Da se ne zna da je Domovinski pokret politička stranka u Republici Hrvatskoj, k tome druga najveća članica vladajuće koalicije predvođene HDZ-om, netko bi pomislio da je riječ o udruzi građana koja se intenzivno bavi jezikoslovljem. Dalo bi se to zaključiti nakon što je predsjednik Kluba zastupnika Domovinskog pokreta u Hrvatskom saboru Ivica Kukavica objasnio zašto je njegova stranka prijavila Državnom inspektoratu te Vijeću za hrvatski jezik trgovački lanac Kaufland zbog plakata na hindskom jeziku. Lanac je to učinio zbog sve većeg broja Indijaca koji žive, rade te troše u Hrvatskoj, a Domovinski pokret učinio je to jer se, smatraju u stranci, hrvatski jezik na taj način marginalizira. A ne žele ni pojave koje se događaju u drugim dijelovima Europe.

Dio vladajuće koalicije očito smatra da se oglasima na hindskom jeziku, ne i na nekom od službenih jezika Europske unije, krše norme nedavno donesenog Zakona o hrvatskom jeziku. S obzirom na to kako se sve hrvatski jezik koristi u najvišem predstavničkom tijelu Republike Hrvatske, bit će zanimljivo pratiti hoće li netko i pojedine saborske zastupnice i zastupnike prijaviti Vijeću za hrvatski jezik. Ili bi svake godine, uoči ljetne stanke, u Hrvatskom saboru trebalo provesti testiranje poznavanja hrvatskog jezika, barem na razini B, kakva se polaže na maturi. Koji bi postotak aktualnog saziva Sabora uspješno položio ovakav hipotetski test? A koji postotak Kluba zastupnika Domovinskog pokreta? Premda Kukavica nije po struci, kako bi se prema prijavi moglo pomisliti, profesor hrvatskog jezika, nego viši stručni trener, ne treba sumnjati u to da bi se odazvao testu. I pokazao kako vlada hrvatskom književnošću, gramatikom te jezičnim izražavanjem.

Kršćanska (jezična) krepost

Tako se i pitanje jezika nadovezalo na pitanje temeljnih vrijednosti hrvatskog društva i države o kojima se ponovno počelo raspravljati tijekom i nakon koncerta Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu 5. srpnja. Nedvojbeno jedan od događaja godine nije ni mogao imati samo predznak 'glazbeni', nego je istodobno bio i 'vrijednosni', odnosno 'svjetonazorski'. Kako je na koncertu poručio sam pjevač, Europa, a time očito i Hrvatska kao njezin dio, treba se vratiti svojim kršćanskim korijenima. Znači li to da europski korijeni nisu i ono što predstavlja baština antičke Grčke i starog Rima? Koncert nije ponudio odgovor na to pitanje, već se fokusirao na kršćanske kreposti, najzornije sažete u Božjim zapovijedima, a koje, osim vjerske, imaju univerzalnu razumljivost.

Poruka poput 'poštuj oca i majku', 'ne ubij', 'ne sagriješi bludno', 'ne ukradi', 'ne reci lažna svjedočanstva', 'ne poželi tuđega ženidbenog druga' i 'ne poželi nikakve tuđe stvari' u vlastitim se životima drže i kršćani, i pripadnici drugih vjera, i agnostici, i ateisti, a dio je njih odavno ugrađen i u pojedina zakonodavstva jer se njima na odgovarajući način sankcioniraju kaznena djela kao što su ubojstva, krađe, prijevare i krivokletstva. Ako je Thompson mislio na Božje zapovijedi, i to na doslovce svih njih deset, suvremena društva i države poput onih europskih ili su integrirali duh i smisao tih poruka u svoje ustavnopravne poretke ili jamče njihovo poštivanje. Zato Europa, konkretno Europska unija i bliske joj države, predstavlja zajednicu u kojoj se poštuju i štite najšira prava čovjeka kao malo gdje u svijetu. Kojim bi se točno korijenima Europa trebala vratiti, i kako bi to trebala učiniti, ostat će prostor različitih interpretacija.

Kida li HDZ udesno?

Političku potporu takvom povratku odmah je dao potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić založivši se za 'demokršćanske vrijednosti' te apeliravši na 'vraćanje onih vrijednosti koje je hrvatski narod kroz stoljeća branio i obranio'. Nasuprot tomu je, prema ministru Anušiću, 'europsko ludilo' te svjetonazori 'kojima nas se svakodnevno bombardira, a koje mi ne prihvaćamo'. Koji točno, nije pojasnio. Ako je i on mislio na svako slovo Božjih zapovijedi, može se pretpostaviti da ih se on pridržava i promiče ih, kao i sama stranka. Naime HDZ se u svom službenom dokumentu definira kao 'politička stranka narodne i kršćansko-demokratske orijentacije'. Narodno u samoodređenju hrvatske vladajuće stranke znači 'zalaganje za društvo integrirano na načelima suvremenoga domoljublja, poštovanja ljudskih i manjinskih prava te socijalne pravednosti', a kršćanska demokracija, tj. demokršćanstvo za HDZ je 'pogled na čovjeka temeljen na načelima zaštite ljudske osobe i dostojanstva, promicanja obiteljskih vrijednosti, društvene solidarnosti i tolerancije'.

