Jelenu Balog poznajemo kao vlasnicu vinoteke Vinolog, ali i kao jedinu vinsku brokericu u nas. U razgovoru s novinarom Zoranom Vitasom za Večernji list govori o profesionalnom pristupu vinima i vinskom tržištu, koje su u posljednje vrijeme protresle priče o patvorenju vina, te o vinskom poslovanju u nas.

U ovom trenutku najsigurniji način da potrošači prepoznaju autentično vino jest povjerenje u vinara i njegovo dugogodišnje iskustvo. No, već i sama etiketa također treba pružiti dodatnu sigurnost. Osim obveznih podataka, etikete bi trebale jasno istaknuti berbu, vinogorje i položaj vinogorja, primjerice Principovac, Goldberg ili Momjan. Još bi korisnije bilo uvesti sustav kategorizacije kakav postoji u Francuskoj, naprimjer kod grand cru ili premier cru vina, s jasno definiranim, kontroliranim i poštovanim kriterijima. Nazivi regija trebali bi biti službeno zaštićeni i povezani s proizvodnjom, kao što je, recimo, standard koji se primjenjuje u Provansi ili u jednoj od brojnih drugih prestižnih vinskih regija. Takve informacije pomažu kupcima u razlikovanju vrhunskih vina od prosječnih i jačaju povjerenje u hrvatsko vinarstvo. Implementacija ovog sustava temelji se na postojećim dobrim praksama i nije tehnički zahtjevna, a mogla bi znatno poboljšati transparentnost i sigurnost na tržištu.

U Hrvatskoj postoje laboratoriji za ispitivanje sastava i kakvoće vina i drugih proizvoda. Koja je odlika najbitnija kod takvih ispitivanja?

Ovlaštena i certificirana institucija u Hrvatskoj, Zavod za vinarstvo, nedavno je uvela novitet – analize na stabilne izotope. Dakle, Zavod sada otkriva moguća krivotvorena vina i u komercijalne svrhe, ne samo za službena tijela ili inspekcije. Kod laboratorijskih ispitivanja sve je doista važno, no posebno treba obratiti pozornost na ključne parametre – alkohol, šećere, ekstrakte, kiseline i pH. Svako odstupanje može upućivati na problem u proizvodnji ili manipulaciju vinom, što je vrlo često slučaj kod patvorenih vina. To su osnovni elementi koji definiraju kvalitetu vina. Pravodobno otkrivanje nepravilnosti u konačnici štiti i potrošače i ozbiljne vinare.

Kako bi se država trebala postaviti prema kvaliteti i sastavu vina, je li državni inspektorat jedino tijelo koje može poduzimati mjere?

Država treba znatno povećati ulaganja u kontrolu kvalitete vina i provoditi stalne inspekcijske nadzore, ne samo nad uvoznicima, što kontinuirano radi od 2013., već i nad domaćim vinarima koji često i sami u praksi postaju uvoznici. Permanentna kontrola i jasna pravila zaštitile bi integritet vinskog tržišta i potaknule velike proizvođače da rade u skladu s najvišim standardima. Također, potrebno je osigurati sustav kontrole koji bi bio dostupan svim proizvođačima, tehnički i financijski, čime bi se održao standard u proizvodnji i plasmanu te očuvali kvaliteta i povjerenje potrošača.

Puno je bilo buke zbog prošlogodišnje objave ispitivanja jedne vinarske udruge. Jesu li takve objave korisne, mogu li doista nadomjestiti nedostatak aktivnosti državnih tijela?

Takve objave mogu biti korisne, ali samo onda kada su provedene rigorozne i transparentne analize. Nažalost, udruga koju spominjete ne samo da nije dovoljno relevantna nego nije ni dovoljno hrabra da sustavno provjerava svoje članove. Nije spremna to učiniti jer bi vrlo lako, zbog rezultata dobivenih ispitivanjima, izgubila iznimno puno hektara, točnije, izgubila bi članove s najvećih površina vinograda, što joj je inače jedan od bitnih faktora na kojima gradi svoju relevantnost unutar Hrvatske gospodarske komore. Objave o tome kako šalju vina u laboratorije u inozemstvu bile su neprecizne i oštetile su vinare. Pravi nadzor, i to kontinuirani – prema mojoj procjeni, jednom mjesečno – treba provoditi ovlašteno tijelo, u ovom slučaju Inspektorat. Inspektori bi trebali kontrolirati i vina iz podruma vinara, a ne samo vina koja se nalaze na policama trgovačkih centara. Nažalost, oni svoje ovlasti ne provode u dovoljnoj mjeri. Zabrinjavajuće je što se, unatoč povremenom provođenju relevantnih ispitivanja, na tržištu i dalje mogu pronaći vina za koja postoje izvještaji o patvorenju, a koja unatoč tomu nisu povučena iz prodaje. To jasno upućuje na potrebu za snažnijim nadzorom i većom odgovornošću svih sudionika u vinskoj industriji. Kada govorim o sudionicima, ne mislim samo na vinare, institucije i distributere već i na trgovačke lance koji čine važan dio lanca vrijednosti i kojima bi kvaliteta vina trebala biti prioritet – upravo zbog povjerenja njihovih potrošača. Dugoročno bi za sve – i proizvođače, i trgovce, i kupce – bilo korisnije kada bi se tržište natjecalo kvalitetom, a ne isključivo cijenom.

