SMRTNA KAZNA KROZ POVIJEST

Osuđenike na smrt nekad su kuhali, gušili i gađali topom, no i danas ima brutalnih ekstremista i režima

  • Autor: Darko Vlahović
  • Zadnja izmjena 10.07.2022 20:24
  • Objavljeno 10.07.2022 u 20:24
tportal

Izvor: Profimedia / Autor: Chris Hellier / Alamy / Alamy / Profimedia

Premda je u većini zemalja svijeta ukinuta kao barbarska, smrtna kazna još se uvijek provodi u 54 države diljem svijeta, između ostaloga u SAD-u, Kini, Indiji, Japanu, Iranu, Indoneziji i Pakistanu.

Tijekom povijesti gotovo sva ljudska društva pogubljivala su ljude iz raznih razloga, koristeći se pritom najrazličitijim metodama. Danas su najčešći načini izvršavanja smrtne kazne vješanje, električna stolica i smrtonosna injekcija, a ovdje donosimo deset najbizarnijih metoda pogubljenja koje su prakticirane kroz povijest.

Bacanje s velike visine

Ova metoda je jedna od najstarijih, najjeftinijih i najjednostavnijih. Za nju nije potrebno imati neke posebne alate, nije potrebno obavljati nikakve pripreme: dovoljno je imati neku visoku liticu i pouzdati se u - gravitaciju. Prvi književno opisani slučaj pogubljenja bacanjem s litice zabilježio je još u šestom stoljeću prije nove ere slavni starogrčki autor bajki Ezop. Ova metoda pogubljenja nažalost ni u 21. stoljeću nije izgubila na svojoj privlačnosti: prije nekoliko godina radikalna islamistička skupina Islamska država svoje je zatočenike osumnjičene za homoseksualnost pogubljivala bacanjem s velike visine.

tportal

Izvor: Profimedia / Autor: Handout / Alamy / Alamy / Profimedia

Ispaljivanje iz topa

Žrtve ove metode pogubljenja zapravo nisu doslovno ispaljivane iz topova već su vezane ispred otvora topovske cijevi. Premda se taj način izvršavanja smrtne kazne provodio u brojnim zemljama, osobito su ga favorizirali Britanci dok su gušili pobune u svojoj najvažnijoj koloniji Indiji. Nakon ispaljivanja iz topova, tijela pogubljenih bila bi raskomadana pa hinduistički vjernici nisu mogli obaviti odgovarajuće pogrebne obrede. Očevici navode da bi nakon ispaljivanja iz topa ljudska tijela bila doslovno raznesena, a dijelovi su letjeli i do 50 metara u zrak.

Komadanje

U različitim dijelovima svijeta pogubljenja su se provodila komadanjem tijela osuđenika na smrt. U Perziji je u 19. stoljeću korištena metoda po kojoj bi žrtvu objesili naopačke i potom je rasjekli popola odozgo prema dolje. Glavu bi ostavili za kraj. Svima je na Balkanu poznato da su Turci nabijali zarobljenike na kolac, a u 15. stoljeću provodili su jedan podjednako okrutan način pogubljenja: žrtvu bi prerezali u struku a onda bi jednu polovicu bacili u vatru a drugom bi nahranili gladne pse.

tportal

Izvor: Profimedia / Autor: SOTK2011 / Alamy / Profimedia

Kuhanje do smrti

Ovaj način pogubljenja bio je prilično uobičajen u Europi u 16. stoljeću. Kuhanje osobe do smrti može se na prvi pogled činiti jednostavnim, no za to je potrebno imati dovoljno veliku posudu, dovoljno drva za održavanje vatre, te željezni kavez i mehanizam kojim se osuđenika spušta u ključalu tekućinu i prisiljava da ostane u njoj do smrti. Bio je to prilično dugotrajan i bolan način za odlazak na onaj svijet, bez obzira da li se koristila vrela voda ili ulje. U Engleskoj je za vrijeme vladavine Henrika VIII. kuhanje do smrti bila kazna za zločin ubojstva trovanjem.

