jeku priprema za splitsku i zagrebačku paradu, pročitala sam niz intervjua i reportaža o životu ljudi homoseksualne orijentacije, od kojih je dobar dio govorio pod uvjetom da ostanu anonimni. Neki od njih otvoreno su rekli da neće sudjelovati u paradi jer se boje reakcije svoje sredine, radnog mjesta itd. A bilo je i onih koji na paradu nisu išli jer im se – nije išlo.

Tomislav Kristo

Tomislav Kristo

Izvor: Cropix / Autor: Tomislav Kristo

Hoću reći, posve je u redu da u paradi za prava manjine drugačije seksualne orijentacije sudjeluju svi građani i tako izraze svoju podršku. Isto tako je licemjerno da se oni sami ne bore za svoja prava iako od drugih to očekuju. No takvo ponašanje ljudski je razumljivo, pogotovo kad je riječ o mladim ljudima, koji još uvijek žive u obitelji. Lako je moralizirati, ali postoji obitelj, susjedstvo, škola, radno mjesto i svi oni tjeraju te da se skrivaš i živiš u strahu od njihove osude. Treba ovdje podsjetiti da se velika većina Hrvata izjašnjavaju kao katolici, činjenica koju se u posljednje vrijeme jako manipuliralo u vezi donošenja zakona o potpomognutoj oplodnji. Zaista – gay osoba kod nas treba imati jaki integritet i dozu osobne hrabrosti da bi istupila u javnosti.

Očito je Krešić, uz navedene karakterne osobine, imao i jaku motivaciju. Na radnom mjestu postao je žrtva ponižavajućeg i uvredljivog ponašanja, no za razliku od većine koja šuti i trpi, on je odlučio da to ne želi podnositi, odnosno da ne želi biti žrtva. A kad je onemogućen da s mjesta asistenta napreduje na mjesto docenta, uvjeren da je prepreka napredovanju njegova seksualna orijentacija - lijepo je tužio fakultet. Sutkinja je – u takvim našim okolnostima – pokazala hrabrost i presudila u njegovu korist. I, eto, sada imamo situaciju da se dvoje ljudi u medijima promovira zbog njihove osobne hrabrosti i da se presuda hvali kao dobra vijest za Hrvatsku. To je u redu, jer i sutkinja i tužitelj su hrabri ljudi i neosporno je u ovom slučaju riječ o velikom koraku za hrvatsko pravosuđe.

No upravo je to loša vijest.
Loša je vijest da u ovoj zemlji čovjek, pojedinac, mora biti posebnog kova, takoreći superman ili superwoman, da bi se prvo i prvo odlučio suprotstaviti radnoj sredini. Već je i to nečuveno, a onda još i tužiti poslodavca! Šikaniranja ili mobbinga na radnom mjestu, kao i sprečavanja napredovanja i zbog spolne orijentacije, a još više zbog samog spola sigurno ima napretek, pitajte samo mlade žene. One vam mogu koješta reći o seksualnoj diskriminaciji jer ne mogu proći hodnikom svoje ustanove a da ne čuju dobacivanja koji nisu ništa drugo nego seksualni mobbing i diskriminacija tj. budući da se radi o ženama, seksizam.

Na sud i zbog seksizma

Hoće li se one odlučiti na tužbu? Rijetko. U našoj primitivnoj patrijarhalnoj sredini takvo ponašanje se podrazumijeva. Hoće li one od njih koje su potpisale tajni ugovor da pet godina ne smiju roditi dijete tužiti poslodavca? I to u zemlji sa 300.000 nezaposlenih? Neće im, vjerujte, pasti na pamet. Trpjet će i šutjeti. Ne želim izjednačiti položaj gay muškarca sa ženama izloženima seksizmu. Samo želim reći da ni kad si većina i kad si formalno ravnopravan, poput žena, u ovoj sredini nije ti lako – a kamoli kad ih nemaš.

Ovaj slučaj je zapravo žalostan, jer je slika naših okolnosti. I ma koliko se mi divili Krešiću i Bađun, situacija će se stvarno promijeniti samo kad ovakva presuda uopće ne izazove pažnju medija i ne postane vijest. Zato što će se spolna diskriminacija i diskriminacija zbog spolne orijentacije na radnom mjestu redovito prijavljivati i kažnjavati, kao što je to već slučaj drugdje u svijetu.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi