Za nama su još jedni izbori bez stranačkih himni, što upućuje na zaključak da je u hrvatskoj politici trošenje novca na autorske pjesme definitivno out. Koliko god nas to rastuživalo, jer više ne možemo uživati u kultnim biserima poput legendarne Jacquesove 'HDZ zna' s vrhunca dekadencije Ive Sanadera, toliko nas u svakom izbornom ciklusu stare navike ipak nagone da provjerimo uz što to slave i tuguju naši izborni pobjednici i gubitnici.

I u ovom segmentu stanje je prilično razočaravajuće. Glazbena slika hrvatske politike, naime, i službeno se pretvorila u beskarakterni i beskrajni loop, uz tu i tamo ponekog unajmljenog DJ-a. Da, znamo – u eri divljajuće ekonomije nije razumno očekivati da se rasipa novac na pjesme koje će trajati jednu kampanju, jer poklonjene kemijske olovke i upaljači ipak izvlače više ljudi na birališta. No kad smo već osuđeni na meritokraciju playlista, pogledajmo uz što su to partijali sinoćnji pobjednici i gubitnici – barem onih kod kojih se ikakva glazba čula.

Zagreb: Tomašević pogodio pjesmom o mafijašima, Selak Raspudić promašila generičkom playlistom iz kafića

Baš kao što je rasturio na biralištima, Tomislav Tomašević pobjednik je zagrebačke izborne noći i u glazbenom smislu zahvaljujući samo jednoj pjesmi. DJ Dabi i Mario Kovač, dvojac dobro poznat iz klupskog života metropole na potezu od Gjure II preko Jabuke do Močvare, igrali su uglavnom na sigurno, vozeći publiku na klasično urbano pop/rock putovanje. Tvornicu su ispunjavali generički hitovi od Haustora, Parnog valjka, TBF-a, preko stranih soul, pop i rock uspješnica, pa sve do Grše i Baby Lasagne, no DJ dvojac ipak je ostavio najbolje za kraj.

'Bačkizagre stuhpa šeja' Hladnog piva, bez obzira koliko potpisniku ovih redaka išla na živce kao usiljena kvazipunk cajka, pjesma je koja je odredila kampanju Možemo!, objedinila cijeli slijed događaja na potezu bračni par Kekin – Nikica Jelavić – Anto Nobilo, i kao takva bila je suđena da zagrmi nakon Tomaševićeva govora o tome kako je pobijedio građevinsku mafiju. Možemo! je tako spralo gorak okus stranačkih himni iza kojih stoje obiteljske manufakture Mazurkijević – Kekin (čekam ja, čekaš ti, nikako dočekati), a DJ dvojac jednim potezom zaradio svaki euro, nadamo se, bez hipodromske provizije.

Voljeli bismo da smo slične poveznice između glazbe i političkog habitusa kandidata mogli vidjeti i kod drugih kandidata, no s terena stižu razočaravajuće vijesti. Marija Selak Raspudić primala je čestitke za ulazak u drugi krug uz 'Dreams' Fleetwood Maca, intimnu pjesmu čiji je tekst u koliziji s politikom kao takvom, a posebno njezinim sloganom 'Neka pobijedi najbolja' (ilustrativni stih: 'Women, they will come and they will go'). Ipak, da je ne osuđujemo previše, pjesma je, čini se, samo naletjela na ultrageneričkoj playlisti ugostiteljskog objekta u kojem su čekali rezultate, a na kojoj su kolege s terena zamijetili tek poneko Prljavo kazalište.

Prljavci su svirali i kod najglasnijeg izbornog luzera, Davora Bernardića, koji je ispao ona Marina iz pjesme što najbolje sakriva suze. Iako mu moramo odati priznanje kao jedinom izvođaču koji je u ovoj kampanji predstavio novu pjesmu, Bero se, kažu svjedoci, i u porazu držao jednako euforično kao i tijekom cijele kampanje – ukratko, Bože, Bože, spasi me. Ostali zagrebački izborni gubitnici, na čelu s trećeplasiranim Mislavom Hermanom iz HDZ-a, barem su poštedjeli javnost te razine krindža, niti ne paleći razglas u prostorijama u kojima su čekali rezultate i radije se koncentrirajući na suhe plate i sitne kolače.