Razumljivo je zašto je HDZ-ovo demokršćanstvo svojedobno privuklo Anušića nakon što je godinama bio član Hrvatske stranke prava. HDZ kao vodeći akter hrvatskoga stranačkog sustava puno lakše može promicati demokršćanstvo nego što je HSP nekoć te nego što danas Domovinski pokret može promicati pravaštvo. To pak ne znači da dio, a moguće i većina HDZ-a ne diše 'pravaški'. Kao bivši, a možda i uvjereni pravaš, Anušić nakon Thompsonova koncerta artikulira potrebu da Hrvatska svjetonazorski postane jednoobrazna. Preuzme li ga nakon Andreja Plenkovića, HDZ će i formalno biti ondje gdje je bio u vrijeme Tomislava Karamarka, mada već i sadašnji predsjednik HDZ-a sve više podsjeća na svog prethodnika, a sve manje na sebe kada ga je prozvao kao nekoga zbog kojega je ova stranka postala 'talac'.

Ustav više nije na cijeni

I dok najjača politička stranka u Hrvatskoj podržava Thompsona u 'povratku kršćanskim korijenima', a njezin partner Domovinski pokret reagira na hindski jezik, malo se tko poziva na i dalje važeći Ustav Republike Hrvatske s njegovim popisom najviših vrednota. Čini se da i sama vladajuća koalicija nije osobito zadovoljna vrijednostima u hrvatskom društvu i državi. Ako je u politici netko odgovoran za generiranje tih vrijednosti od 1990. do danas, to je upravo HDZ, koji je najdulje na vlasti u zemlji i u čijem je prvom mandatu 1990. donesen aktualni Ustav. Temeljni pravno-politički akt zemlje posve je jasan.

U svom članku 3. taksativno normira najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske kao temelj za tumačenje samog Ustava. To su: sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava te demokratski višestranački sustav. Iako su ove vrednote i u prosincu 1990., kada je hrvatski Ustav zaživio, bile iznimno aktualne, baš su danas ključna brana svim pokušajima da se ili jedna po jedna dovede u pitanje ili da ih se potiho zaobilazi u svakodnevnom životu. One su 'korijeni' pluralizma hrvatskog društva, organiziranog i zaštićenog u državi, i dovoljno su široke te uključujuće da se svakom hrvatskom državljaninu zajamči puni integritet sa svim njegovim odlikama, pravima, dužnostima i perspektivama.

Povratak u srednji vijek

Ti državljani mogu, ali ne moraju prakticirati određenu vjeru, što je u srednjoj Europi postulat u organiziranju države još od vremena Marije Terezije i Josipa II. u 18. stoljeću. Treba li se Hrvatska u tom smislu vratiti u 17. stoljeće ili još dalje u prošlost, možda u mitski srednji vijek? Za bilo kakvu nedoumicu treba pročitati i primijeniti postojeći Ustav RH. Doduše, i on se može promijeniti, ali prema proceduri te uz dvotrećinsku većinu u Hrvatskom saboru kao ustavotvorcu.

Aktualna hrvatska oporba na čelu s mlakim SDP-om, koja i sama ima problema s promicanjem vrijednosti od kojih polazi u svom političkom djelovanju, tako ima jedinu važniju polugu u upravljanju zemljom – u nadzoru nad ustavnim poretkom s obzirom na to da su njezine ruke u Saboru presudne i za ustavotvornu većinu i za dio organskih zakona. Dok se u zemlji temeljem Ustava jamče sloboda i jednakost, vladavina prava te demokracija kroz višestranački sustav s nizom ideologija, postojat će različiti svjetonazori, pojedinačno zajamčeni i zaštićeni, a međusobno neisključujući.

Sve ostalo vodi u sukobe i nametanje jednoumlja, bez obzira na predznak kakvog se Hrvatska posljednji put oslobodila 1990. Kada se usporedi ta, nulta godina hrvatskoga demokratskog višestranačkog sustava sa sadašnjim trenutkom, nije teško ustvrditi da su se zemlja, ali i cijeli svijet, dramatično promijenili u trideset i pet godina. Domovinski pokret, koji niti nema suvislu vanjskopolitičku agendu, u hindskom jeziku vidi problem, a drugi u onima koji ga u Hrvatskoj sve više govore – priliku. Čak i politički slabo upućeni znaju što u svijetu znači najmnogoljudnija zemlja. Prava je šteta što se prijava Domovinskog pokreta nije poklopila s nedavnim dolaskom u Hrvatsku indijskog premijera Narendre Modija te iniciranja što učinkovitije hrvatsko-indijske gospodarske suradnje. Stvari bi bile još očitije, a možda bi pripomogli i plakati s porukom हमें क्रोएशिया से प्यार है. U prijevodu s hindskog: 'Volimo Hrvatsku', jer će se i to sve više govoriti u zemlji.