Takvi incidenti posebice su odjeknuli u onim sredinama gdje su pobjednici u drugome krugu pobrali lovorike s tek pregršt glasova, što implicitno znači da je eventualno neregularno pomicanje manjeg broja listića u ovom ili onom smjeru moglo odrediti nečiji izborni uspjeh, odnosno propast. Ovi problemi su svakako poticaj da se promisli o unapređenju načina provođenja izbora i nadzora nad njihovom provedbom, no ne mogu nužno biti uzeti kao indikator opće kontaminiranosti izbornog procesa.

Uzoran primjer

Hrvatska u europskim i svjetskim razmjerima slovi kao zemlja koja je, nakon inicijalnih problema tijekom 1990-ih godina, uvjetovanih demokratskom tranzicijom, ratom i poraćem, postigla vrlo visoku razinu izbornog integriteta. Naša zemlja već godinama u velikoj mjeri slijedi preporuke i smjernice Venecijanske komisije, savjetodavnog tijela Vijeća Europe koje se bavi izborima, kao i OESS-a, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju.

O izbornome integritetu svjedoče i akademska i civilnodruštvena izvješća o kvaliteti demokracije i izbornog procesa u svijetu. Prema izvješćima Freedom Housea, izborni proces već godinama dobiva najviše ocjene (4 od 4 za sve tri komponente mjerenja). Detaljno praćenje političke, gospodarske i upravne transformacije bivših autoritarnih sustava, koje vodi Zaklada Bertelsmann, također potiče ocjenu izbora u Hrvatskoj kao slobodnih i poštenih. Dok je prve godine mjerenja, 2006., bila na 10 do 10, 2024. godine bila je na 9 od 10.

Najozbiljniji akademski izvor za mjerenje kvalitete suvremene demokracije i njenih komponenti, baza podataka Varieties of Democracy (V-Dem), koji vodi sveučilište u Göteborgu, ponajbolje oslikava putanju razvoja slobodnih i poštenih izbora u Hrvatskoj. Naime, prema indeksu čistih izbora, koji se sastoji od mjera autonomije i kapaciteta izbornog povjerenstva, slobodnih i poštenih izbora, izostanka vladinog zastrašivanja tijekom izbornog procesa, izostanka izbornog natjecanja, izostanka izbornih nepravilnosti, izostanka kupovine glasova te kvalitete biračkog popisa, Hrvatska je krenula s niskom ocjenom 0,19 (u rasponu rezultata od 0 do 1) 1992. godine, popela se na 0,82 2000. godine te se potom od 2010. godine kreće od 0,9 do 0,93. Drugim riječima, od prelaska na sadašnji razmjerni izborni sustav i preobrazbe iz polupredsjedničkog u parlamentarni sustav vlasti Hrvatska je postigla najvišu razinu izbornog integriteta, no on potom uvelike stagnira, odnosno ne razvija se više niti prema najvišoj ocjeni 1, niti doista drastično pada, što bi impliciralo ozbiljnije probleme.

Nepovoljan kontekst

Za razumijevanje prijepora oko izbornih rezultata, odnosno optužbi za izborne nepravilnosti i tužbe pred Ustavnim sudom, važno je razumijeti nepovoljni kontekst u kojemu se već godinama odvijaju lokalni izbori u našoj zemlji.

Općenito vrijedi pravilo – što je neko mjesto manje, to su problemi na biralištima potencijalno veći. Iako bi nas logika mogla navesti da vjerujemo kako je u manjim sredinama sve transparentnije, stvarnost na terenu je upravo suprotna. U općinama s nekoliko stotina birača, gdje svak' svakoga zna, izbori su sve samo ne slobodni i lišeni ikakve prinude ili prisile.

U sredinama koje funkcioniraju kao biračke utvrde jedne stranke, glasovanje protiv aktualnih obnašatelja politički dužnosti sa sobom nosi stanovitu dozu društvenog, ali i ekonomskog rizika. Nema potrebe za eksplicitnom prijetnjom — dovoljno je klimanje glavom, pogled, ili podsjetnik da je 'netko drugi na listi za dobivanje posla'. Nadzor izbora? Često vrlo površan i više simboličan. Promatrači su u mnogim malim sredinama rijetkost, a općinska izborna povjerenstva često kadrovski isprepletena sa stranačkom infrastrukturom.

Hrvatska ima više od 550 općina, mnoge od kojih nemaju ni osnovne upravne kapacitete. No, i dalje imaju izbore, načelnike, proračune i — biračko tijelo. U takvom sustavu čak i mali broj glasova može odlučiti pobjednika, a to otvara prostor za manipulaciju: od 'zamolbi biračima da se sjete tko im je pomogao', do korištenja javnih sredstava za predizborne aktivnosti.

