Dok napetosti na Bliskom istoku i poremećaji u prometu kroz Hormuški tjesnac potresaju globalna energetska tržišta, jedna afrička država iz svega izlazi kao neočekivani dobitnik. Nigerija, najveći afrički proizvođač nafte, povećava proizvodnju i izvoz te ostvaruje znatne prihode zahvaljujući rastu cijena energenata i povećanoj potražnji za njezinom visokokvalitetnom sirovom naftom. No iza rekordnih prihoda krije se i druga strana priče
Zemlja se godinama suočava s masovnim krađama nafte, u koje su, prema tvrdnjama industrije, uključene organizirane kriminalne skupine, ali i pojedinci povezani s državnim strukturama. Dok milijarderi zarađuju na energetskoj krizi, značajan dio nafte i dalje misteriozno nestaje prije nego što stigne do izvoznika.
Nigerijska nafta postala tražena zamjena za bliskoistočnu
Među najvećim dobitnicima trenutačne situacije nalaze se naftni magnati Benedict Peters i Aliko Dangote. Njihove kompanije proizvode i prerađuju vrste nafte koje su posebno tražene otkako je opskrba iz Perzijskog zaljeva postala nesigurnija, piše njemački WiWo.
vezane vijesti
Peters je 2008. osnovao kompaniju Aiteo, koja u delti Nigera eksploatira naftu sorte Nembe. Ta se sirovina, kao i poznata sorta Bonny Light, smatra iznimno kvalitetnom jer sadrži malo sumpora te zahtijeva znatno manje prerade od mnogih bliskoistočnih vrsta nafte.
Za rafinerije diljem svijeta to znači niže troškove proizvodnje i manju potrošnju energije. Iz takve nafte relativno se jednostavno mogu proizvesti benzin, dizel i kerozin, što ju čini posebno vrijednom u razdoblju poremećaja na tržištu.
Proizvodnja raste, ali potencijal je još veći
Prema pisanju najvećeg nigerijskog dnevnog lista Punch, zemlja je od početka sukoba povezanih s Iranom povećala dnevnu proizvodnju nafte s oko 1,4 milijuna na između 1,7 i 1,8 milijuna barela dnevno.
Industrijski izvori procjenjuju da bi Nigerija mogla proizvoditi čak između 2,4 i 3 milijuna barela dnevno. Takve količine već su ostvarivane u prošlosti, a potrebna infrastruktura uglavnom postoji.
Međutim, ozbiljan problem predstavljaju krađe nafte te nesigurnost oko daljnjeg razvoja bliskoistočne krize. Proizvođači stoga zasad oprezno povećavaju proizvodnju.
Zbog poremećaja povezanih s Hormuškim tjesnacem na svjetskom tržištu trenutno nedostaje približno devet milijuna barela sirove nafte dnevno, kao i dodatnih pet milijuna barela prerađenih proizvoda poput benzina, dizela i kerozina.
Dangoteova megarafinerija radi punim kapacitetom
Veliku korist od novonastale situacije ostvaruje i Aliko Dangote, najbogatiji čovjek Afrike. Njegova rafinerija, najveća na afričkom kontinentu, upravo je tijekom aktualne krize dosegnula gotovo maksimalnu iskorištenost kapaciteta od 99,12 posto.
Postrojenje vrijedno 11 milijardi dolara dnevno može preraditi čak 650.000 barela nafte u benzin, dizel, kerozin, plastiku i umjetna gnojiva. Sam toranj za destilaciju visok je 112 metara, gotovo koliko i američka raketa Saturn V koja je nosila astronaute na Mjesec.
Dangote planira do 2028. godine više nego udvostručiti kapacitet rafinerije na 1,4 milijuna barela dnevno.
Prema podacima nigerijskog regulatora za naftu i plin, postrojenje je u travnju svakoga dana proizvodilo 54 milijuna litara benzina, 24 milijuna litara dizela i 23 milijuna litara kerozina. Takve količine bile bi dovoljne za pokrivanje približno tri četvrtine njemačke potrošnje benzina.
Delta Nigera: Bogatstvo koje je teško zaštititi
Najveće nigerijsko naftno bogatstvo nalazi se u delti rijeke Niger, najvećem močvarnom području Afrike koje se prostire na više od 70.000 četvornih kilometara.
Mreža tisuća riječnih rukavaca čini regiju iznimno teškom za nadzor. Upravo je zato krađa nafte ondje postala golemi problem.
Jedan od najpoznatijih primjera bila je naftovodna mreža duga gotovo 100 kilometara koja je povezivala nalazišta s atlantskom obalom. Operateri su je morali ugasiti nakon što je čak polovica transportirane nafte završavala u rukama lopova.
Prema navodima iz industrije, u ilegalne aktivnosti nisu uključene samo kriminalne skupine nego i pojedinci povezani s vojnim strukturama i logističkim tvrtkama. U sektoru se sve češće govori o dobro organiziranoj 'naftnoj mafiji'.
Umjesto cjevovoda, tankeri po rijekama
Kako bi smanjio gubitke, Petersova kompanija Aiteo promijenila je način transporta nafte. Umjesto kroz rizične cjevovode, sirova nafta sada se prevozi riječnim tankerima dugim oko 130 metara prema novom plutajućem terminalu na otvorenom moru.
Godine 2023. izgrađena su nova pretovarna postrojenja kod Nembe Creeka, a golemi tanker Galilean 7 pretvoren je u plutajuću skladišnu i pretovarnu stanicu kapaciteta oko dva milijuna barela.
Službeni podaci pokazuju da je samo tijekom travnja preko tog terminala izvezeno gotovo 1,2 milijuna barela nafte.
Ipak, transport tankerima manje je učinkovit od cjevovoda. Stručnjaci smatraju da bi Nigerija mogla gotovo udvostručiti proizvodnju kada bi uspjela ozbiljno suzbiti krađe i ojačati sigurnost infrastrukture.
Zapadne kompanije također profitiraju
Osim domaćih milijardera, od aktualnog rasta cijena energenata koristi imaju i zapadne naftne kompanije prisutne u Nigeriji, uključujući TotalEnergies, Eni i Shell.
Istodobno, nova Dangoteova rafinerija smanjuje energetsku ranjivost cijele zapadne Afrike. Analitičari ističu da su zemlje regije danas znatno manje izložene energetskim šokovima nego što su bile nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine.
No problem organizirane krađe nafte ostaje. Nigerijska vojska sredinom travnja uhitila je 15 osoba osumnjičenih za pokušaj krađe sirove nafte s broda koji je opskrbljivao Dangoteovu rafineriju.
Sam Dangote već godinama tvrdi da pojedine kriminalne skupine pokušavaju sabotirati ili čak uništiti njegov projekt jer ugrožava njihove profite od ilegalnog izvoza sirove nafte.
Dok globalna energetska kriza Nigeriji donosi rekordne prihode i jača njezinu geopolitičku važnost, zemlja se i dalje suočava s paradoksom: što više nafte proizvede, to više mora ulagati u zaštitu vlastitih resursa od kriminalnih mreža koje godišnje uzrokuju štetu vrijednu milijarde dolara.
