Ima nekih država koje dugo tavore na marginama europskih događanja, svedene tek na fusnotu, premda se upravo oko njih zbivaju ključni procesi. Rumunjska je primjer upravo takve zemlje.

Dok se posljednjih godina gotovo opsesivno govori o Poljskoj kao istočnom bedemu Sjevernoatlantskog saveza, sve donedavno Mađarska je bila enfant terrible Europske unije, a tri baltičke zemlje moralne predvodnice europskog otpora Rusiji – Rumunjsku se uglavnom usputno spominje.

Dobar dio promatrača doživljava je kao veliku i pomalo kaotičnu postkomunističku državu na jugoistočnom rubu Staroga kontinenta. Amerikancima je pak gotovo pa simbol za sve egzotično, neobično i čudno u istočnoj Europi, kao da je Marvelova Sokovia nastala upravo po uzoru na ovu pravoslavnu romansku zemlju.

Međutim rat u Ukrajini promijenio je simboličnu, ali i stvarnu geografiju Europe, a slijedom toga i hijerarhiju važnosti pojedinih zemalja. Crno more postalo je prostor rata, energije, logistike, lučkog prijevoza, dronova, kritične pomorske infrastrukture te geopolitičkog nadmetanja i projiciranja moći.

Ona je danas najveća i strateški najvažnija država Europske unije na zapadnoj obali Crnog mora, ključni logistički koridor prema Ukrajini, rastuća energetska sila i jedan od najvažnijih američkih sigurnosnih partnera u istočnoj Europi. Posljednjih godina NATO ubrzano povećava svoju prisutnost u Rumunjskoj, osobito oko zračne baze Mihail Kogălniceanu kod Constanţe, pa ona postaje jedna od ključnih američkih vojnih točaka na istočnom krilu Saveza.

Rumunjska je možda 'najameričkija' velika država istočne Europe, ali ne iz ideoloških razloga. Za razliku od zapadnoeuropske skepse prema američkoj moći ili donedavnog mađarskog balansiranja između Istoka i Zapada, rumunjske elite desetljećima vjeruju da je američka prisutnost jedino stvarno jamstvo protiv ruske dominacije na Crnom moru.

Taj je refleks mnogo stariji od Vladimira Putina jer je dugo iskustvo sa Sovjetima naučilo Rumunje uvijek puhati na hladno. Ova je zemlja tijekom Hladnoga rata bila puno više od poslušne članice sovjetskoga bloka. Dapače, dok je vladao njome čeličnom rukom, Nicolae Ceauşescu pokušavao je voditi relativno autonomnu vanjsku politiku unutar Varšavskog pakta, okrećući se češće Pekingu nego Moskvi.

Na energetskom raskrižju

Važno je znati o Rumunjskoj i to da je ona jedna od najstarijih naftnih država svijeta, a Bukurešt se ponosi činjenicom da je još 1857. godine bio među prvim gradovima na svijetu javno osvijetljenima petrolejskim lampama. Rumunjska je desetljećima prije Bliskog istoka razvila ozbiljnu naftnu industriju, a upravo su naftna polja oko Ploieştija tijekom Drugog svjetskog rata postala pitanje opstanka Hitlerova ratnog stroja, proizvodeći od trećine do polovice goriva za nacističku Njemačku.

U konačnici neuspješna operacija Plimni val iz 1943. godine, kada su američki bombarderi na ekstremno niskim visinama napali rumunjske rafinerije, bila je jedna od najskupljih savezničkih zračnih operacija. Saveznici su bili spremni izgubiti desetke bombardera samo da bi usporili dotok rumunjske nafte Trećem Reichu. Drugim riječima, Rumunjska je i tada bila energetski važna, a danas to ponovno postaje.

Projekt Neptune Deep, koji zajednički izvode rumunjski Romgaz i OMV Petrom, dio austrijske grupacije OMV, najveće je pučinsko plinsko nalazište u Crnome moru. Radi se o najmanje 100 milijardi kubičnih metara prirodnog plina, a komercijalna proizvodnja trebala bi započeti iduće godine. U trenutku u kojem Europa pokušava smanjiti ovisnost o ruskom plinu ta nalazišta dobivaju novu stratešku vrijednost. Rumunjska je važna i kao alternativa ugroženim energetskim pravcima i kritičnoj infrastrukturi koja je u posljednje vrijeme česta meta sabotaža i različitih oblika hibridnih napada.

Možda je ponajbolji simbol suvremene Rumunjske crnomorska regija Dobrudža, čiji je sjeverni dio u toj zemlji, a južni u Bugarskoj, s time da se u rumunjskom dijelu nalazi i delta najveće europske rijeke, Dunava. To je prostor na kojem se susreću Crno more, Dunav, NATO, energetika, luka Constanţa i povijest carstava. U Dobrudži i danas žive lokalne zajednice Tatara i Turaka, ostaci burne osmanske prošlosti, a Constanţa je nakon ruske invazije postala jedan od ključnih koridora za izvoz ukrajinskog žita prema svjetskim tržištima.

Moldavija: Izgubljeni prostor ili druga država?

Nijedna tema, međutim, ne otkriva rumunjsku povijesnu psihologiju bolje od Moldavije. Za dio rumunjskog društva Moldavija nije inozemstvo, već izgubljeni dio nacionalnog prostora. Iz političkih razloga je za sovjetskog doba kodificiran moldavski jezik, a od 2023. godine i službeno se on u Moldaviji zove rumunjskim. No identitet nije samo jezik. Moldavija je desetljećima bila sovjetska republika dok je Rumunjska bila formalno neovisna država u istočnom bloku, što je stvorilo drukčije političke kulture.

