Bernardićev uzlet na krilima Milanovića kratko je trajao: Prvo virusno poluvrijeme ipak je dobio Plenković. A što nas čeka na jesen?

Nepredviđene i nepredvidljive situacije, poput sadašnjeg masovnog javnozdravstvenog izazova, svojevrsni su stres-testovi za demokratske države, kao one stare, etablirane liberalne demokracije, tako i za one mlade, koje se još bore s većim ili manjim defektima.

U takvim situacijama oči javnosti uprte su u izabrane predstavnike od kojih očekuju smireno, odlučno i učinkovito kormilarenje kroz oluju. Ustavnopravni stručnjaci u takvim okolnostima, s pravom, pomno promišljaju je li interventno upravljanje kriznom situacijom u suglasju sa slovom i duhom ustava, no i mimo toga građani su u takvim izvanrednim okolnostima, čak i u starim demokracijama, pripravni privremeno prihvatiti stanovita ograničenja svojih prava i pravica.

Međutim postavlja se pitanje nagrađuju li birači one vođe i stranke za koje za vrijeme krize procijene da dobro vladaju situacijom ili pak u trenutku sâmih izbora odlučuju na temelju posljedica kriza i svojeg uvjerenja u nečije sposobnosti osiguravanja oporavka i obnove nakon što prođe sâmo nesvakidašnje i nepredviđeno stanje.

Nakon što je demokrat Woodrow Wilson vodio Ameriku do pobjede u Prvom svjetskom ratu te uz puno muke progurao usvajanje devetnaestog amandmana, kojim je ženama osigurano pravo glasa, stranačko ga je vodstvo gurnulo u stranu (prema tadašnjim propisima, mogao se kandidirati i za treći mandat), a pobijedio je republikanac Warren G. Harding, s krilaticom 'povratka normali'.

Konzervativac Winston Churchill vodio je Ujedinjeno Kraljevstvo u Drugom svjetskom ratu nakon što s mjesta načelnika mornarice uskočio u premijersku stolicu koja je upražnjena kada se pod teretom povijesnog trenutka slomio Neville Chamberlain. Međutim Churchillovi ratni podvizi britanskim građanima nisu bili jamstvo vodstva u mirnodopskom razdoblju te tako 1945. premijer postaje laburist Clement Attlee.

Grčki poučak upravljanja krizom

Ponekad pak birači tek s vremenskom odgodom liderima isporuče račun za upravljanje krizom: financijska kriza 2008. te posljedična dužnička kriza u Grčkoj isprva su dovele do nekoliko vlada velikih koalicija, da bi tek 2015. došlo do sloma etabliranih stranaka i uspona krajnje lijeve Sirize.

U doba koronavirusa u Njemačkoj dodatno raste anketna prednost CDU-u nad oponentima, a i Macronova popularnost, premda na prilično niskim granama nakon prosvjeta žutih prsluka i vala štrajkova zbog mirovinske reforme, oporavlja se. Sánchezova vlada u Madridu uspjela je, usprkos činjenici da je španjolsko javno zdravstvo pred pucanjem, baš poput nama susjednog talijanskog, barem nakratko ujediniti zemlju te utišati sukob Madrida i pobornika katalonske neovisnosti.

Neuobičajeno stanje, poput ovoga sadašnjeg, pandemijskog, na ovaj ili onaj način, označava privremeno zamrzavanje pozadinskih društvenih sukoba i prijepora na kojima počiva političko natjecanje te brojni akutni, ali i oni kronični problemi i izazovi koji zahtijevaju javnopolitičke odgovore padaju u drugi plan. No kada jednom kriza i krizno upravljanje završe, uspješno kormilarenje nekada bude, a nekada pak ne bude nagrađeno.

Trendovi anketne popularnosti stranaka u Hrvatskoj pokazuju kako je od početka prošle godine do danas došlo do oporavka socijaldemokrata i njihovog hvatanja koraka s premijerovom strankom, pa i SDP-ovog prelaska u vodstvo nakon što je njihov nekadašnji čelnik izabran za državnog predsjednika. Ekstrapoliranje tih trendova sugerira pak dugoročan prelazak SDP-a u vodstvo te nagovještaj kako bi iduću Vladu mogao formirati Davor Bernardić, a ne Andrej Plenković.

Međutim anketni podatci u drugoj polovici ožujka pokazali su oporavak HDZ-a, a krajem ožujka i prema posljednjim podatcima s početka ovoga mjeseca, pokazuju povratak glavne stranke u Vladi u vodstvo. Jedna lasta, dakako, ne čini proljeće. Čak niti dvije. Pa ipak, ovo bi moglo ukazati na to da su ispitanici honorirali Vladine mjere ograničavanja širenja koronavirusa u Hrvatskoj.

Prilikom tumačenja anketnih rezultata uvijek valja razlikovati značenje punktualnog omjera snaga koji upravo svjedoče o raspoloženju građana u danom trenutku i njihovom reagiranju na neposredne političke prioritete i zbivanja te posljedično vrednovanje političkih aktera, od dugoročnih trendova koji ukazuju na to kako se dulje vrijeme (šest – devet – dvanaest mjeseci) mijenja popularnost pojedinih stranaka te rastu li ili padaju njihove šanse da dođu u priliku sastavljati iduću vladu.

Ishod parlamentarnih izbora

Ishod parlamentarnih izbora na jesen (ili možda tek na zimu, s obzirom na to da se zbog pandemije, ali i potresa, sve planirano prolongiralo, a prema zakonskim rokovima, izbori mogu biti održani sve do gotovo sredine prosinca), kao i svakih izbora, ovisit će o nizu faktora – sposobnosti stranaka da adekvatno mobiliziraju članove i simpatizere, funkcionalno dobro osmišljenim koalicijskim listama, umješnosti komuniciranja u kampanji, sretnim okolnostima iskorištavanja suparnikovih afera ili gafova te, dakako, očekivanjima građana od neposredne budućnosti.

Stoga će predmet trvenja Plenkovića i Bernardića za nekoliko mjeseci biti ne toliko način i kvaliteta upravljanja sadašnjom krizom, već bavljenje dugoročnijim ekonomskim i socijalnim posljedicama pandemije i potresa. Sukladno tome, budućnost aktualne vlasti i šanse za reizbor, kao i manevarski prostor za osporavanje i stjecanje popularnosti za oporbu, leže u broju nezaposlenih građana te broju neuseljivih stana i neuporabljivih zgrada javnih ustanova u Zagrebu u trenutku početka nove školske godine.