Finska pobjeda na prvi pogled djeluje pomalo iznenađujuće jer i dalje ima visokustopu samoubojstava, zime su duge i mračne, a prijetnja iz Rusije stalno je prisutna. Kako se to uklapa u njezinu, naizgled trajnu, poziciju na samom vrhu Svjetskog izvješća o sreći?

Jednadžba sreće: imati, voljeti, biti

Jan Delhey, profesor sociologije iz Magdeburga, razvio je jednadžbu na kojoj se temelji individualna sreća: imati + voljeti + biti = sreća.

Pod pojmom ‘imati’ podrazumijeva materijalne stvari, poput prihoda ili imovine. Kategorija ‘voljeti’ obuhvaća sve društvene odnose, primjerice one s obitelji ili prijateljima. ‘Biti’ uključuje pitanje pronalazi li netko smisao u svom životu, oblikuje li ga aktivno i kakve povratne informacije dobiva iz svoje okoline, piše tagesschau.

Usporedba Finske i Njemačke pokazuje da Finci nemaju više od Nijemaca. Naprotiv, prosječni je dohodak oko deset posto niži. U Finskoj on iznosi oko 4.100 eura mjesečno, dok je u Njemačkoj oko 4.600 eura.

No finsko društvo je ravnopravnije. To se odnosi i na prihode. Radnici u Finskoj zarađuju više nego u Njemačkoj, dok vrhunski menadžeri često zarađuju manje i pritom plaćaju više poreze. Ravnoteža u partnerskim odnosima također je izraženija: finski očevi provode jednako vremena s djecom kao i majke. Obiteljima je dostupna široka mreža skrbi za djecu.

Finska ravnopravnost ključna je sastavnica životnog zadovoljstva, kazao je filozof i istraživač sreće Frank Martela sa Sveučilišta Aalto u Espoou. Međutim, to ima i svoju cijenu: Finci plaćaju više poreze i doprinose za socijalno osiguranje, oko četiri posto više nego u Njemačkoj. Ipak, 80 posto finskih poreznih obveznika to prihvaća.

Obrazovni sustav u Finskoj također je egalitaran: sva djeca pohađaju osnovnu školu zajedno devet godina. Individualna podrška te pomoć multiprofesionalnih timova pedagoga, terapeuta i socijalnih radnika standardna su praksa.

U Finskoj je znatno više pomoćnog osoblja za rješavanje školskih i mentalnih problema, kaže istraživač obrazovanja Samuel Greiff iz Münchena. To očito pridonosi finskoj sreći, ali ima i učinak na obrazovne rezultate: Finska se već godinama u PISA-istraživanjima redovito nalazi znatno ispred Njemačke.

Povjerenje i priroda

Tome se pridružuje i finski mentalitet, primjerice ‘sisu’, otpornost koju Finci pripisuju sami sebi. Tu je i priroda u izobilju: beskrajne šume i oko 180.000 jezera. Većina Finaca posjeduje vikendicu na selu. Oštre zime najlakše se podnose kroz zajedništvo i boravak u prirodi, uz zimska roštiljanja, plivanje u ledenoj vodi i saune.

Ovaj klišej o pronalaženju radosti u jednostavnim stvarima nije pogrešan, kaže istraživač sreće Frank Martela, ali dodaje: ‘Ljudi u Finskoj prije svega su tako sretni zato što ovdje sve dobro funkcionira. Socijalna sigurnosna mreža osigurava da svi imaju sredstva za život. Država ne može ljude učiniti sretnima, ali može stvoriti dobar okvir. Finska je to učinila vrlo dobro.’

Sama državna regulativa, međutim, nije dovoljna. Svaki pojedinac mora i sam učiniti nešto kako bi povećao svoje životno zadovoljstvo. To može biti bavljenje sportom, volontiranje, meditacija, smislen posao ili razgovori s prijateljima. Ono što funkcionira za jednu osobu, ne mora nužno djelovati kod druge, kaže Michaela Brohm-Badry, neuroznanstvenica iz Triera.

Ključno je sljedeće: ‘Sreća se može trenirati.’ Pozitivne misli mijenjaju mozak toliko duboko da on, u osnovi, počinje funkcionirati na sretniji način, objašnjava Brohm-Badry: ‘U načelu, riječ je o procesu učenja usporedivom s treniranjem sporta ili glazbe.’

U laboratoriju pomoću elektroencefalografije (EEG) mjeri električnu aktivnost mozga ispitanika: ‘Fascinantno je vidjeti kako pozitivne misli mogu neuroplastično oblikovati mozak. No, kao što je pokazalo i jedno istraživanje, potrebno je ustrajati, baš kao i kod svakog treninga. U protivnom učinak brzo nestaje.’

Postoje li geni za sreću?

Osjećaji sreće potaknuti su neurotransmiterima. Serotonin je odgovoran za osjećaj blagostanja: regulira potrebu za odmorom, libido, apetit i percepciju boli. Oksitocin je takozvani ‘hormon maženja’, koji se oslobađa u trenucima bliskosti i povjerenja. Dopamin je dio sustava nagrađivanja – on nas motivira i potiče. Endorfini su prirodni tjelesni analgetici koji, slično opijatima, mogu izazvati osjećaj euforije.

Svaki čovjek drugačije obrađuje te neurotransmitere. Osjećaj sreće djelomično je nasljedan; oko 40 posto određeno je genima. No ne postoji finski ili skandinavski ‘gen za sreću’, kaže genetičarka Meike Bartels iz Amsterdama. ‘Genetska lutrija’ izrazito je individualna i ne poznaje nacionalne granice.

Ona smatra da je sreća slična drugim talentima, primjerice brzom trčanju: nekima to ide lakše, drugima teže. Osim toga, oko 60 posto osjećaja sreće ne ovisi o genima i stoga je podložno promjenama.