U središtu priče nalazi se nekretnina, zapravo golem zapušteni kompleks na vrhunskoj lokaciji neposredno uz more, a koji je – kako to obično biva s golemim zapuštenim kompleksima na vrhunskoj lokaciji neposredno uz more – u vlasništvu države, u ovom slučaju njezine vojno-civilne tvrtke Pleter. Godinama i desetljećima sve splitske vlasti kukale su i zapomagale da se ta grozota na smislen način stavi u upotrebu, ali inercija (ili zločestoća) sustava bila je jača.

Sada su se najednom pojavile slatke brige jer je pobjedom HDZ-a na nedavnim lokalnim izborima špina proradila te nema više Ivice Puljka, oko kojega se gradio sanitarni kordon. Više nije dilema hoće li civilizacijska sramota biti uklonjena, nego tko će od toga profitirati.

Oko čega se zapravo spore 'studenti' i 'umirovljenici'?

Predmet polarizacije jest nekadašnji hotel Zagreb, vojno odmaralište građeno od šezdesetih do osamdesetih godina prošlog stoljeća na rubu grada, a ono se nije mrdnulo s mjesta, da bi se ni krivo ni dužno danas našlo u novom centru Splita: sjeverno od njega nalaze se najskuplji stanovi u državi, zapadno je spektakularno uređena plaža Žnjan te buduća najveća marina, kao i akvarij u Hrvatskoj, a istočno se upravo dovršava kilometarska šetnica prema pitoresknom Stobreču. Južno su, dakako, morsko plavetnilo i panorama Brača.

Radi se o nekadašnjem vojnom kompleksu od gotovo 60 tisuća četvornih metara koji su početkom devedesetih nastanili prognanici i izbjeglice, a nakon njih je uglavnom propadao. Uz skromna ulaganja, dio je stavljen na tržište kao hotel s bijedne dvije zvjezdice, u drugom su 'neki ljudi', kako se službeno opisuju u dokumentima, a u propalom arhitektonskom biseru nekoliko metara do mora – bivšoj diskoteci do koje se dolazilo panoramskim staklenim liftom –nalaze se skvoteri, često i narkomani.

Hotel Zagreb u Splitu zapravo simbolizira svu aljkavost države kojoj će vrijedna imovina vidno nestajati s lica zemlje sve dok se, kao ovih dana u Splitu, zvijezde ne poklope u povoljnu konstelaciju. S druge strane, treba primijetiti da i to ima svojih prednosti: barem nije prešao u ruke kakvom špekulantu i preživio je do trenutka u kojem je izvjesno to da će njegova svrha biti javna, pa kakva god.

Tko je u borbi za ovu nekretninu bio prvi?

Oko na kompleks prvi su bacili umirovljenici, odnosno razne političke, sindikalne, zagovaračke i lobističke grupe koje punih četvrt stoljeća s manjim ili većim prekidima zahtijevaju da se ondje uredi dom za starije osobe.

Split je u međuvremenu promijenio točno deset gradonačelnika iz otprilike toliko različitih političkih opcija, ali nijedan od njih – pa čak ni oni koji su zaista bili zainteresirani za to – nije uspio otvoriti prava vrata u Zagrebu.

S druge strane, studenti su preko Studentskog centra burgijali tek u posljednjih godinu dana, ali to su činili smislenije i strukturiranije: oslonili su se na HDZ-ovu vertikalu i već isposlovali da se kompleks prebaci u vlasništvo Sveučilišta, vjerojatno očekujući da će Puljak ostati na vlasti još jedan mandat. Da rektor Dragan Ljutić prošlog tjedna nije neoprezno i prije vremena izletio s tom informacijom u javnost, ugovor bi vjerojatno bio potpisan pa bi političkim, sindikalnim, zagovaračkim i lobističkim grupama preostalo samo lajati na Zagreb.

Tko ima bolje veze?

U ovom trenutku to su definitivno studenti: em su, rekli smo, gotovo završili taj proces, em su vrlo blizu oltaru, em imaju kao argument Europske sveučilišne igre, a koje će se za tri godine održati upravo u Splitu i za koje će negdje trebati smjestiti gotovo pet tisuća ljudi. Standardi studentskog smještaja nešto su niži, a svakako i fleksibilniji, pa bi se kompleks relativno jednostavno i relativno brzo mogao staviti u upotrebu.

