Tomislav Tomašević i Možemo prošli su u prvome krugu izbora izrazito dobro, ustvari puno bolje nego što su se mogli nadati, uzme li se u obzir to da je njihova pobjeda prije četiri godine ipak bila, barem djelomično, splet specifičnih okolnosti smrti Milana Bandića i kraja jedne ere te kolektivne potrage Zagrepčana za nečim novim, svježim i neiskvarenim
Nakon prvoga mandata, razočaranja i odmaka moralo je biti čak i da je sve bilo uspješno i bez greške, a na pitanju zbrinjavanja otpada i organiziranja prezagušenog prometa zeleno-lijeva gradska vlast svakako je izgubila dio podrške, simpatija i glasova.
Bilo kako bilo, rezime prvoga kruga jest da se lista sa SDP-om itekako isplatila te tako aktualni gradonačelnik u Gradskoj skupštini može očekivati podršku 25 od 47 zastupnika, odnosno 53,2 posto.
Nova i stara gradska oporba
U Gradsku skupštinu ulazi samo pet lista, tako da će zagrebačko predstavničko tijelo biti značajno manje fragmentirano od Sabora. Pa ipak, i ovdje su se manje stranke 'ušlepale' uz pomoć velikih, pa će tako gradske zastupnike imati i Domovinski pokret, Hrvatska stranka umirovljenika, ali i HSLS i HNS te Blok za Hrvatsku. Lovrićev Plavi grad i Kalinićeva neovisna lista ostaju izvan Skupštine. Najjača oporbena lista ona je HDZ-a i partnera, s osam zastupnika, a samo jedan mandat manje ima Nezavisna lista Marije Selak Raspudić. U slučaju potonje se, usprkos zavaravajućem imenu, ne radi o listi grupe birača, već o registriranoj političkoj stranci. Lista Davora Bernardića, tijekom kampanje brendirana kao Zagreb United, imat će četiri zastupnika, a Jonjićeva stranka Jedino Hrvatska! s partnerima će imati tri mandata. Premda ih sve ujedinjuje želja da zapapre Tomaševiću i Možemo, ne treba očekivati da će nova i stara gradska oporba tek tako složno surađivati u nadolazećem razdoblju.
Sučeljavanje
Nakon što je u prvome krugu izbjegavao sučeljavanja, ističući svoj načelni stav da je izložen samo negativnoj kampanji i neargumentiranom blaćenju, aktualni je gradonačelnik pristao uoči pripetavanja sučeliti se sa Selak Raspudić. Međutim u manje od pola sata sučeljavanja u okviru Dnevnika na Novoj TV, gledatelji, odnosno birači, nisu mogli baš nešto novoga saznati. Selak Raspudić kontinuirano je optuživala Tomaševića da ništa nije napravio i da u gradu sve stoji, a on joj je kontrirao time da ne nudi nikakva alternativna rješenja (primjerice, za u javnosti često osporavane plave ZG vrećice).
Organizatori sučeljavanja pomalo su propustili priliku postavljati dodatna pitanja o novome GUP-u, o različitim modelima rješenja prometnih gužvi u gradu, kao i spalionici i centru za reciklažu. Sve u svemu, teško da je netko nakon ovih televizijskih minuta baš poželio glasovati za nekoga od ovo dvoje kandidata, a da to u prvome krugu nije već učinio, ili da se netko posvema predomislio pa je, nakon što je 18. svibnja bio zaokružio Tomaševića, sada čvrsto uvjeren da će 1. lipnja dati glas Selak Raspudić. U tom smislu sučeljavanje nije odradilo svoju temelju svrhu ni po pitanju kampanja ovo dvoje kandidata, niti po pitanju informiranja birača.
Drugi krug
Selak Raspudić nije osigurala službenu podršku ostalih Tomaševićevih kandidata ususret drugome krugu ove nedjelje, no zasigurno računa na barem dio njihovih glasova. Uzme li se u obzir to da nam zbog Dana državnosti dolazi dugi vikend i da je teško motivirati birače na izlazak u drugi krug, u kojem postoji ogromna razlika između prvoplasiranog kandidata i drugoplasirane kandidatkinje, teško je očekivati gužve na biralištima. Niska izlaznost obično odgovara postojećem obnašatelju javne dužnosti, onome koji brani mandat, a izazivač mora izvući nezadovoljnike do biračkog mjesta. U drugim sredinama u Hrvatskoj to znači da niska izlaznost ide na ruku i onima koji imaju stabilno i dobro organizirano biračko tijelo, što u pravilu označava birače premijerove stranke. U ovome slučaju pak Tomašević zdušno poziva glasače da se ne opuste te da izađu i u drugom krugu ponovno njemu daju podršku, premda ustvari samo izrazito visoka izlaznost može pripomoći izazivačici jer mora nadoknaditi razliku od 31,92 posto, odnosno 90.900 glasova.
U zemljama koje održavaju kompetitivne izbore nije zabilježen slučaj u kojemu bi slabiji kandidat iz prvoga kruga uspio nadoknaditi toliki zaostatak i odnijeti pobjedu, tako da bi bilo pravo čudo da prvoga dana lipnja Tomašević ne osigura drugi mandat.
Najteže je osigurati drugi mandat u lokalnoj politici, kasnije već ide lakše, stvara se navika te se stranka i gradonačelnik polako ukorijene u gradskim institucijama. U iduće četiri godine od Tomaševića će se očekivati brža i učinkovitija rješenja, posebice u prometnoj i politici gospodarenja otpadom. Vrlo vjerojatno će i dalje biti u sukobu s različitim partikularnim ekonomskim interesima, a novi GUP će i u nadolazećem razdoblju biti predmet trvenja jer će gradska vlast u njemu vidjeti ključnu polugu zaustavljanja divlje gradnje, betonizacije i preizgrađenosti, a kritičari prepreku razvoju i poduzetništvu.