Iako većina testiranih proizvoda ima ocjenu vrlo dobar, potrošačima se savjetuje umjerenija konzumacija tune, naročito zbog mogućnosti pojave žive. Ovi savjeti se osobito odnose na trudnice i dojilje, jer živa može oštetiti živčani sustav fetusa i novorođenčadi
Iako je tuna vrlo popularna riba u prehrambenim navikama Europljana, njena bi konzumacija mogla predstavljati problem za dio ljudi.
Kako bi provjerili što se sve zaista nalazi u konzervi tune, istraživači njemačkog Öko-Testa proveli su analizu čak 29 proizvoda od tune koji se mogu naći u supermarketima, bio trgovinama, online shopovima i veleprodaji. Svi proizvodi su sadržavali pacifičku prugastu tunu u vlastitom soku, bez ulja ili povrća.
Naime, istraživači su se usmjerili na koncentraciju žive, teškog metala koji je često prisutan u preradi ribe. Pacifička prugasta tuna je odabrana zbog toga što u pravilu sadrži manje žive od svojih srodnika.
Živa u ribi
No, dobra je vijest što je većina proizvoda na Öko-Testu dobila ocjenu vrlo dobar. Loša vijest je što su povećane razine metil-žive pronađene u filetima tune Almare Seafood i Edeka.
Iako razine metil-žive ne prelaze maksimalno dopuštenu granicu, jedna konzerva sadrži više od polovice preporučene tjedne doze, što predstavlja rizik za osobe koje često jedu ribu te za trudnice i dojilje.
Naime, metil-živa se nakuplja u jetri, bubrezima i mozgu te je posebno opasna za razvoj živčanog sustava fetusa i dojenčadi, a dugoročno može dovesti do oštećenja mozga i živčanih funkcija.
Stoga se potrošačima, a naročito trudnicama i dojiljama savjetuje da pripaze na količinu tune koju konzumiraju. Uz to, manje i mlađe vrste tune u pravilu sadrže manje žive, pa su stoga i sigurnije za konzumaciju.