Dalmacija je stanište redikuloznih terorista! Počelo je s komandirom Šamilom, činovnikom Brodotrogira kojega je usred dramatičnog pozivanja obespravljenih masa na rušenje globalnog sustava nepravedne raspodjele materijalnih dobara otac pozvao na večeru, nastavilo se s nepoznatim počiniteljem iz čijih je ruku u predvorju Nadbiskupijskog sjemeništa u Splitu bačena dimna bomba, a niz je, zasad, upotpunila vodička skupina – najbliža terorizmu - koju je policija pohapsila u rekordno kratkom roku nakon što su, policija veli iz obijesti, bacili eksploziv na glavni zagrebački trg. No, niti jedan od navedenih primjeraka ove bombaški nastrojene vrste ne smije proći nekažnjeno. Kao što svako potcjenjivanje njihovih čina zaslužuje osudu.
Nemogućnost organiziranja ozbiljne terorističke grupe najbolje je što se može naći na sve duljoj listi onoga što Dalmacija danas ne zna ili ne može. Cinici bi rekli da se onomad, kada je u Benkovcu Boško Čubrilović s plinskim pištoljem krenuo prema Franji Tuđmanu, Bog iskreno nasmijao što je taj čin prozvan pokušajem atentata, dakle, terorističkim činom, pa je odredio da Dalmacija ne zaslužuje terorizam. Pa ga, od završetka rata, srećom, uglavnom nema.
Jedan od mogućih razloga zašto i terorizam zaobilazi ovu regiju ukazao se u javnosti početkom prošloga tjedna kada se zbilo već spomenuto dimljenje pred Nadbiskupijskim sjemeništem. 'Napadnuti smo nakon tribine o spolnom odgoju', zavapio je u tisku dr. don Mladen Parlov, ravnatelj sjemeništa, uvjeren da je od svih mogućih motiva najvjerojatnije 'kako je bacanje bombe povezano s aktualnim polemikama na temu spolnog odgoja u osnovnim i srednjim školama, a što u pojedinim medijima prerasta u pravu kršćanofobiju i izljeve mržnje protiv Katoličke crkve', zaključio je, a potom, pun glumačkog patosa, počeo nizati pitanja: 'Što je sljedeće? Jesu li na redu prave bombe, te ubijanja svećenika, redovnika i redovnica, kao što je to bilo poslije 1945-e?'
Uz novinski tekst objavljene su fotografije skinute s nadzornih kamera sjemeništa. Na jednoj je ostatak gareži na podu, a na dvjema se vidi nešto crno, po obrisu se može zaključiti da je riječ o osobi pod kapuljačom. Za amatere nikakav trag, ali ne i za don Mladenov deduktivni um. Pored njega, teroristi mogu pucati samo od muke! Regija koja ima ovakve logičare, ne treba strepiti za svoju sigurnost!
Obično se čini da detektivski genijalci žive samo u literaturi ili na filmu. Policija odavno digne ruke od slučaja, rodbina je oplakala pokojnika kao žrtvu nesretnih okolnosti, nepoznatog počinitelja ili volje prirode, a Jessica Fletcher, Columbo, Poirot, Monk ili Miss Marple, na temelju detalja, sitnice, rekonstruiraju čitav slučaj i otkriju počinitelja. E pa takav je, čini se i Parlov.
On je razabrao da je mrlja s nadzornih kamera 'mlađa osoba', a potom u citiranom misaonom slijedu utvrdio njegov motiv. Crkveni se nauk zasniva na dogmi, a dogma ne voli pitanja, pa je u danima koji su uslijedili motiv dimne bombe, kao najave brutalnog komunističkog obračuna sa svećenstvom, bio često rabljen, naročito kod propovjednika s nabožnim punjenjem, na privremenom radu u novinarstvu, te u Saboru, gdje ga je donio poslovično lucidni Josip Đakić.
Mali odmak od istine ovjerene crkvenim autoritetom pobudio bi sumnju da je napadač na sjemenište, možda, žrtva pohote katoličkog svećenstva ili bi otvorio mogućnost da je u pravu umirovljeni svećenik don Ivan Grubišić kada, dobro upoznat s crkvenom spremnošću da u ime kršćanskog milosrđa zgazi sve što joj se ne dopada, veli kako je 'bomba mogla biti bačena i s ove druge strane, da se digne prašina', čime očito aludira na mogućnost da je Crkva inspirirala ovaj čin hoteći se prikazati mučenicom i žrtvom vlasti s kojom je ušla u sukob oko seksualne edukacije u školama.
Pretežiti ostatak vjernoga stada, međutim, othranjen na dogmi o nepogrešivosti, ne postavlja potpitanja, pa don Ivanova skepsa nije zasjenila detektivske zaključke don Mladena. Što ne čudi, jer se sekularnost u javnom prostoru ove provincije, gdje je Nadbiskupija najvitalnija činjenica društvenog života, sve češće tretira kao i marihuana nakon dekriminalizacije: neće te odvesti u zatvor, ali bolje je da te ne uhvate s njom.