Radić u Cadillacu, Grbin se otresao Thompsona

I u ostalim gradovima glazbena situacija odgovara onoj političkoj. Najdominantniji pobjednik lokalnih izbora, HDZ-ov Ivan Radić iz Osijeka, zrcalio je personaliziranost i mikrolokalnost svoje kampanje slaveći trijumf uz Kohortine navijačke pjesme i tvrdi osječki klasik iz osamdesetih, 'Cadillac' kultnog OK banda. Ako ne kužite osječke dumine, a teško ćete ih skužiti ako niste iz Osijeka, ovo implicira retro vajb iz bezbrižnih osnovnoškolskih dana, pogotovo kad čitamo kako je ekipa oko Radića u osječkom Sporthouseu uglavnom tukla pizze i ispijala bezalkoholna pića. Takvu neku energiju i odašilju, pa se može reći da su pogodili.

S istoka dolaze i izvješća o euforičnom slavlju u vukovarskom stožeru Suverenista, gdje se vitlalo upaljenim bakljama i podvriskivalo 'Pobjeda, pobjeda', uz 'Svijet voli pobjednike' Colonije, iako je njihov Marijan Pavliček ušao tek u drugi krug, u kojem će teško pobijediti DP-ovog (i HDZ-ovog) Domagoja Bilića. Pjesma pogođena, rezultat baš i ne, vidjet ćemo za dva tjedna.

Slična euforija nepotpunih pobjednika zabilježena je u Puli, gdje su Sanja Radolović i Peđa Grbin ludovali uz 'Ko nam brani' i 'Rim Tim Tagi Dim'. Baby Lasagna postao je integralni dio svih hrvatskih tuluma, ali kakve veze Grašo ima s izbornom polupobjedom, treba pitati pulsku SDP-ovku koja se uz njega baš grleno raspjevala, vjerojatno evocirajući svoje šankerske dane, koje je već zazivala u skupoj kampanji na TikToku. Za pulski SDP ipak je važnije da se Peđa Grbin otresao Thompsona, čije je 'Čavoglave' znao zapjevati u alkoholiziranom stanju – možda mu je baš Radolović tad dopunjavala đus-votke.

Vjetar s Dinare dopuhao Thompsona i otpuhao glazbu iz HDZ-ova stožera

Thompsona smo očekivali čuti u više stožera, no jedini dokumentirani videozapis najpopularnijeg hrvatskog izvođača u ovom i svakom trenutku stiže nam iz Sinja. Miro Bulj je i na parlamentarnim izborima 2024. dominirao kao najeklektičniji glazbeni connoiseur, pokrivajući područje od dinarskog folk-rocka do dinarskog trapa Grše i Pekija iz susjednih Trilja i Drniša. Ovoga puta odlučio se za vrlo prikladan deep cut čavoglavskog rokera 'Neću izdat ja', koja već imenom jasno govori o tome kakva je kemija između Bulja i njegovih birača. Pazite samo kako su raspjevani…

S druge strane Svilaje, u najvećem dalmatinskom gradu, ipak nešto mirniji tonovi. Dok su Ivica Puljak i Bojan Ivošević grizli nokte na Jadranskom derbiju, Puljkova prijateljica Natalija Tafra Bazina vrtjela je klasične rock hitove od Gunsa do Davida Bowieja. Hajdukova pobjeda i dolazak pobjednika prvog kruga splitskih izbora ipak su zaokrenuli atmosferu u pravcu klasične dalmatinske pisme.

Kod Tomislava Šute, kao ni u drugim HDZ-ovim stožerima, nažalost, nije bilo nikakve pisme, pa nam ne preostaje drugo nego da apeliramo na tijela većinskog pobjednika lokalnih izbora da se vrate glazbenim korijenima. Možda ne baš iz dekadentnih dana Fimi medije, ali fali nam taj dašak konzervativnih himni, makar reset na Tuđmanovu eru, do Đanija Maršana i 'Bože čuvaj Hrvatsku'. Jer bez HDZ-ovih himni sve su kampanje nekako dosadne.