Je li osnivanje vinarskih udruga u svrhu jamčenja kvalitetnog proizvoda pravi put? Što s onima koji prodaju slične proizvode, a nisu u udrugama?

Osnivanje udruga koje angažiraju i okupljaju stručnjake, definiraju strategiju i kontroliraju proizvodnju jedini je ispravan put za zaštitu proizvoda i osiguranje kvalitete vina. Država treba biti partner u tom procesu. Članovima takvih udruga važno je da se djeluje po pravilima i jednako prema svima jer samo takav pristup podiže vrijednost, a time i cijenu proizvoda, održava kvalitetu brenda i osigurava potražnju. Na globalnoj razini proizvođači koji nisu dio dobro organiziranih i transparentnih udruga često teže plasiraju svoje proizvode jer upravo udruge osiguravaju visoke standarde i međusobnu kontrolu. Jačanje udruga koje dosljedno provode pravila i štite svoje članove pozitivno utječe na regularnost tržišta, kontrolu kvalitete vina i povjerenje potrošača. Ako u tome uspijemo, napravit ćemo važan korak i prema snažnijem brendiranju domaćih vina, ali i Hrvatske kao prepoznatljive vinske zemlje.

Na koji način osigurati razlikovanje između uvoznih i domaćih vina, uvoznog i domaćeg grožđa od kojeg se vina prave? Očito je da strana vina treba uključivati u naše sustave određivanja kvalitativne razine, ali treba li za uvozna vina taj sustav prilagođavati?

Zbog dugogodišnje represije koja se, u korist interesnih skupina, provodila nad uvoznicima, danas ih je svega nekoliko. Klasična hrvatska priča. Od takvog pristupa nitko nije imao koristi: ni država, ni vinari, a najmanje potrošači. Jedan od načina da se jasno razlikuju domaća, hrvatska vina od onih uvoznih jest pojačati kontrole već u fazi berbe grožđa i prerade mošta. Trebalo bi prilagoditi sustav uvoza tako da hrvatske vinarije koje proizvode vino od tuđe sirovine moraju poštovati iste standarde kao i za vlastita vina – analizirati sirovine u Zavodu za vinarstvo te prikupiti službena rješenja prije puštanja vina u promet. Usto, potrebno je sustavno provjeravati sve ulazne račune, kako domaće tako inozemne, radi sljedivosti. Kada je riječ o uvozu iz trećih zemalja, vino se može evidentirati već na granici. Sustav kontrole potrebno je prilagoditi kako bi se učinkovitije nadzirale sirovine koje uvoze domaće vinarije s obzirom na to da se sirovine koje uvoze uvoznici već provjeravaju nadzorom ovlaštenih institucija znatno više nego u drugim članicama EU. Cilj je da sustav i postupanja Inspektorata i ostalih službenih tijela bude jednak za sve – i za domaće proizvođače i za uvoznike, čime bi se osigurala potpuna transparentnost i zajamčila kvaliteta vina koja dolaze do potrošača.

Nakon saznanja da postoje testiranja za provjeru patvorenosti vina, jesu li trgovački centri obavili analizu na krivotvorenje vina iz svog asortimana?

Neki trgovački centri proveli su analize, dok su neki sami iz prodaje povukli proizvode na koje su sumnjali. Cijenim kada trgovački lanci preuzmu odgovornost i doprinesu transparentnosti tržišta. Vjerujem da takvi postupci znatno utječu na povjerenje potrošača, što trgovcima istodobno stvara dodatnu vrijednost. Bilo bi dobro kada bi i oni trgovci i trgovački lanci koji to još nisu učinili razmotrili uvođenje redovitih analiza i provjera svojih vinskih asortimana te uključili slanje vina na analize za patvorenje kao dio svoje poslovne prakse. Time ne samo da bi zaštitili svoje kupce već i hrvatsko vinarstvo, koje je danas neodvojiv dio našeg identiteta i kulturne baštine. Svaka takva inicijativa, koliko god mala, čini veliku razliku za poštene vinare i pomaže da se nelojalna konkurencija što brže ukloni s tržišta.

*Uz odobrenje Večernjeg lista, intervju smo prenijeli u cijelosti.