Još je veći problem što u mnogim općinama nedostaje alternativa u izbornoj ponudi. Kada već desetljećima vlada ista osoba ili ista stranka, svaki pokušaj promjene doživljava se kao napad, a ne kao legitimna politička opcija. Stoga i ne čudi što je u prvome krugu nemali broj općina, ali i pokoji grad, reizabrao svoje čelne ljude bez protukandidata.

U takvim okolnostima nije čudno što se mnogi kandidati, osobito oni iz redova lokalne oporbe, žale Ustavnom sudu na izborne nepravilnosti. Tvrde da su popisi birača nerealni, da je bilo organiziranog dovođenja birači iz inozemstva, da su pojedini birači glasovali više nego jednom. U nekim slučajevima žalbe se prihvate. U većini — ne.

Izborni sporovi

Izborni gubitnici, kada imaju sumnje da je njihov neuspjeh bio plod nepravilnosti ili čak možebitne osmišljene prijevare, pokreću pred Ustavnim sudom izborne sporove kao bi postigli poništenje izbora na dijelu ili svim biračkim mjestima u svojoj jedinici lokalne samouprave i tako eventualno izborili ponovno održavanje izbora koje bi moglo preokrenuti izborni rezultat. Sve veća uloga Ustavnoga suda, pa onda i u poslijeizbornome razdoblju, posljedica je općeg trenda judikalizacije politike, kod koje dolazi do sve veće uloge sudova u procesu kreiranja javnih politika, donošenja i provedbe izvršnih i upravnih odluka, pri čemu sudačke odluke mogu u bitnome preinačiti izvornu namjeru dužnosnika ili službenika.

Izborni sporovi su ove godine pokrenuti u nizu lokalnih sredina diljem zemlje, u Korčuli, Đakovu, Zaboku, Ludbregu, Podgori, Otočcu, Kutini, Novom Golubovcu, Petrovskom te Zadru.

U dvjema odlukama, Ustavni sud je odbacio žalbe na odluke županijskog izbornog povjerenstva u slučaju gradonačelničkih izbora u gradu Korčuli. Premda je povjerenstvo djelomično bilo uvažilo žalbu dvoje kandidata, tj. dva nevažeća listića ipak prihvatilo kao važeće, nije došlo do izbornog preokreta te je Sud smatrao da je daljnje osporavanje neopravdano. U slučaju Zorana Vinkovića, koji je osporavao rad biračkih odbora, ali i promatrača na čak deset biračkih mjesta u Đakovu te tvrdio da je zbog toga izgubio izbore za gradonačelnika, Ustavni sud je također zaključio da je nadležno izborno povjerenstvo na dostatan način odgovorilo na sve prigovore te da daljnje osporavanje nije opravdano.

U Zaboku i Ludbregu je došlo do odbačaja zbog izostanka jasnih dokaza o navodima žalitelja, budući da Sud nije mogao donijet pravorijek tek na temelju osobnog dojma, sumnje ili paušalnog navoda. U slučaju Podgore je Sud zaključio kako je izborno povjerenstvo u svojem rješenju već otklonilo prigovore žaliteljice oko incidentnog ponašanja na biračkom mjestu. U Otočcu se osporavala nemogućnost glasovanja izvan biračkog mjesta, no izostanak podataka o provođenju takvog načina glasovanja onemogućilo je donošenje pravorijeka o ispravnošću postupanja izbornih tijela. U Kutini se osporavalo rad biračkih odbora na pojedinim biračkim mjestima, kao i problematiziralo održavanje reda i mira na biralištima i oko njih, no zbog manjka dokaza Sud je odbio žalbu na rješenje izbornoga povjerenstva. U Novom Golubovcu je, također neuspješno, došlo od osporavanja rada biračkog odbora, a u Petrovskom je odbačena žalba vezana uz glasovanje izvan biračkog mjesta, pri čemu je nastala sumnja da jedna osoba nije imala osiguranu tajnost glasovanja.

Jedina usvojena žalba je ona Daniela Mijatovića, kandidata stranke Pravo i pravda na izborima za zadarsko gradsko vijeće, s time da je za samo jedan glasački listić koji je bio osporavan utvrđeno da je ipak važeći, čime je predmet vraćen na ponovno postupanje izbornog povjerenstva.

Treba naglasiti da su žalitelji pred Ustavnim sudom bili iz različitih stranaka, a da pobjednici na izborima na koje su se prethodnici žalili, također ne dolaze svi iz iste političke opcije. Bez obzira na povećan broj prigovora, ne može se doista tvrditi da je izborni proces u Hrvatskoj na općoj razini kontaminiran. Međutim, ovakve situacije su svakako poticaj na opsežniju edukaciju članova biračkih odbora, izbornih povjerenstava i promatrača, kao i na razmišljanje o mehanizmima automatskog ponovnog prebrojavanja glasova kada je rezultat jako tijesan, bilo u apsolutnom broju glasova, bilo u postotku. One koji upozoravaju da će to poskupiti ili usporiti izborni proces, valja upozoriti da je demokracija spora i skupa, ali poželjna i dugoročno uvijek isplativa.