Garotiranje

Garota se koristila kao sprava za pogubljenje od otprilike prvog stoljeća prije Krista do kraja 20. stoljeća, kad je i službeno ukinuta u Andori. Posebno popularna bila je u europskim zemljama smještenima uz obale zapadnog Mediterana. Osuđenik na smrt po ovoj se metodi vezivao za stolac a zatim bi mu se oko vrata stavila metalna omča koja se zatezala dok se žrtva ne uguši. Varijanta ove metode poznata kao katalonska garota uključivala je i vijak koji se postavljao uz kralježnicu tako da bi osuđeniku na smrt bio slomljen vrat prije nego bi se na smrt zadavio.

Gušenje u pepelu

Osuđenik na smrt ovom metodom bio bi zatvaran u malu prostoriju ispunjenu pepelom koji se neprestano miješao sve dok se žrtva ne bi ugušila. Gušenje u pepelu prakticiralo se od petog stoljeća prije nove ere u Perziji a izumljeno je zahvaljujući obiteljskoj borbi za vlast. Vladar prvog Perzijskog carstva Sogdijan stupio je na prijestolje nakon što je ubio svog brata Kserksa II., a Sogdijana je svrgnuo treći brat Darije II. koji mu je prethodno obećao da ga neće usmrtiti mačem, strelicom, otrovom ili izgladnjivanjem. Stoga je smislio inventivan način pogubljenja gušenjem u pepelu. Do sličnih ideja došli su i stanovnici pretkolumbovske Srednje Amerike koji su udisanjem pepela pogubljivali osobe optužene za homoseksualnost.

Smrt s tisuću rezova

Neke od metoda pogubljenja osmišljene su tako da pritom maksimaliziraju fizičke i psihičke patnje kroz koje prolazi osuđenik, a jedna od tih je i metoda "smrti s tisuću rezova" koju su osmislili drevni Kinezi. Tijelo žrtve bi se rezalo komad po komad sve dok osuđenik ne bi izdahnuo. Taj način izvršenja smrtne kazne prakticirao se diljem Kine više od tisuću godina, a zabranjen je tek u posljednjim danima Carstva na početku 20. stoljeća. Premda se nijedna od metoda oduzimanja ljudskog života ne čini osobito humanom, ovaj kineski postupak čini se posebno okrutnim.

Judin stolac

Jedno od osobito zanimljivih srednjovjekovnih sredstava za pogubljenje bio je takozvani Judin stolac. Riječ je o tronošcu koji izgleda poput barske stolice samo što umjesto ravnog sjedišta ima željezni vrh u obliku piramide. Žrtvu bi se skinulo do gola, vezalo i posjelo na Judin stolac kako bi zašiljeni vrh ušao u anus optuženika. Mučitelji bi satima nabijali osuđenika na stolac dok mu se ne bi oštetili unutarnji organi, a smrt je najčešće nastupala zbog septičkog šoka ili unutarnjeg krvarenja. Ponekad bi, ako je žrtva bila osobito otporna, pogubljenje Judinim stolcem trajalo i nekoliko dana.

Kamenovanje

Kamenovanje se u usporedbi s drugim metodama čini prilično jednostavnim. Potrebno je imati puno kamenja i puno ljudi spremnih na sudjelovanje u okrutnom činu. A i jednoga i drugoga uvijek je bilo na pretek. Praksa kamenovanja provodila se ponajviše u zemljama u kojima se primjenjivalo ili se još uvijek primjenjuje islamsko šerijatsko pravo, budući da se u islamskim vjerskim spisima ta metoda smatra odgovarajućom kaznom za preljub. Ponekad se kamenovanje provodilo nakon što bi se žrtva zakopala u zemlju: muškarci do pojasa, a žene do vrata. Ako bi se žrtva uspjela iskopati i pobjeći, ponekad bi joj kazna bila oproštena.

tportal

Izvor: Profimedia / Autor: - / Panthermedia / Profimedia

Kupka u dušičnoj kiselini

Za kraj smo ostavili jednu sasvim suvremenu metodu pogubljivanja - kupku u dušičnoj kiselini (HNO3). Izumili su je pripadnici već spomenute islamističke skupine Islamske države, koji su se na taj način obračunavali sa svojim protivnicima tijekom okupacije velikih dijelova Iraka i Sirije prije nekoliko godina. U svibnju 2016. islamisti su u Mosulu kupkom u kiselini pogubili 25 osoba optuženih za špijunažu. Dušična kiselina je izuzetno toksična i izaziva razgradnju tjelesnih organa dok žrtva polagano umire u agoniji.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!