U političkom kontekstu, međutim, stvari su nešto složenije. HDZ-ov gradonačelnik Tomislav Šuta s jedne je strane vezan stranačkom stegom – a sve oko Sveučilišta i pripadajućeg lobija zapravo je barem labavo navezano upravo na HDZ – dok je s druge strane u svom programu decidirano obećao do kraja mandata izgraditi barem jedan umirovljenički dom.

Premda je to primarno zadatak Splitsko-dalmatinske županije, također HDZ-ove, koja u puna četiri desetljeća nije povećala kapacitete domova ni za jedan jedini krevet.

Šuti za vratom puše nekadašnji SDP-ovac Davor Matijević, gradski vijećnik koji je na prvoj sjednici predložio tajno glasanje i zapravo omogućio formiranje većine u Gradskom vijeću, a sada očito uživa u ulozi prevage koja će na ovaj način odlučivati o opstanku HDZ-ove vlasti. Matijević je graknuo za umirovljenike, čak najavivši da će zahtijevati referendum kako bi se spriječila ideja da se umjesto njihovog ondje nađe studentski dom.

Javljaju se i predstavnici branitelja sa svojim zahtjevima, mediji provode ankete te je stvar definitivno potpuno otklizala u političku sferu.

Kome je, zapravo, hotel Zagreb potrebniji?

U bitki za novi dom umirovljenika i studenata – bit ćemo cinični i reći, bez obzira na njihovu dob – vlada mrtva trka.

Posljednji dom za starije i nemoćne u Splitu je izgrađen 1989. godine na Zenti, također uz more, pa je time postavljen visok standard poštivanja dostojanstva i komoda ove populacije.

No rijetki su sretnici koji to dočekaju: na listi čekanja trenutno se nalazi čak 6600 imena kojima je u prosjeku potrebno oko deset godina od izražavanja namjere do prelaska praga nekog od domova, pa je jasno da umjesto sustava problem češće rješava biologija.

Studentima, međutim, također nije jednostavno: u subvencioniranom smještaju raspoloživo im je 1200 kreveta za koje se na posljednjem natječaju borilo njih tri tisuće, s time da se mnogi nisu ni trudili prijaviti jer su unaprijed znali da nemaju šanse. U ovom gradu trenutno studira oko devet tisuća studenata s prebivalištem izvan njega i većina njih osuđena je na podstanarstvo, a ono je upravo u Splitu najskuplje u Hrvatskoj.

Osim toga, iz stanova ih se izbacuje već u kasno proljeće, što je civilizacijska sramota svoje vrste, dok se studentski domovi u srpnju i kolovozu – kada pravo na subvencionirani smještaj ne postoji – pretvaraju u hostele. Dodatni biznis Studentskog centra nesumnjivo je lukrativan, no s druge strane treba reći da time ova institucija pokriva brojne druge troškove, posluje vrlo solidno i, za razliku od recimo zagrebačkog SC-a, nikada mu nisu bili potrebni spašavanje i sanacija javnim novcem.

Ulazak u portfelj i hotela na premium lokaciji, bez sumnje, ne bi škodio…

Kako će se sve rasplesti?

Na koncu će biti onako kako zajednički gazda kaže: kamere Dalmatinskog portala početkom ovog tjedna zgodno su uhvatile Andreja Plenkovića u kratkom uličnom razgovoru baš na ovu temu, i to sa svim akterima: gradonačelnikom bivšim i sadašnjim, županom, ministrom turizma i rektorom.

Mrmljali su dogovarajući se kako postupiti, da bi na koncu on sam zaključio priču izjavom da 'ima mjesta za sve', dakle i za studente i za umirovljenike.

Činjenično to možda može biti točno, ali iskustveno ne: tko je uostalom vidio da polarizacija završi kompromisom i kad je ikad itko podijelio jednu kost?

Pa makar ona imala 60 tisuća kvadrata, i to uz more…