Dobar dio građana s priličnom ravnodušnošću dočekao je drugi krug lokalnih izbora, završni čin superizborne godine koja kao da nikako ne može završiti. Praznički dugi vikend svakako nije mogao doprinijeti ionako niskoj izlaznosti. Slab interes birača nije samo hrvatska boljka, već opća karakteristika drugorazrednih izbora. Naime, bez obzira imali ili nemali specifičnih znanja o politici, naši građani instinktivno prepoznaju koji su izbori važniji od drugih te na prvom mjestu rangiraju parlamentarne, zatim predsjedničke, potom lokalne te na naposljetku one europske.

Teret odgovornosti za nisku izlaznost uvijek treba tražiti na strani izborne ponude, među kandidatima, a nikako na strani izborne potražnje, među biračima. Naime na kandidatima i strankama je da zasluže interes građana i da ih motiviraju da se te nedjelje odšeću do mjesnog odbora, osnovne škole ili vatrogasnog doma i nekome od njih poklone svoje političko povjerenje.

Međutim izlaznost je ove nedjelje bila izvanserijski niska. Manje od trećine Zagrepčanki i Zagrepčana glasalo je u pripetavanju Tomislava Tomaševića, koji je potvrdio svoj drugi mandat na čelu metropole, i Marije Selak Raspudić, a ona je mobilizirala glasove svih onih koje ujedinjuje oponiranje zeleno-lijevoj gradskoj vlasti.

U Splitu je ipak čak 42,2 posto građana sudjelovalo u srazu novog gradonačelnika Tomislava Šute i dosadašnjeg Ivice Puljka, no u županiji je glasala tek trećina birača.

U Rijeci je do smjene vlasti došlo također uz nešto manje od trećine izašlih birača. Izbori za župana primorsko-goranskog privukli su pak ciglih 29,72 posto građana upisanih u popis birača.

Zadarskog župana odredilo je 27,14, a istarskog tek za dlaku više od 30 posto birača. Njihova apatija dosegla je nove rekorde u zagrebačkom prstenu i u na krajnjem istoku zemlje. Zagrebačka županija potvrdila je starog župana s 21,4, a Vukovarsko-srijemska s 26,1 posto izašlih birača.

Pobjednici i gubitnici

HDZ je svakako pobjednik izbora, pobjednici su i mnogi izazivači te nova i novija imena, poput nove riječke gradonačelnice Ive Rinčić, veseliti se mogu i stranke poput HSLS-a, koje uspješno preživljavaju, Tomašević i Možemo su ionako bili favoriti u Zagrebu, a gubitnika ima na sve strane, no vjerojatno su najveći nezadovoljnici među mostovcima i u redovima Domovinskog pokreta.

Miro Bulj zadržao je Sinj, no Metković je mostovcima izvan dohvata, a jurišanje Bože Petrova na poziciju dubrovačko-neretvanskog župana ponovno se pokazalo bezuspješnim. Stranka polako, ali sigurno tone, premda je i dalje četvrta po anketnoj popularnosti u zemlji.

Domovinski pokret je, nasuprot njima, na putu bez povratka. Naime zajednički kandidat njih i HDZ-a izgubio je u Vukovaru, gradu bez kojega nema te stranke. Suverenist Marijan Pavliček, uz DP-ove otpadnike (DOMiNO Marija Radića) zasjest će na čelo grada heroja, no to samo znači da su Domovinski pokret i Ivan Penava izgubili i zadnju polugu vlasti te će sada predstavljati tek sjenu koalicijskog partnera i neće moći išta zahtijevati od HDZ-a. Uz to, nije nemoguće da se obistine najave preslagivanja parlamentarne većine, tj. da se DP ponovno raskoli, nekolicina ostane uz premijera, a vladinu većinu dopune bivši partneri (SDSS) i eventualni novi (IDS). Bilo kako bilo, mlađi koalicijski partner sada će biti u potpunosti pasiviziran.

Veliki gubitnik izbora svakako je Puljak i njegov Centar. Dosadašnji splitski gradonačelnik najavio je povlačenje iz politike. On ovim porazom nastavlja trend volatilnosti splitskih birača koji nikada nisu dva puta izabrali istoga gradonačelnika. Puljak je, doduše, slavio na prijevremenim izborima 2022., no o glavu su mu se obili prvi suradnik Bojan Ivošević, kao i nesmiljeni napadi na vodstvo splitskog SDP-a.

Kreativno izborno knjigovodstvo

HDZ i SDP su jedine stranke koje se više-manje uspješno mogu natjecati u svim županijama, tj. nuditi svoje liste i kandidate, pa makar, kao u slučaju SDP-a u Zagrebu, bile mlađi partner. Sve ostale ustvari nisu posve nacionalnog karaktera, već se svode na nekoliko regionalnih utvrda. Šef SDP-a Siniša Hajdaš Dončić se u izbornoj noći trudio prezentirati rezultate izbora kao da su pozitivni za njegovu stranku, no to je moguće samo uz kreativno izborno knjigovodstvo, gdje se krenu zbrajati županijski vijećnici na nacionalnoj razini i na slične načine prikrivati to da je stranka koja želi dati idućeg premijera i koja je, barem prema recentnim anketnim istraživanjima, krenula puhati za vrat HDZ-u i čak ponekad prelaziti u vodstvo, ozbiljno podbacila upravo tamo gdje je inače najjača - u velikim i većim gradovima. Bilo je sasvim naivno očekivati da će premoćna pobjeda na potpuno drugačijim izborima (predsjedničkim) biti zamašnjak za nekakav 'crveni val' diljem zemlje na lokalnim izborima.

Zacementirano stanje

Premijer Andrej Plenković može biti i više nego zadovoljan - stranka mu je zadržala sve županije koje je imala, vratila se na čelo drugog grada po veličini u zemlji te su sve utvrde, poput Zadra, Šibenika i Dubrovnika, ostale netaknute, kao i pripadajuće županije.

Niska izlaznost te ponekad i jako male razlike u glasovima (desetak i manje), kao i rascjepkanost lokalne samouprave (općine u kojima živi manje od tisuću ljudi) samo učvršćuju brojne stranačke utvrde te omogućavaju kontinuitet iste vlasti desetljećima. Idući parlamentarni izbori jako su daleko, a ovo su zadnji izbori na koje će naši građani izaći prije proljeća 2028. godine, kada će se birati novi saziv Sabora. Međutim, ako se uzme ovo stanje u obzir, stvari izgledaju jako obećavajuće i komotno za stranku na vlasti. Dakako, zamor kadrovskog materijala i činjenica da je jako teško ostati na vlasti čak četiri mandata daju naslutiti da bi izbori 2028. mogli biti itekako napeti, no uz ovu i ovakvu oporbu Plenković i dalje mirno spava, uz zacementirano stanje.