Pitanje mogućeg ujedinjenja Rumunjske i Moldavije zato je i dalje politički eksplozivno. Za dio rumunjskih nacionalista Moldavija je druga rumunjska država, a za mnoge Moldavce ideja ujedinjenja izaziva strah od nestanka vlastitog identiteta i državnosti. Moldavska proeuropska predsjednica Maia Sandu izjavila je prošloga mjeseca da bi ponovno ujedinjenje (povijesno je Moldavija, uz Vlašku, jedna od glavnih rumunjskih pokrajina) s Rumunjskom moglo značiti ubrzan ulazak u Europsku uniju.

Tu je i Pridnjestrovlje, uski separatistički pojas uz ukrajinsku granicu, svojevrsni muzej kasnog Sovjetskog Saveza s ruskom vojnom prisutnošću, Lenjinovim spomenicima i postsovjetskom sivom ekonomijom. Ovo je još jedna u nizu promoskovskih kvazidržavica koje mogu u kritičnom trenutku poslužiti za destabilizaciju država od kojih su se odmetnule te za ispitivanje složnosti i spremnosti NATO-a.

Sedmogradska i mađarsko pitanje

No Rumunjska nema samo istočne nervoze, ima i srednjoeuropske traume. Odnos s Mađarskom formalno je stabilan, ali ispod površine i dalje nosi duboku povijesnu napetost. Trianonski sporazum iz 1920. godine za Rumunjsku je trenutak nacionalnog dovršetka, a za mađarsko povijesno sjećanje prava je nacionalna katastrofa. Srž problema je Transilvanija, odnosno Sedmogradska, tj. Erdelj. Za Rumunje ona simbolizira modernu nacionalnu državu, a za mađarsku povijesnu svijest ostaje izgubljeni dio nekadašnje Ugarske.

Oko milijun etničkih Mađara u Rumunjskoj danas uglavnom živi mirno i institucionalno integrirano, no pitanje autonomije Sekeljske zemlje povremeno ponovno otvara stare nervoze. Ironično, upravo je Transilvanija danas gospodarski najdinamičniji dio Rumunjske. Cluj-Napoca (Kološvar), Sibiu (Sibinj), Temišvar i Oradea (Veliki Varadin) tvore nešto što se ponekad naziva i rumunjskom Silicijskom dolinom.

Ceauşescuovo nasljeđe

Da bi se razumjela današnja Rumunjska, mora se razumjeti Ceauşescu. Njegov režim nije bio samo represivna komunistička diktatura, već i rani oblik nacionalističkog, suverenističkog autoritarizma, za koji se u politološkoj literaturi često kaže i da je imao totalitarna obilježja.

Ceauşescu je desetljećima prije današnjih populista pokušavao kombinirati nacionalizam, izolacionizam, kult vođe i ekonomsku autarkiju, no možda je najveće postsocijalističko naslijeđe ipak nepovjerenje prema institucijama. Rumunjska je formalno postala liberalna demokracija, ali klijentelizam, lokalni 'baruni', korupcija i političke mreže nisu nestali preko noći.

Polupredsjednički sustav i fragmentirani stranački sustav

Rumunjska institucionalno ima polupredsjednički sustav u kojem predsjednik ima značajne ovlasti u sigurnosnoj i vanjskoj politici, ali vlada odgovara parlamentu. Rezultat su česte kohabitacije, institucionalni sukobi i političke blokade.

Posljednjih godina politički prostor dodatno se fragmentirao. Tradicionalne stranke poput socijaldemokratskog PSD-a i desno-liberalnog PNL-a desetljećima su dominirale sustavom kroz mreže lokalnih interesa i patronaže, a liberalni urbani pokreti poput USR-a pokušali su stvoriti novu antikorupcijsku politiku. U tom vakuumu pojavio se AUR (Savez za ujedinjenje Rumunja) – spoj nacionalizma, pravoslavnog konzervativizma, protuestablišmentskog populizma i frustracije tranzicijom. Sukladno svojem imenu, AUR ima i moldavsku podružnicu.

Bukurešt kao metafora Europe 21. stoljeća

Možda nijedan grad bolje ne simbolizira Rumunjsku od Bukurešta, grada u kojem se golemi socijalistički bulevari sudaraju sa staklenim neboderima, startupovima, pravoslavnim crkvama, luksuznim terencima i raspadajućim blokovima.

Palača parlamenta, nekadašnja Ceauşescuova Casa Poporului, druga je najveća administrativna zgrada na svijetu nakon Pentagona, a građena je rušenjem čitavih četvrti da bi hranila megalomaniju diktatora. Danas u toj građevini zasjeda demokratski parlament, što je možda najbolja metafora cijele postsocijalističke Europe: demokracija funkcionira unutar arhitekture diktature.

Europa kakva dolazi

Rumunjska više nije europska periferija. Ona je danas laboratorij Europe koja dolazi: Europe energetske nesigurnosti, Europe novih granica, Europe dronova i logistike, Europe populizma, Europe demografskog pražnjenja sela, Europe AI industrije i raspada povjerenja.

Zato Rumunjsku više ne treba gledati kao egzotičnu postsocijalističku fusnotu. Jer možda nijedna država danas ne pokazuje jasnije što Europa postaje kada se povijest vrati na kontinent.