Svi su se obradovali, čak i premijer Ivica Dačić (donekle kiselo jer će se i to obiti o njegova leđa, ali – sam je tražio); samo Aleksandar Vučić, najmoćniji političar u Srbiji, šuti i konta. Sve je to lijepo i hvale vrijedno, ali ima tu jedan problem: Platforma ostaje službena tajna, a parlamentu i javnosti bit će u subotu (danas) podastrta Rezolucija o Kosovu. Objašnjenje glasi: to je isto to, ali sažeto i uopćeno, da se ne biste zamarali detaljima, ionako niste skloni razmišljanju, a tema je... kakbirekli... delikatna, je li. Uostalom, istaknuto je i ukazano da je oko toga postignuto 'državno jedinstvo' i što ćete više?

U prijevodu na govorni jezik, javnosti – političkoj i inoj – dobačena je još jedna gumena kost da je glođe do mile volje, a ono bitno, tekst same Platforme, ostaje među arcana regis, službenim tajnama koje štite 'metode i sredstva rada', kako se to udbaškim žargonom veli. Kad smo već u udbaškome žargonu, 'dekonspiracija' te tako važne Platforme, to jest njeno objavljivanje na bilo koji način, otkrilo bi ono što bi Nikolić, Vučić i Dačić najradije bili prikrili po svaku cijenu. Što bi to imalo biti, dade se naslutiti iz najnovijih realističkih izjava samoga Dačića glede Kosova: da je otišlo, da ga vratiti ne možemo, da se valja latiti kontrole štete, da ne možemo mimo svijeta, da nas iz Washingtona D.C. i iz Bruxellesa EU gledaju pozorno, itd. Čak je Aleksandar Vučić, koji se inače kloni kosovske tematike, ustvrdio prije par dana da nam druge osim Europe nema, implicirajući, dakako, da je Kosovo otišlo. On će se, naravno, i dalje baviti borbom protiv korupcije i kriminala, a to Kosovo neka vide Nikolić i Dačić...

Parlamentarni Odbor za Kosovo i Metohiju razmatrao je u petak (jučer) nacrt te Rezolucije uz ritualne i očekivane primjedbe i pohvale. To će se u subotu (danas) ponoviti i u parlamentarnom plenumu i trajat će satima, uz očekivane gorke suze Koštuničine Demokratske stranke Srbije koja već godinama – kao Jeremija u pustinji – vapi zbog 'izdaje i prodaje Kosova'. Demokratska stranka najavila je (također ritualne) amandmane za koje tvrdi da im je cilj 'veća zaštita Srba na Kosovu'. Skoro je sasvim izvjesno da će Rezolucija biti u parlamentu prihvaćena, jer se zna tko ima većinu. Srbija će umjesto originala dobiti surogat državne strategije u jednome pitanju koje je pritom izvikano kao najvažnije i sudbinsko. Tako je to kada se godinama zabija glava u pijesak i niječe ono što je razvidno svakome od samoga početka: dođe trenutak istine kada se ne može dalje musti jarca u sito i izvlačiti se politikantskim opskurantizmom uz gusle.

Pokušaji s nekim novim modalitetima rješavanja tog problema, poput 'regionalizacije' Kosova na okruge (kantone, županije, svejedno) djeluju jadno, skoro kao i Koštuničina formula za Kosovo 'manje od neovisnosti, više od autonomije'. Sada treba nešto poduzeti, ali ako može nježno i da se Vlaji ne avizaju baš odmah, nego tek kada bude bilo prekasno; kao da je Vlajima uopće stalo. Ankete javnoga mnijenja kažu da Srbijance sve više brine svakodnevni život od Kosova: 26 posto strahuje od siromaštva, a svega 11 posto od gubitka Kosova. Za to vrijeme Dačić se po Bruxellesu viđa s Thacijem, uglavljuju se praktični detalji carina i graničnih prijelaza, 'biznismeni' iz Kosovske Mitrovice bjesne zbog carinjenja akcizne robe od koje se tako slatko živjelo i sve ide svojim putom.

U tom uzrujanom političkom ozračju događa se u drugome planu još nešto, možda važnije od kosovske skolastike: Aleksandar Vučić, u svojemu kapacitetu predsjednika vodeće Srpske napredne stranke, kao da sve ozbiljnije pomišlja na izvanredne parlamentarne izbore. Ohrabren je, kako se čuje ovih dana, anketama koje njemu i SNS-u daju veću podršku, ali još više onima koje ukazuju na pad podrške Demokratskoj stranci (sa 20 na 16 posto) i dramatičan pad Ujedinjenih regiona Srbije Mlađana Dinkića (svega 2,5 posto; ispod cenzusa, dakle). To se vidjelo i u komičnoj epizodi imenovanja za pomoćnika ministra prometa stanovitog Saše Mirkovića, estradnoga menadžera iz Vučićeve stranke. Mlađan je Dinkić rekao da tog čovjeka nikada ne bi uzeo za pomoćnika; Mirković je odgovorio da on nikada ne bi bio Dinkićev pomoćnik jer on radi s vrhunskim umjetnicima, a Dinkić da je jadni amater. Komičnosti te epizode usprkos, sazvan je Glavni odbor Srpske napredne stranke da tu stvar raspravi i očituje se.

Estrada ili ne, to je u političkoj čaršiji protumačeno kao priprema za izvanredne parlamentarne izbore u kojima bi Mlađa Dinkić i njegova stranka otpali. Procjena je da Vučić i SNS ne bi mogli sami dobiti tih 126 poslaničkih mjesta, ali i Dačićevoj stranci podrška raste, pa bi na kraju imali koaliciju s manje stranaka, što je svakako udobniji položaj. Spominju se travanj ili rujan kao vrijeme tih pretpostavljenih izvanrednih izbora, ali dotad valja preživjeti prije svega ishod ove kosovske avanture s rezolucijama i platformama.